Prije nastanka novca, ljudi su sva plaćanja obavljali tzv. trampom ili robnom razmjenom, a s razvojem ljudske zajednice pojavila se i veća potreba za razmjenom dobara.

Takav način plaćanja robnim i simboličnim novcem nije bio spretan i ljudi nisu bili sigurni da su za svoju robu uvijek dobili pravu protuvrijednost. Zato su zaključili da novcem može postati samo ona roba koja će trajno predstavljati sveopću protuvrijednost za svaku drugu robu. Za tu su svrhu poslužili metali, kovine. Oni imaju mnoge prednosti – mogu se sjeći u komade jednake veličine, mogu se pretopiti u predmete praktične uporabe, manje se kvare od drugih proizvoda i zauzimaju manje mjesta.

Zlato i srebro

Tada se prvi put javlja novac u sličnim obliku kakvog ga danas poznajemo – kovani novac datira iz 7. stoljeća prije Krista, iz Male Azije u Lidiji. Prve kovanice izrađivane su ručno, i tehnika izrade vrlo se malo mijenjala sve do 16. stoljeća, kada nastaju prvi strojevi za kovanje novca.

S vremenom su plemeniti metal, zlato i srebro, preuzeli ulogu novca, tako da su se vagali, jer se roba prodavala za određenu količinu srebra ili zlata. Ono se uvijek rezalo u komade određene težine, kao jamstvo da je težina tačno određena i da je komad novca od zlata i srebra odgovarajuće čistoće, to jest da u njemu nema više primjesa drugih (jeftinijih) metala, utiskivali su se u svaki komad posebni znaci, obično lik vladara.

Historija nazubljenog ruba

No, novac nije oduvijek imao nazubljen rub. Naime, krajem 18 stoljeća kriminalci su se dosjetili struganja ruba kovanica, kojom su prikupljali male komadiće zlata i srebra koje bi prodavali, a novcu bi tako smanjivali vrijednost.

To je i glavni razlog postavljanja nazubljenog ruba, kao zaštita od lopova. No, danas se on i dalje postavlja, ali to ima ukrasnu i tradicijsku funkciju.

Prije nastanka novca, ljudi su sva plaćanja obavljali tzv. trampom ili robnom razmjenom, a s razvojem ljudske zajednice pojavila se i veća potreba za razmjenom dobara.

Takav način plaćanja robnim i simboličnim novcem nije bio spretan i ljudi nisu bili sigurni da su za svoju robu uvijek dobili pravu protuvrijednost. Zato su zaključili da novcem može postati samo ona roba koja će trajno predstavljati sveopću protuvrijednost za svaku drugu robu. Za tu su svrhu poslužili metali, kovine. Oni imaju mnoge prednosti – mogu se sjeći u komade jednake veličine, mogu se pretopiti u predmete praktične uporabe, manje se kvare od drugih proizvoda i zauzimaju manje mjesta.

Zlato i srebro

Tada se prvi put javlja novac u sličnim obliku kakvog ga danas poznajemo – kovani novac datira iz 7. stoljeća prije Krista, iz Male Azije u Lidiji. Prve kovanice izrađivane su ručno, i tehnika izrade vrlo se malo mijenjala sve do 16. stoljeća, kada nastaju prvi strojevi za kovanje novca.

S vremenom su plemeniti metal, zlato i srebro, preuzeli ulogu novca, tako da su se vagali, jer se roba prodavala za određenu količinu srebra ili zlata. Ono se uvijek rezalo u komade određene težine, kao jamstvo da je težina tačno određena i da je komad novca od zlata i srebra odgovarajuće čistoće, to jest da u njemu nema više primjesa drugih (jeftinijih) metala, utiskivali su se u svaki komad posebni znaci, obično lik vladara.

Historija nazubljenog ruba

No, novac nije oduvijek imao nazubljen rub. Naime, krajem 18 stoljeća kriminalci su se dosjetili struganja ruba kovanica, kojom su prikupljali male komadiće zlata i srebra koje bi prodavali, a novcu bi tako smanjivali vrijednost.

To je i glavni razlog postavljanja nazubljenog ruba, kao zaštita od lopova. No, danas se on i dalje postavlja, ali to ima ukrasnu i tradicijsku funkciju.