Prema definiciji, vakcina je lijek koji sadrži oslabljene specifične antigene supstance i žive oslabljene-atenuisane, mrtve-inaktivisane uzročnike bolesti i njihove toksine, kojima se postiže vještački aktivan imunitet.

Iako ova definicija ne znači mnogo prosječnom čovjeku, olako se zaboravljaju bolesti od kojih se umiralo prije vakcine. A iz današnje perspektive te bolesti su trivijalne, ako se uopšte mogu tako nazvati. Posljednji događaji na Kosovu, ranije u Crnoj Gori u kojima sve više djece koji oboljeva od morbila samo je posljedica nevakcinisanja MRP vakcinom.

I u BiH stanje nije ništa bolje kada je riječ o vakcinaciji MRP-om odnosno vakcinom protiv morbila, rubeole i parotitisa. Bez obzira na rast broja oboljelih mnogi roditelji ne žele da vakcinišu dijecu.

I “za” i “protiv”

“Prve dvije kćerke sam vakcinisao, treću nisam. Na stranu sve polemike, ali mislim da svako ima svoje razloge i “za” i “protiv” koji mogu biti podjednako legitimni ili podjednako besmisleni. Moja odluka o nevakcinisanju trećeg djeteta došla je nakon razgovora sa beogradskim pulmologom koji je prvu i drugu kćerku bukvalno “skinuo” sa neprestanih inhalacija na koje su ih naši ljekari slali svakih 20-ak dana. On je rekao da nema potrebe za vakcinacijom i da treba ostaviti imunitet da se sam gradi, pogotovo u vremenu kada dobar dio bolesti protiv kojih se djeca vakcinišu gotovo i ne postoji, a drugi dio je lako liječiti kada se već pojave”, kaže Goran Dakić, otac tri kćerke.

U suštini to je tačno. Međutim zaboravlja se činjenica da bolesti “kojih više nema”, nisu tu upravo zbog poštovanja i sprovođenja kalendara vakcijacije posljednjih nekoliko decenija. Ipak dovoljan je apel neke estradne zvijezde ili neka akcija na društvenim mrežama i ljudi koji temperaturu djeci liječe mazanjem senfa po tijelu, pa da armija teoretičara zavjere počne da raste.

Pad obuhvatom vakcinacije i do 50 odsto

Sva istraživanja govore da farmaceutske kompanije ubiru ugroman novac na ime ovoga, ali to globalno pitanje treba ostaviti nekom drugom ovaj put. Činjenica je da je u Rumuniji ove godine oboljelo 8 hiljada osoba, a umrlo preko 30. Razlog je nevakcinacija djece.

“Obuhvat vakcinacijom protiv morbila (malih boginja), rubeole (crvenke) i parotitisa (zaušnjaka) u 2016. godini, u Republici Srpskoj, je bio vrlo nizak i iznosio je 74%. To znači da je, od ukupnog broja djece koja su u Republici Srpskoj trebala primiti prvu dozu MRP vakcine u toku 2016 godine, samo 74% tu vakcinu stvarno i primilo. Također, vrlo značajno je da pojedine regije imaju obuhvat oko 50% (grad Banja Luka 51%, Bijeljina 58%, Istočno Sarajevo 44%)”, kaže Jela Aćimović, specijalista epidemiolog u Institutu za javno zdravstvo Republike Srpske. Slični podaci dolaze i iz Federacije, gdje obuhvat vakcijacijom oko 70 odsto.

Alarmantan podatak nedavno je objavila Svjetska zdravstvena organizacija, da je u posljednjih godinu dana u Evropi od malih boginja umrlo 35 ljudi. Ovi smrtni slučajevi, koji su mogli biti spriječeni vakcinacijom, opisani su kao “neprihvatljiva tragedija”.

Doktori upozoravaju da je veoma važno da roditelji i pedijatri shvate ozbiljnost situacije, te da se nevakcinisana djeca vakcinišu kako bi se spriječila epidemija.

Utjecati na svijest roditelja

“Ja sam sto posto za vakcinaciju. Te `kampanje` koje se stalno provlače kroz medije o štetnosti vakcina donijela su samo ova zla od interneta. To se obično govori u krugu onih koji ništa ne znaju o zdravstvenoj zaštiti. Sada ćete vi reći da ima ljekara koji kažu da ne treba vakcinisati, ali smatram da to nije u redu”, kaže pedijatar Tanja Manojlović ističući da se mora utjecati na svijest roditelja kako se ne bi dalje dešavalo da roditelji ne žele da vakcinišu svoju djecu.

