Više od 130 godina grad Zenica je bio sinonim za proizvodnju i preradu čelika. Željezara Zenica je temeljni stub bosanskohercegovačke privrede, čiji se značaj proteže daleko u prošlost. Historija tog industrijskog grada obiluje značajnim događajima, među kojima se ističe osnivanje Visoke tehničke škole za pogonske inženjere metalurške struke 1959. godine. Ta škola dvije godine kasnije je prerasla u Metalurški fakultet, označavajući time početak razvoja visokog obrazovanja u Zenici.
Metalurški fakultet u međuvremenu je postao Metalurško-tehnički, a potom i Fakultet inženjerstva i prirodnih nauka, gdje ima Studij za metalurško inženjerstvo. Sve je manje zainteresovanih da se školuju za inženjera metalurgije.
Razlog je taj što u strategiji razvoja Bosne i Hercegovine bazna metalurgija nije planirana kao strateški cilj, a ArcelorMittal Zenica, koji je naslijedio zeničku Željezaru, kao najveća kompanija iz ove oblasti, zatvara pojedine pogone te je upitno zapošljavanje mladih školovanih kadrova.
Metalurgija ključna za razvoj Zenice
“Historija gvožđa i čelika je historija kulture i civilizacije. Rudarstvo i tehnologija proizvodnje gvožđa i čelika su jedna od onih ljudskih djelatnosti koja sjedinjava ljude, koja prelazi preko granica, nacionalnih, konfesionalnih i bilo kakvih vještački stvorenih barijera između ljudi. Ona sjedinjava u radu, kao što ljude sjedinjava muzika, sport ili neke druge djelatnosti koje u tom smislu djeluju”, kaže Ilhan Bušatlić, koji je u periodu od marta 2014. do marta 2020. bio dekan Metalurško-tehnološkog fakulteta u Zenici. Posljednje četiri godine je prorektor za finansije i razvoj Univerziteta u Zenici.
“Živimo u doba koje se ne može nazvati po jednom materijalu ili tehnologiji, za razliku od prošlosti kada su periodi u kojima su ljudi živjeli nazivani po materijalima koje su koristili: kameno, bronzano i željezno doba. Danas ljudi koriste oko 80.000 različitih vrsta materijala, sa pripadajućim tehnologijama”, objašnjava Bušatlić.
Bušatlić, koji je bio najmlađi dekan nekog državnog fakulteta u Bosni i Hercegovini, objašnjava da su izbor lokacije za gradnju željezare opredijelile prirodne pogodnosti centralnog položaja Zenice u državi, ležište kvalitetnog energetskog uglja u Zenici i okolini, kao i blizina nalazišta željezne rude u Varešu i Ljubiji.
Nema svijetle budućnosti
Postojeća materijalna baza Željezare, nekadašnji Metalurški fakultet i Metalurški institut, od samog početka rada, bili su temeljni elementi uspješnog razvoja materijalne infrastrukture grada Zenice i sve većoj urbanizaciji koja je neminovno pratila širenje industrijskih kapaciteta i povećanja broja zaposlenih radnika.
“Temelje za međunarodnu konkurentnost privrednog razvoja svake države ne čine samo velike kompanije, nego i hiljade malih i srednjih kompanija sa do 500 zaposlenih. Male i srednje kompanije igraju značajnu ulogu u prerađivačkoj industriji, mašinogradnji, metaloprerađivačkoj industriji, ali i u novim rastućim branšama kao što su nano i biotehnologija. Nažalost, u strategiji razvoja BiH bazna metalurgija nije planirana kao strateški cilj. Djelimično je naznačeno samo razvoj malih metaloprerađivačkih preduzeća”, kaže Bušatlić.
“ArcelorMittal Zenica je daleko najveća kompanija iz ove oblasti u našoj zemlji. Lokalna i akademska zajednica nemaju informacija kakvi su strateški planovi rada ove kompanije u budućnosti. Dalji razvoj metalurgije u Bosni i Hercegovini i gradu Zenica u prvom redu će zavisiti od ekonomskog interesa stranih investitora, ali se iskreno nadam da će multinacionalne i domaće kompanije koje egzistiraju i nastaviti ulaganja u metalurgiju i metaloprerađivačku industriju, posebice u smjeru održivog razvoja koji prvenstveno podrazumijeva zaštitu ljudi i životne sredine”, dodaje.
Ne vide svijetlu budućnost
Jusuf Duraković, rektor Univerziteta u Zenici, ne vidi svijetlu budućnost vezano za proizvodnju čelika u Bosni i Hercegovini.
