Zeničanin Mirza Avdić za Al Jazeeru govori kako život izgleda u Bergamu, najsmrtnosnijem mjestu u Evropi.
Mene i Mirzu Avdića, kojeg cijeli život zovem jednostavno „Mika“, povezuju mnoge stvari, ali siguran sam da je najvažnija što smo odrasli zajedno u najdužoj jednosmjernoj ulici u Zenici. Išli smo zajedno u osnovnu školu, cijeli rat provodili vrijeme na školskom igralištu izmišljajući svakojake igre, i evo već 28 godina života smo dobri i bliski prijatelji.
A onda, u onom kritičnom periodu odrastanja, kada svako mora izabrati „zanimanje svog života“, glad za različitim znanjima Miku je odvela u Italiju na studij elektrotehnike, a mene u Sarajevo. Kako je vrijeme prolazilo bliskost se toplila i naša druženja su se svela na srdačne razgovore tokom augusta kada je iz Italije dolazio na odmor u Zenicu. Cijelo je društvo bilo ponosno na njega, jer diplomirati elektrotehniku, a zatim postati jedan od ključnih ljudi multinacionalne kompanije ABB ( Asea Brown Boveri) koja se bavi industrijskom robotikom, nije stvar koju može postići svako.
Zašto je odabrao živjeti u Bergamu, a ne recimo u Milanu u kojem radi, za mene je dugo bila misterija, ali kada je Mirza na Facebooku počeo objavljivati fotografije porodice na kojima se vidjelo kako uživa u mirnoj idili jednog poluprovincijskog gradića sve mi je postalo jasno. Život u metropoli kakva je Milano sigurno bi imao mnoge prednosti, ali one se ne mogu mjeriti sa porodičnim mirom u kojem je Mirza uživao šetajući pitomim ulicama Bergama.
Bolnice pod udarom
A onda, tačnije prije mjesec dana, taj je Bergamo postao mjesto užasa, gradić sa najvećim brojem oboljelih od koronavirusa i najvećom smrtnošću izazvanom širenjem epidemije. Život se promijenio iz korijena, govori mi Mirza priznajući kako se svakodnevna rutina izmijenila i njemu i svim članovima njegove porodice. Bolnica u Bergamu je „pretrpana“ pacijentima a ljudi umiru u tolikom broju da je „samo jutros iz Bergama odvezeno 70 mrtvih vojnim kamionima u druge regije na kreiranje“.
Zato je situacija takva nikome nije jasno i Mirza prepričava kako se situacija sa širenjem epidemije koronavirusa razvijala u mjestu u kojem živi.
“Mogu samo reći da je počelo prije mjesec dana, od 23. februara, kada je kriza u stvari i počela u Bergamu, jer su naglo, odjednom i vrlo iznenada bolnice počele da se pune i veliki broj pacijenata je počeo da pristiže. Problem je u tome što se koronavirus vrlo brzo prenosi i vrlo teške slučajeve izaziva. Bolnica je odmah pala u krizu i s obzirom na situaciju ovdje su odmah odlučili da – malo vjerovatno i sa zakašnjenje – zaustavljaju sve aktivnosti koje nisu striktno bitne, da zatvaraju sve ono što se može zatvoriti. I za mene i moju porodicu je to promijenilo drastično život. Odmah su počeli govoriti, ostanite u kući, nemojte previše hodati, samo u slučaju velike nužde izlazite i to do prodavnice i ko mora na posao“.
Na dinamiku Avdićevog života odluka vlasti je imala velikog uticaja jer je priroda njegovog posla takva da često mora putovati i stvarati kontakte sa klijentima.
“Za moj posao je to veliki udarac jer se odvija kod klijenata – osim što radim u kancelariji – ali većinom moram puno da putujem i da posjećujem puno klijenata u Italiji i inostranstvu, jer imamo puno klijenata izvan Italije u Aziji i u ostatku Evrope“.
A vlasti Bergama i cijele regije objavile su niz restriktivnih mjera, koje su imale samo djelimičnog uspjeha u zaustavljanju širenja epidemije. Mirza kaže kako su vlasti djelovale sa zakašnjenjem ali kao najveći problem u širenju epidemije navodi činjenicu da se građani jednostavno ne pridržavaju pravila.