Republika Srpska je već bila suočena sa velikom epidemijom morbila 2014. i 2015. godine, sa preko 4.000 oboljelih, koja je započela u populaciji osoba koje su rođene u toku rata u BiH i nisu vakcinisane MRP vakcinom. Prije toga bila je epidemija rubeole i parotitisa, nastale iz istog razloga.

“Vakcinisao sam djecu, mislim da je to neophodno pored svih kampanja koje imamo u medijima”, “Tražili su mi kalendar vakcinacije djeteta kada sam ga upisivala u prvi razred. I da nisu, vakcinisala bih. Razgovarala sam sa pedijatrom i on je rekao da je to obavezno, upravo zbog ovog svega što se sada događa”, kažu građani.

Kazne propisane, ali je edukacija prioritet

Prema kalendaru vakcinacije ona je obavezna protiv deset zaraznih bolesti: tuberkuloza, hepatitis B, difterija, tetanus, veliki kašalj, dječija paraliza, hemofilus influence tip B, morbili (male boginje), rubeola i parotitis (zaušnjaci), što je definisano Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti. Djeca se ne vakcinišu samo ako postoje trajne kontraindikacije za primjenu neke vakcine.

“O ovom se ranije nije pričalo, jer su iskorijenjene bolesti protiv kojih se vakcinisalo. To je bila obaveza. Niko nije polemisao preko fejsbuka, uz dužno poštovanje prema svim ljudima. Ne daj Bože da neko vidi smrt od velikog kašlja, a sve je više bolesti koje se vraćaju upravo zbog nevakcinisanja”, kaže Manojlović.

Iako su zakonom definisane sankcije u oba entiteta, nijedan roditelj do sada nije kažnjen, jer je kažu u nadležnim službama, ključ u edukaciji, a ne u kažnjavanju. Propisane novčane kazne su od 100 KM do 2.000 maraka, iako to roditelje po svemu sudeći ne zabrinjava. Međutim, ono o čemu se ne razmišlja je nešto što se zove kolektivna imunizacija, što bi trebao da bude još jedan razlog za vakcinaciju, a ne samo interes pojedinca. Interesi farmaceutskih kompanija ili ne, stručnjaci kažu da je neophodno misliti i na one oslabljenog imunološkog sistema koji vakcinu ne smiju da prime, poput ljudi sa kancerom, autoimunim bolestima i slično.

Prema definiciji, vakcina je lijek koji sadrži oslabljene specifične antigene supstance i žive oslabljene-atenuisane, mrtve-inaktivisane uzročnike bolesti i njihove toksine, kojima se postiže vještački aktivan imunitet.

Iako ova definicija ne znači mnogo prosječnom čovjeku, olako se zaboravljaju bolesti od kojih se umiralo prije vakcine. A iz današnje perspektive te bolesti su trivijalne, ako se uopšte mogu tako nazvati. Posljednji događaji na Kosovu, ranije u Crnoj Gori u kojima sve više djece koji oboljeva od morbila samo je posljedica nevakcinisanja MRP vakcinom.

I u BiH stanje nije ništa bolje kada je riječ o vakcinaciji MRP-om odnosno vakcinom protiv morbila, rubeole i parotitisa. Bez obzira na rast broja oboljelih mnogi roditelji ne žele da vakcinišu dijecu.

I “za” i “protiv”

“Prve dvije kćerke sam vakcinisao, treću nisam. Na stranu sve polemike, ali mislim da svako ima svoje razloge i “za” i “protiv” koji mogu biti podjednako legitimni ili podjednako besmisleni. Moja odluka o nevakcinisanju trećeg djeteta došla je nakon razgovora sa beogradskim pulmologom koji je prvu i drugu kćerku bukvalno “skinuo” sa neprestanih inhalacija na koje su ih naši ljekari slali svakih 20-ak dana. On je rekao da nema potrebe za vakcinacijom i da treba ostaviti imunitet da se sam gradi, pogotovo u vremenu kada dobar dio bolesti protiv kojih se djeca vakcinišu gotovo i ne postoji, a drugi dio je lako liječiti kada se već pojave”, kaže Goran Dakić, otac tri kćerke.

U suštini to je tačno. Međutim zaboravlja se činjenica da bolesti “kojih više nema”, nisu tu upravo zbog poštovanja i sprovođenja kalendara vakcijacije posljednjih nekoliko decenija. Ipak dovoljan je apel neke estradne zvijezde ili neka akcija na društvenim mrežama i ljudi koji temperaturu djeci liječe mazanjem senfa po tijelu, pa da armija teoretičara zavjere počne da raste.

