Naučnici sa Univerziteta Warwick i drugih univerziteta proučavali su utjecaj bijelih patuljaka – zvijezda koje su pri svom kraju, odnosno koje su sagorjele sve svoje gorivo – na planetarne sisteme kao što je naš Sunčev sistem.

Kada se asteroidi, mjeseci i planete približe bijelim patuljcima, njihova ogromna gravitacija cijepa ova mala planetarna tijela na sve manje i manje komade, koji nastavljaju da se sudaraju, na kraju ih “melju” u prašinu.

Dok istraživači kažu da će Zemlju vjerovatno progutati naša zvijezda domaćin, Sunce, prije nego što postane bijeli patuljak, ostatak našeg Sunčevog sistema, uključujući asteroide između Marsa i Jupitera, kao i mjesece Jupitera, na kraju bi mogao biti usitnjen od strane sunca u obliku bijele zvijezde.

Dr Amornrat Aungwerojwit sa Univerziteta Naresuan na Tajlandu, koji je vodio studiju, rekao je: “Prethodna istraživanja su pokazala da kada se asteroidi, mjeseci i planete približe bijelim patuljcima, ogromna gravitacija ovih zvijezda cijepa ova mala planetarna tijela na sve manje i manje komade.”

Sudari između ovih komada ih na kraju samelju u prašinu, koja konačno pada u bijelog patuljka, omogućavajući istraživačima da odrede od koje vrste materijala su napravljena originalna planetarna tijela.

Profesor Boris Gaensicke, sa odsjeka za fiziku na Univerzitetu Warwick, rekao je: “Jednostavna činjenica da možemo otkriti ostatke asteroida, možda mjeseca ili čak planeta koji šibaju oko bijelog patuljka svakih nekoliko sati je prilično zapanjujuća, ali naša studija pokazuje da se ponašanje ovih sistema može brzo razvijati. Iako mislimo da smo na pravom putu u našim studijama, sudbina ovih sistema je daleko složenija nego što smo ikada mogli zamisliti.”

Za novo istraživanje, naučnici su 17 godina istraživali promjene u sjaju zvijezda. Fokusirali su se na tri različita bijela patuljka, koji su se svi ponašali vrlo različito.

Prvi proučavani bijeli patuljak – poznat kao ZTF J0328-1219 – djelovao je stabilno i “dobro se ponašao” u posljednjih nekoliko godina, ali su autori pronašli dokaze za veliki katastrofalni događaj oko 2010. Pokazalo se da se druga zvijezda – poznata kao ZTF J0923+4236 – neregularno zatamnjuje svakih nekoliko mjeseci, i pokazuje haotičnu varijabilnost u vremenskim razmacima od minuta tokom ovih slabijih stanja, prije nego što ponovo zasvijetli.

Treći analizirani bijeli patuljak – WD 1145+017 – a što je pokazao Massachusetts Institute of Technology (MIT) 2015. se ponaša blizu teorijskih predviđanja, s velikim varijacijama u broju, oblicima i dubinama tranzita. Iznenađujuće, u ovoj najnovijoj studiji, tranziti su sada potpuno nestali.

“Sistem, generalno gledano, veoma blago postaje svetliji, jer se prašina nastala katastrofalnim sudarima oko 2015. raspršuje”, rekao je Gaensike.

“Nepredvidiva priroda ovih tranzita može izluditi astronome – jednog minuta su tamo, u sljedećem ih nema. A to ukazuje na haotično okruženje u kojem se nalaze.”

Na pitanje o sudbini našeg Sunčevog sistema, Gaensicke je rekao: “Tužna vijest je da će Zemlju vjerovatno progutati sunce koje se širi prije nego što postane bijeli patuljak. Za ostatak Sunčevog sistema, neki od asteroida koji se nalaze između Marsa i Jupitera, a možda i neki od Jupiterovih mjeseca mogli bi se pomaknuti i otputovati dovoljno blizu konačnog bijelog patuljka te biti pod procesom usitnjavanja koji smo istražili.”

Ova studija je objavljena u časopisu Monthly Notices of the Royal Astronomical Society (MNRAS).

