Ima li šta bolje od šolje kafe ujutro, taj razbuđujući miris i okus, a kod većine ljudi je i garant da će vrlo brzo morati i na toalet. Pa šta to ima u kafi da djeluje tako za razliku od čaja koji takođe sadrži kofein?

Kafa stimuliše probavni sistem iako naučnici još nisu otkrili kako i zašto tako djeluje, međutim kofein je prvi “osumnjičeni”. Kofein je “agens za posticanje”, kaže dr. Niket Sonpal, gastroenterolog i pomoćnik kliničkog profesora medicine na Touro College of Medicine za Women’s Health.

“Svaki put kada jedemo želudac se širi i šalje signal debelom crijevu da nešto dolazi i da je to znak da nešto mora i izaći.”

Tijelo šalje te signale kroz proces koji se zove peristaltika, osnovne pokrete mišića, odnosno kontrakcije zahvaljujući kojima hrana prolazi kroz crijeva. Kafa ubrzava taj proces, kaže dr. Rudolf Bedford, gastroenterolog u zdravstvenom centru Providence Saint John’s. Osim što ubrzava te kontrakcije, Bedford kaže da kofein takođe uzrokuje opuštanje mišića debelog crijeva. A kada se te dvije gastrointestinalne pojave ‘udruže’ odlazak na WC je neizbježan.

Je li laksativni učinak kafe štetan?

Upravo iz istog razloga Bedford kaže da ljudi pate od refluksa želučane kiseline kada unose kofein, ali u tom slučaju rade drugi mišići. Kafa je kiselo piće i upravo ta kiselina iz kofeina uzrokuje da tijelo proizvodi više žuči i to je jedan od razloga zašto neki ljudi dobiju proljev nakon pijenja kafe.

Laksativni učinak kafe može se izbjeći tako da se pije manje kafe. Manje količine kafe imaće i manji laksativni učinak, a manja količina kofeina u čajevima je ujedno razlog zbog kojeg čajevi nemaju laksativni učinak poput kafe.

“Ako nekome jako smeta laksativni učinak kafe, neka izbaci kofein iz svog života. Međutim, primjećujem da se većini mojih pacijenata sviđa učinak koji kafa ima na njihovu probavu”, objašnjava Bedford i ističe da kafa ne čini crijeva lijenima niti nakon dugotrajne upotrebe kao što je slučaj s nekim laksativima.

Bedford je objasnio da ipak postoji izuzetak, a to su osobe s osjetljivim probavnim traktom te one koje imaju sindrom iritabilnog crijeva.

Ima li šta bolje od šolje kafe ujutro, taj razbuđujući miris i okus, a kod većine ljudi je i garant da će vrlo brzo morati i na toalet. Pa šta to ima u kafi da djeluje tako za razliku od čaja koji takođe sadrži kofein?

Kafa stimuliše probavni sistem iako naučnici još nisu otkrili kako i zašto tako djeluje, međutim kofein je prvi “osumnjičeni”. Kofein je “agens za posticanje”, kaže dr. Niket Sonpal, gastroenterolog i pomoćnik kliničkog profesora medicine na Touro College of Medicine za Women’s Health.

“Svaki put kada jedemo želudac se širi i šalje signal debelom crijevu da nešto dolazi i da je to znak da nešto mora i izaći.”

Tijelo šalje te signale kroz proces koji se zove peristaltika, osnovne pokrete mišića, odnosno kontrakcije zahvaljujući kojima hrana prolazi kroz crijeva. Kafa ubrzava taj proces, kaže dr. Rudolf Bedford, gastroenterolog u zdravstvenom centru Providence Saint John’s. Osim što ubrzava te kontrakcije, Bedford kaže da kofein takođe uzrokuje opuštanje mišića debelog crijeva. A kada se te dvije gastrointestinalne pojave ‘udruže’ odlazak na WC je neizbježan.

Je li laksativni učinak kafe štetan?

Upravo iz istog razloga Bedford kaže da ljudi pate od refluksa želučane kiseline kada unose kofein, ali u tom slučaju rade drugi mišići. Kafa je kiselo piće i upravo ta kiselina iz kofeina uzrokuje da tijelo proizvodi više žuči i to je jedan od razloga zašto neki ljudi dobiju proljev nakon pijenja kafe.

Laksativni učinak kafe može se izbjeći tako da se pije manje kafe. Manje količine kafe imaće i manji laksativni učinak, a manja količina kofeina u čajevima je ujedno razlog zbog kojeg čajevi nemaju laksativni učinak poput kafe.

“Ako nekome jako smeta laksativni učinak kafe, neka izbaci kofein iz svog života. Međutim, primjećujem da se većini mojih pacijenata sviđa učinak koji kafa ima na njihovu probavu”, objašnjava Bedford i ističe da kafa ne čini crijeva lijenima niti nakon dugotrajne upotrebe kao što je slučaj s nekim laksativima.

Bedford je objasnio da ipak postoji izuzetak, a to su osobe s osjetljivim probavnim traktom te one koje imaju sindrom iritabilnog crijeva.