Pad obuhvatom vakcinacije i do 50 odsto

Sva istraživanja govore da farmaceutske kompanije ubiru ugroman novac na ime ovoga, ali to globalno pitanje treba ostaviti nekom drugom ovaj put. Činjenica je da je u Rumuniji ove godine oboljelo 8 hiljada osoba, a umrlo preko 30. Razlog je nevakcinacija djece.

“Obuhvat vakcinacijom protiv morbila (malih boginja), rubeole (crvenke) i parotitisa (zaušnjaka) u 2016. godini, u Republici Srpskoj, je bio vrlo nizak i iznosio je 74%. To znači da je, od ukupnog broja djece koja su u Republici Srpskoj trebala primiti prvu dozu MRP vakcine u toku 2016 godine, samo 74% tu vakcinu stvarno i primilo. Također, vrlo značajno je da pojedine regije imaju obuhvat oko 50% (grad Banja Luka 51%, Bijeljina 58%, Istočno Sarajevo 44%)”, kaže Jela Aćimović, specijalista epidemiolog u Institutu za javno zdravstvo Republike Srpske. Slični podaci dolaze i iz Federacije, gdje obuhvat vakcijacijom oko 70 odsto.

Alarmantan podatak nedavno je objavila Svjetska zdravstvena organizacija, da je u posljednjih godinu dana u Evropi od malih boginja umrlo 35 ljudi. Ovi smrtni slučajevi, koji su mogli biti spriječeni vakcinacijom, opisani su kao “neprihvatljiva tragedija”.

Doktori upozoravaju da je veoma važno da roditelji i pedijatri shvate ozbiljnost situacije, te da se nevakcinisana djeca vakcinišu kako bi se spriječila epidemija.

Utjecati na svijest roditelja

“Ja sam sto posto za vakcinaciju. Te `kampanje` koje se stalno provlače kroz medije o štetnosti vakcina donijela su samo ova zla od interneta. To se obično govori u krugu onih koji ništa ne znaju o zdravstvenoj zaštiti. Sada ćete vi reći da ima ljekara koji kažu da ne treba vakcinisati, ali smatram da to nije u redu”, kaže pedijatar Tanja Manojlović ističući da se mora utjecati na svijest roditelja kako se ne bi dalje dešavalo da roditelji ne žele da vakcinišu svoju djecu.

Republika Srpska je već bila suočena sa velikom epidemijom morbila 2014. i 2015. godine, sa preko 4.000 oboljelih, koja je započela u populaciji osoba koje su rođene u toku rata u BiH i nisu vakcinisane MRP vakcinom. Prije toga bila je epidemija rubeole i parotitisa, nastale iz istog razloga.

“Vakcinisao sam djecu, mislim da je to neophodno pored svih kampanja koje imamo u medijima”, “Tražili su mi kalendar vakcinacije djeteta kada sam ga upisivala u prvi razred. I da nisu, vakcinisala bih. Razgovarala sam sa pedijatrom i on je rekao da je to obavezno, upravo zbog ovog svega što se sada događa”, kažu građani.

Kazne propisane, ali je edukacija prioritet

Prema kalendaru vakcinacije ona je obavezna protiv deset zaraznih bolesti: tuberkuloza, hepatitis B, difterija, tetanus, veliki kašalj, dječija paraliza, hemofilus influence tip B, morbili (male boginje), rubeola i parotitis (zaušnjaci), što je definisano Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti. Djeca se ne vakcinišu samo ako postoje trajne kontraindikacije za primjenu neke vakcine.

“O ovom se ranije nije pričalo, jer su iskorijenjene bolesti protiv kojih se vakcinisalo. To je bila obaveza. Niko nije polemisao preko fejsbuka, uz dužno poštovanje prema svim ljudima. Ne daj Bože da neko vidi smrt od velikog kašlja, a sve je više bolesti koje se vraćaju upravo zbog nevakcinisanja”, kaže Manojlović.

Iako su zakonom definisane sankcije u oba entiteta, nijedan roditelj do sada nije kažnjen, jer je kažu u nadležnim službama, ključ u edukaciji, a ne u kažnjavanju. Propisane novčane kazne su od 100 KM do 2.000 maraka, iako to roditelje po svemu sudeći ne zabrinjava. Međutim, ono o čemu se ne razmišlja je nešto što se zove kolektivna imunizacija, što bi trebao da bude još jedan razlog za vakcinaciju, a ne samo interes pojedinca. Interesi farmaceutskih kompanija ili ne, stručnjaci kažu da je neophodno misliti i na one oslabljenog imunološkog sistema koji vakcinu ne smiju da prime, poput ljudi sa kancerom, autoimunim bolestima i slično.