Naučnici sa Univerziteta Warwick i drugih univerziteta proučavali su utjecaj bijelih patuljaka – zvijezda koje su pri svom kraju, odnosno koje su sagorjele sve svoje gorivo – na planetarne sisteme kao što je naš Sunčev sistem.

Kada se asteroidi, mjeseci i planete približe bijelim patuljcima, njihova ogromna gravitacija cijepa ova mala planetarna tijela na sve manje i manje komade, koji nastavljaju da se sudaraju, na kraju ih “melju” u prašinu.

Dok istraživači kažu da će Zemlju vjerovatno progutati naša zvijezda domaćin, Sunce, prije nego što postane bijeli patuljak, ostatak našeg Sunčevog sistema, uključujući asteroide između Marsa i Jupitera, kao i mjesece Jupitera, na kraju bi mogao biti usitnjen od strane sunca u obliku bijele zvijezde.

Dr Amornrat Aungwerojwit sa Univerziteta Naresuan na Tajlandu, koji je vodio studiju, rekao je: “Prethodna istraživanja su pokazala da kada se asteroidi, mjeseci i planete približe bijelim patuljcima, ogromna gravitacija ovih zvijezda cijepa ova mala planetarna tijela na sve manje i manje komade.”

Sudari između ovih komada ih na kraju samelju u prašinu, koja konačno pada u bijelog patuljka, omogućavajući istraživačima da odrede od koje vrste materijala su napravljena originalna planetarna tijela.

Profesor Boris Gaensicke, sa odsjeka za fiziku na Univerzitetu Warwick, rekao je: “Jednostavna činjenica da možemo otkriti ostatke asteroida, možda mjeseca ili čak planeta koji šibaju oko bijelog patuljka svakih nekoliko sati je prilično zapanjujuća, ali naša studija pokazuje da se ponašanje ovih sistema može brzo razvijati. Iako mislimo da smo na pravom putu u našim studijama, sudbina ovih sistema je daleko složenija nego što smo ikada mogli zamisliti.”

Za novo istraživanje, naučnici su 17 godina istraživali promjene u sjaju zvijezda. Fokusirali su se na tri različita bijela patuljka, koji su se svi ponašali vrlo različito.

Prvi proučavani bijeli patuljak – poznat kao ZTF J0328-1219 – djelovao je stabilno i “dobro se ponašao” u posljednjih nekoliko godina, ali su autori pronašli dokaze za veliki katastrofalni događaj oko 2010. Pokazalo se da se druga zvijezda – poznata kao ZTF J0923+4236 – neregularno zatamnjuje svakih nekoliko mjeseci, i pokazuje haotičnu varijabilnost u vremenskim razmacima od minuta tokom ovih slabijih stanja, prije nego što ponovo zasvijetli.

Treći analizirani bijeli patuljak – WD 1145+017 – a što je pokazao Massachusetts Institute of Technology (MIT) 2015. se ponaša blizu teorijskih predviđanja, s velikim varijacijama u broju, oblicima i dubinama tranzita. Iznenađujuće, u ovoj najnovijoj studiji, tranziti su sada potpuno nestali.

“Sistem, generalno gledano, veoma blago postaje svetliji, jer se prašina nastala katastrofalnim sudarima oko 2015. raspršuje”, rekao je Gaensike.

“Nepredvidiva priroda ovih tranzita može izluditi astronome – jednog minuta su tamo, u sljedećem ih nema. A to ukazuje na haotično okruženje u kojem se nalaze.”

Na pitanje o sudbini našeg Sunčevog sistema, Gaensicke je rekao: “Tužna vijest je da će Zemlju vjerovatno progutati sunce koje se širi prije nego što postane bijeli patuljak. Za ostatak Sunčevog sistema, neki od asteroida koji se nalaze između Marsa i Jupitera, a možda i neki od Jupiterovih mjeseca mogli bi se pomaknuti i otputovati dovoljno blizu konačnog bijelog patuljka te biti pod procesom usitnjavanja koji smo istražili.”

Ova studija je objavljena u časopisu Monthly Notices of the Royal Astronomical Society (MNRAS).