Gost našeg programa ovoga puta bio je rođeni Zeničanin Žak Ozmo, koji sada živi i djeluje u Sjedinjenim Američkim državama, u gradu Memphisu.

Ozmo je osnivač i direktor britanskog ansambla L’Avventura London. Vodi, za naše područje, neobičan ali interesantan program MUSIC IN CANCER CARE u Metodističkoj univerzitetskoj bolnici, a koji podrazumijeva liječenje i pomoć pri liječenju oboljelih od karcinoma, a sada i u dobu pandemije od koronavirusa Covid-19.

Kompletan razgovor sa Žakom pogledajte u nastavku:

Žak Ozmo

Žak Ozmo, muzički direktor i naučnik sa sjedištem u Memphisu i Londonu, Engleska, vodi  program Music in Cancer Care (muzika na odjelu za rak) u metodističkoj univerzitetskoj bolnici. Ima 20 godina iskustva u kliničkoj primjeni muzike.
 
Muzičari su kao hitne pomoći
Autor Žak Ozmo

Rođen je u Zenici, gradu u Bosni i Hercegovini.

Unuk je preživjelih Holokausta. Baka i djed su za njega bili simbol optimizma i prevladavanja čak i najvećih prepreka, jer bez obzira na užas kroz koji su prošli, ipak uspjeli zadržati svoj duh, napraviti sjajne stvari u ovom životu i biti sretni.

Umjetnost i muzika u njegovoj proodici su smatrani posebno vrijednim i posmatrani su kao nešto više, nešto što podiže naš život iznad naših okolnosti i daje perspektivu našem postojanju.

1991. godine svjedočio je počecima razornog rata koji će uskoro obuhvatiti zemlju. Kako su podjele i sve veća zvjerstva počela potresati Jugoslaviju, ratna kuga postepeno se kretala prema njegovoj matičnoj republici – Bosni i Hercegovini.

1992. godine napušta rodni grad i zemlju i kao izbjeglica seli u Kanadu.

Uslijedile su bolne godine. Vijest koja je došla do njega preko prijatelja i poznanika i koja se prenosila putem satelitskih telefona bila je užasna. Prvo je saznao o tome da je kuća njegove djevojke potpuno izravnana eksplozijom, vjerovatno su u kući bili ona i njena porodica. Čuo je za smrt članova svoje porodice od granata i snajpera sa raketama, a nakon toga je saznao i da mu je poginula majka koju je pogodio snajper dok je šetala ulicom.

Pored stalnih zabrinutosti i zastrašujućih vijesti iz inostranstva, morao se boriti i sa statusom izbjeglice.

Smatra da nas određuje naše okruženje, naša porodica, stvari koje uzimamo zdravo za gotovo.

Muzika je nastala kao spas. Imala je sposobnost da mu pomogne da se uzdigne iznad neposredne muke i podstakne ga, ne samo emocionalno, već i fizički.

Podsjetila ga je ko je; davala mu je snage kroz uspomene koje je budila. To ga je nadahnulo da nastavi dalje, pojačalo je nadu i vjeru. Obuhvatila ga je najboljim stvarima za koje je čovječanstvo sposobno kad se suočio sa najgorim.

“Ako gledamo unazad, nije iznenađujuće da su autori različitih vjera smatrali da je muzika jedan od glavnih instrumenata božanske kreacije. Na primjer, spisi Hermesa Trismegistusa, važnog egipatskog mistika, opisivali su dušu oblikovanu harmonijama planetarnih sfera kroz koje se spušta do zemaljskog carstva. Jevrejski filozof Isaac ben Solomon ibn Sahula iznova je potvrdio gledište na muziku kao božanski medij, kroz koji duša “ide naviše i postiže vrhunsko razumijevanje, koje prije nije mogla dostići.” Ikhwan al-safa, proslavljeni iranski mistik, muziku je smatrao duhovnom supstancom koja direktno dolazi od Boga, a sveti Augustin je vjerovao da muzika utječe na dušu i razmišljao je o tajanstvenoj vezi između njih dvoje, priznajući da je osjećao veću pobožnost kad je čuo kršćanske riječi upućene u muzici.”