„Kada neko izlazi bez obzira na razlog mora popuniti izjavu, to je podijelilo Ministarstvo unutrašnjih poslova i stavilo svima na raspolaganje. Ispuni se taj formular u kojem izjavljuješ da nisi bio u kontaktu ni sa kim ko je pozitivan na koronavirus ili je bio u karantenu i izjavljuješ da nisi pozitivan i ne predstavljaš opasnost za druge. Koliko to vrijedi ne znam ali takav je pristup. Kontrole postoje i puno je kazni ali ljudi i dalje ne poštuju te zabrane koje su postavljene“.
I sam je bio nekoliko puta prinuđen putovati ali priznaje da kontrole na policijskim punktovima nisu rigorozne.
“Pošto radim u Milanu zaustavili su me nekoliko puta na policijskom punktu gdje pitaju gdje ideš, gdje radiš. Ti onda ispuniš modul i oni provjere. Sporadično provjeravaju, ne svakoga i ako ja kažem da idem na posao neće 100 posto nazvati firmu i provjeriti da li je to istina. Puno je ljudi koji ne poštuju. Ljudi izvode ljubimce po 20 puta na dan. Danas, od jutros su uveli nove restrikcije, ko hoće prošetati može, ali samo ako moraš i to samo u zoni u kojoj stanuješ. Parkovi su svi zatvoreni, u Bergamu su tri sedmice parkovi zatvoreni i to da se izbjegnu sva moguća okupljanja“.
Firme će slati radnike na ‘čekanje’
Pošto radi u Milanu prirodno je bilo da provjerimo informacije do kojih smo došli a iz kojih je jasno da se u tom gradu mnogi ne pridržavaju zabrana. Mirza nam je potvrdio neke napise u kojima se govorilo kako je milanski metro „prepun putnika“. Dodaje i da se epidemija u Milanu sa širi nevjerovatnom brzinom.
„Počeli su sa alarmiranjem, da javljaju da je u Milanu opet veliki bum i eksplozija slučajeva. Ovdje se svugdje prikazuje da su metroi u nekim dijelovima dana, kada ljudi idu i vraćaju se s posla, opet previše puni, nije kao kad je normalno ali su ljudi opet u bliskom kontaktu što se izbjegava. Svima se govori održavajte distancu minimalno jedan metar. U Milanu je to veliki problem i sada pokušavaju uvesti veći broj linija, da limitiraju ulaz u samoposluge, da se puštaju samo određeni broj ljudi i da povećaju broj linija koje voze. I tu se mnogo vremena izgubilo, jer ovdje govore da će vrhunac krize biti za dvije sedmice. Mi se svi nadamo da je tako jer je već cijeli mjesec problem, nadali smo se da će se sve prije završiti. Slijedi velika borba“.
A teški ekonomski problemi tek se očekuje. Mirza radi za veliku multinacionalnu kompaniju ali čak i firma snage kakva je ABB počinje razmišljati o „nepopularnim ekonomskim mjerama“.
“Ja radim za multinacionalnu firmu ABB koja je jedan od lidera u robotici i industrijskoj automatizaciji. Mislim da će ovo sigurno će se na svaku firmu imati uticaja. U našem slučaju, koji smo core biznis, putovanje i posjeta klijentima je glavna osnova posla – mi imamo problem. Počeli su sa smart workingom i radom od kuće, ja sam lično par puta sa velikim rizikom i poštujući sva pravila koja su nametnuta išao kod par klijenata u ovom periodu. Postoji problem, moj šef je već počeo da govori ako se bude nastavilo ovako bojim se da ko nema godišnjeg da ćemo morati slati na čekanje, ali kada se počnu pričati takve priče značio postoji mogućnost. Mislim da će se odraziti na sve, ne samo na moju firmu, koja je ipak velika firma i dobro posluje, ali mislim da će biti problem“.
Pratite nas i na Twitteru, Facebooku i Instagramu.