“U čitavom svijetu proizvodnja čelika dolazi u krizu zbog enormne cijene energenata, počev od električne energije i fosilnih goriva. U našoj zemlji smo prisiljeni preko vlasnika ArcelorMittala da pratimo ono što se dešava. Razumijem kapitaliste koji su došli da ostvare dobit, da zarađuju, ali i mi se u Zenici moramo oslobađati te ovisnosti o fabrici. Ukoliko se smanji proizvodnja, a tendencije su da bi se mogla i ugasiti proizvodnja čelika u Bosni i Hercegovini, najviše bi izgubio grad Zenica, kroz direktno zapošljavanje 2.500 ljudi i indirektno barem još četiri puta više ljudi. Izgubile bi i prateće djelatnosti po pitanju transporta, usluga zdravstva i drugog. Izgubila bi mnogo i država Bosna i Hercegovina, jer je ArcelorMittal najveći izvoznik”, ističe Duraković.
Rektor Duraković smatra da su Fakultet inženjerstva i prirodnih nauka i Univerzitet u Zenici prepoznali potencijalni problem da će proizvodnja čelika u Zenici doći u pitanje i “blagovremeno se počeli prilagođavati otvarajući nove studijske programe kako bi stvorili pretpostavku za stvaranje novih mogućnosti za studente”.
“Namjeravamo otvoriti studijske programe hemijskog inženjerstva, a razmišljamo o elektrotehnici i informacionoj tehnologiji. Otvorili smo studijske programe zaštite na radu i zaštite od požara. Ne želimo biti više ovisni o ArcelorMittalu i proizvodnji čelika. Naravno da nas to pogađa jer imamo školovane kadrove za tu djelatnost. Ali, treba znati da nisu nikad pokazali dobru volju da prate razvoj kadrova na fakultetu, da stipendiraju naše studente. Osim toga što nemaju ekonomski interes u ovom svemu, u ArcelorMittalu bi se našli u problemu sa kadrom jer ne upisujemo već tri godine dovoljan broj studenata na metalurškom inženjerstvu. Postavlja se pitanje: ako ostanu ovdje narednih 15 godina, s kojim bi kadrovima radili”, govori Duraković.
Ostvarenje snova za Lejlu i Enu
Studirati na Fakultetu inženjerstva i prirodnih nauka je bio prvi izbor za Lejlu Jašarević, studenticu četvrte godine i Enu Begović, studenticu treće godine studijskog programa Metalurško inženjerstvo. Nositi zvanje diplomiranog inženjera metalurgije, kažu uglas, ostvarenje je njihovih snova, “koje će postići učenjem, marljivim radom i ustrajnošću”.
“Dosadašnje studiranje na ovom odsjeku je donijelo samo pozitivna iskustva. Praksa, rad sa stručnjacima, nova poznanstva samo su neki od mnogih pozitivnih strana koje smo stekle tokom studiranja. Diploma inženjera metalurgije je poziv koji nam nudi kvalitetno obrazovanje i stalno usavršavanje. Metalurgija je oblast od velikog značaja koja nudi mogućnost zapošljavanja u mnogim kompanijama koje se bave proizvodnjom i preradom metalnih legura, raznim livnicama, željezarama, valjaonicama, automobilskoj industriji, u proizvodnji građevinskih metalnih konstrukcija kako u našoj domovini tako i van granica Bosne i Hercegovine”, objašnjavaju.
Zbog značaja ovog studijskog programa, preporučuju budućim studentima da svoje obrazovanje nakon završene srednje škole nastave na Fakultetu inženjerstva i prirodnih nauka, prvenstveno upisivanjem na studijski program Metalurško inženjerstvo.
“Ovaj fakultet odabrale smo jer nudi širok spektar zapošljavanja u raznim industrijama. Metalurgija je fleksibilan i zanimljiv studiji koji nudi sigurno zaposlenje po njegovom završetku. Kroz fakultet stječemo znanja i vještine kroz laboratorijske vježbe, posjete fabrikama i samostalan rad. Mnoge velike kompanije kao što je ArcelorMittal, nude našim studentima, uz finansijsku potporu, mogućnost učešća u aktuelnim projektima, što nam otvara širok spektar mogućnosti sticanja iskustva i rada u praksi. Bosna i Hercegovina ima mnoge kompanije koje traže upravo nas, buduće diplomirane inženjere metalurgije, a naravno, i mogućnost rada u inostranstvu nije isključen”, poručile su, vjerujući da će sa diplomom inženjera metalurgije naći posao u struci koju vole.
Pratite nas i na Twitteru, Facebooku i Instagramu.