Smatra da je danas vjekovno vjerovanje u snagu muzike potkrijepljeno brojnim znanstvenim istraživanjima koja potvrđuju njegujuća i ljekovita svojstva.

“Možda su relevantne za trenutnu pandemiju studije koje pokazuju da se anksioznost, broj otkucaja srca, krvni pritisak i broj disanja mogu smanjiti slušanjem muzike.”

Nedavna istraživanja pokazala su da je upotreba muzike u ICU-u povezana s boljim spavanjem dok je pacijent na ventilatoru i može sniziti nivo traumatične nevolje. U liječenju raka, muzika može povećati brojne prirodne stanice ubojice (stanice koje se bore protiv raka) u našem tijelu, smanjuje percepciju boli i nuspojave hemoterapije. Zdravstveni radnici također su opisali smanjenje stresa i umora empatije i ukupnu korist za radno mjesto. 

U doba krize i velikih promjena, podrška za muziku i muzičare, poput podrške za umjetnike uopšte, opada. Trenutno umjetničke organizacije i pojedini umjetnici u Memphisu, poput mnogih muzičara na nacionalnoj razini, daju sve od sebe da pomognu kroz krizu i unatoč tome se bore i brinu o svojoj budućnosti.

“Siguran sam da većina od nas shvata da muzika nije luksuz, već je to gola potreba u svim našim životima. To nadahnjuje, pomaže nam da istrajemo, prevaziđemo i postignemo. Nije iznenađujuće da se muzika puštala na ratištima od davnina kako bi učvrstili vojnike dok prolaze kroz neke od najtežih suđenja svog života. Dok se borimo sa pandemijom COVID-19, ne možemo zaboraviti da muzika i umjetnost uopšte nikada nisu važniji nego u ovakvim vremenima. Treba nam da preživimo. Muzičari su hitne pomoći i trebamo ih kao takvu s ponosom podržavati.”

Gost našeg programa ovoga puta bio je rođeni Zeničanin Žak Ozmo, koji sada živi i djeluje u Sjedinjenim Američkim državama, u gradu Memphisu.

Ozmo je osnivač i direktor britanskog ansambla L’Avventura London. Vodi, za naše područje, neobičan ali interesantan program MUSIC IN CANCER CARE u Metodističkoj univerzitetskoj bolnici, a koji podrazumijeva liječenje i pomoć pri liječenju oboljelih od karcinoma, a sada i u dobu pandemije od koronavirusa Covid-19.

Kompletan razgovor sa Žakom pogledajte u nastavku:

Žak Ozmo

Žak Ozmo, muzički direktor i naučnik sa sjedištem u Memphisu i Londonu, Engleska, vodi  program Music in Cancer Care (muzika na odjelu za rak) u metodističkoj univerzitetskoj bolnici. Ima 20 godina iskustva u kliničkoj primjeni muzike.
 
Muzičari su kao hitne pomoći
Autor Žak Ozmo

Rođen je u Zenici, gradu u Bosni i Hercegovini.

Unuk je preživjelih Holokausta. Baka i djed su za njega bili simbol optimizma i prevladavanja čak i najvećih prepreka, jer bez obzira na užas kroz koji su prošli, ipak uspjeli zadržati svoj duh, napraviti sjajne stvari u ovom životu i biti sretni.

Umjetnost i muzika u njegovoj proodici su smatrani posebno vrijednim i posmatrani su kao nešto više, nešto što podiže naš život iznad naših okolnosti i daje perspektivu našem postojanju.

1991. godine svjedočio je počecima razornog rata koji će uskoro obuhvatiti zemlju. Kako su podjele i sve veća zvjerstva počela potresati Jugoslaviju, ratna kuga postepeno se kretala prema njegovoj matičnoj republici – Bosni i Hercegovini.

1992. godine napušta rodni grad i zemlju i kao izbjeglica seli u Kanadu.

Uslijedile su bolne godine. Vijest koja je došla do njega preko prijatelja i poznanika i koja se prenosila putem satelitskih telefona bila je užasna. Prvo je saznao o tome da je kuća njegove djevojke potpuno izravnana eksplozijom, vjerovatno su u kući bili ona i njena porodica. Čuo je za smrt članova svoje porodice od granata i snajpera sa raketama, a nakon toga je saznao i da mu je poginula majka koju je pogodio snajper dok je šetala ulicom.

Pored stalnih zabrinutosti i zastrašujućih vijesti iz inostranstva, morao se boriti i sa statusom izbjeglice.

Smatra da nas određuje naše okruženje, naša porodica, stvari koje uzimamo zdravo za gotovo.

Muzika je nastala kao spas. Imala je sposobnost da mu pomogne da se uzdigne iznad neposredne muke i podstakne ga, ne samo emocionalno, već i fizički.

Podsjetila ga je ko je; davala mu je snage kroz uspomene koje je budila. To ga je nadahnulo da nastavi dalje, pojačalo je nadu i vjeru. Obuhvatila ga je najboljim stvarima za koje je čovječanstvo sposobno kad se suočio sa najgorim.

“Ako gledamo unazad, nije iznenađujuće da su autori različitih vjera smatrali da je muzika jedan od glavnih instrumenata božanske kreacije. Na primjer, spisi Hermesa Trismegistusa, važnog egipatskog mistika, opisivali su dušu oblikovanu harmonijama planetarnih sfera kroz koje se spušta do zemaljskog carstva. Jevrejski filozof Isaac ben Solomon ibn Sahula iznova je potvrdio gledište na muziku kao božanski medij, kroz koji duša “ide naviše i postiže vrhunsko razumijevanje, koje prije nije mogla dostići.” Ikhwan al-safa, proslavljeni iranski mistik, muziku je smatrao duhovnom supstancom koja direktno dolazi od Boga, a sveti Augustin je vjerovao da muzika utječe na dušu i razmišljao je o tajanstvenoj vezi između njih dvoje, priznajući da je osjećao veću pobožnost kad je čuo kršćanske riječi upućene u muzici.”

Smatra da je danas vjekovno vjerovanje u snagu muzike potkrijepljeno brojnim znanstvenim istraživanjima koja potvrđuju njegujuća i ljekovita svojstva.

“Možda su relevantne za trenutnu pandemiju studije koje pokazuju da se anksioznost, broj otkucaja srca, krvni pritisak i broj disanja mogu smanjiti slušanjem muzike.”

Nedavna istraživanja pokazala su da je upotreba muzike u ICU-u povezana s boljim spavanjem dok je pacijent na ventilatoru i može sniziti nivo traumatične nevolje. U liječenju raka, muzika može povećati brojne prirodne stanice ubojice (stanice koje se bore protiv raka) u našem tijelu, smanjuje percepciju boli i nuspojave hemoterapije. Zdravstveni radnici također su opisali smanjenje stresa i umora empatije i ukupnu korist za radno mjesto. 

U doba krize i velikih promjena, podrška za muziku i muzičare, poput podrške za umjetnike uopšte, opada. Trenutno umjetničke organizacije i pojedini umjetnici u Memphisu, poput mnogih muzičara na nacionalnoj razini, daju sve od sebe da pomognu kroz krizu i unatoč tome se bore i brinu o svojoj budućnosti.

“Siguran sam da većina od nas shvata da muzika nije luksuz, već je to gola potreba u svim našim životima. To nadahnjuje, pomaže nam da istrajemo, prevaziđemo i postignemo. Nije iznenađujuće da se muzika puštala na ratištima od davnina kako bi učvrstili vojnike dok prolaze kroz neke od najtežih suđenja svog života. Dok se borimo sa pandemijom COVID-19, ne možemo zaboraviti da muzika i umjetnost uopšte nikada nisu važniji nego u ovakvim vremenima. Treba nam da preživimo. Muzičari su hitne pomoći i trebamo ih kao takvu s ponosom podržavati.”