Prema podacima Unije za održivi povratak i integracije BiH je u proteklih pet godina, u potrazi za boljim životom, napustilo više od 150.000, uglavnom mladih i obrazovanih bh. državljana.

Iako su zvanični podaci Zavoda za statistiku gotovo pet puta manji, odlazak mladih trebao bi biti poziv na akciju svih segmenata društva. Nažalost, globalne strategije na zaustavljanju odlaska bh. stanovnika u našoj zemlji još nema.

U namjeri da istražimo istinske razloge odlaska mladih, ovu priču, po stereotipu, ne počinjemo s jednim od njih.

“Pet godina ukazujemo da je 151.000 ljudi otišla iz BiH”, kaže Mirhunisa Zukić, predsjednica Unije za održivi povratak i integracije u BiH.

“Odlaze čitave porodice. Odlaze čak i oni koji imaju posao. Nažalost, ne vide ovdje perspektivu”, govori Bogić Bogićević, bivši političar.

Šta je, u stvari to što čini perspektivu za mlade ljude, to što bi im pomoglo da se odluče ostati u domovini? Po nekima u pitanju su, isključivo materijalni razlozi.

“Gdje su plaće od 400 do 500 maraka i normalno da traže bolju egzistenciju i idu iz BiH. Mi, koji smo u BiH, pogotovo apelujem na privrednike, da pruže radničkoj klasi bolje uslove za život”, ističe Mirvet Bajraktarević, privrednik i predsjednik Gradske skupštine Doboj.

Odlazak mladih stručnjaka, posebno dobrih zanatlija, već rezultira povećanjem plaća u pojedinim sektorima. Jasno je da se sve veći broj stanovnika naše zemlje odlučuje za odlazak i zbog političke nesigurnosti i dugogodišnje agonije u kojoj se zemlja nalazi.

“Varilac tu zaradi 1.200 maraka. Zanimali smo se, je li. Tako da je sigurno jeftinije ostati ovdje za 1.200 maraka nego ići za plaćom 1.200, 1.300 eura”, mišljenje je Fadila Novalića, premijera FBiH.

“Politička nestabilnost je takva da čim je takva politička nestabilnost teško je napraviti dobar privredni ambijent. S druge strane ima primjera i gdje se ljudi vraćaju”, tvrdi Dragutin Škrebić, predsjednik Unije poslodavaca RS-a.

U domovinu se iz Italije, nakon što je diplomirala industrijski dizajn vratila Anja Rakić. Smatra da dobra plaća ne mora biti presudna kod donošenja odluke otići ili ostati.

“Uvijek smo tretirani kao stranci i ne možemo biti na istom nivou kao ostali, u većini slučajeva, naravno. Tako da mislim da neki naši stručni mladi ljudi mogu bolje da uspiju u regionu, u rodnom mjestu”, kazala je Anja, diplomirana industrijska dizajnerica.

Najviše mladih Bosanaca i Hercegovaca zaputilo se u Njemačku, kao obećanu zemlju odakle upozoravaju na još jedan bh. apsurd gdje se ljudi, kažu, najviše hvale patriotizmom.

“Iz tog čistog patriotizma dijete mu, sa čitavom obitelji napušta zemlju i ide u strani svijet i u stranom svijetu bude građanin drugog reda, a otac mu se ovdje hvali da mu se dijete snašlo što je otišlo negdje u svijet”, kategoričan je Josip Juratović, član Odbora za vanjsku politiku njemačkog Bundestaga.

Iz nevladinog sektora pokušavaju probuditi državu i nadležne pokrenuti na akciju.

“Mi smo poslali jedno urgentno pismo članovima Predsjedništva. Isto tako smo poslali parlamentarnim klubovima. Mi dobili nismo odgovor ni od koga”, navodi Zukić.

Dok nadležni ćute, mladi, zbog pobrojanoga, i dalje, uprkos ljubavi prema zavičaju, odlaze u neki, po njima sretniji svijet.

Prema podacima Unije za održivi povratak i integracije BiH je u proteklih pet godina, u potrazi za boljim životom, napustilo više od 150.000, uglavnom mladih i obrazovanih bh. državljana.

Iako su zvanični podaci Zavoda za statistiku gotovo pet puta manji, odlazak mladih trebao bi biti poziv na akciju svih segmenata društva. Nažalost, globalne strategije na zaustavljanju odlaska bh. stanovnika u našoj zemlji još nema.

U namjeri da istražimo istinske razloge odlaska mladih, ovu priču, po stereotipu, ne počinjemo s jednim od njih.

“Pet godina ukazujemo da je 151.000 ljudi otišla iz BiH”, kaže Mirhunisa Zukić, predsjednica Unije za održivi povratak i integracije u BiH.

“Odlaze čitave porodice. Odlaze čak i oni koji imaju posao. Nažalost, ne vide ovdje perspektivu”, govori Bogić Bogićević, bivši političar.

Šta je, u stvari to što čini perspektivu za mlade ljude, to što bi im pomoglo da se odluče ostati u domovini? Po nekima u pitanju su, isključivo materijalni razlozi.

“Gdje su plaće od 400 do 500 maraka i normalno da traže bolju egzistenciju i idu iz BiH. Mi, koji smo u BiH, pogotovo apelujem na privrednike, da pruže radničkoj klasi bolje uslove za život”, ističe Mirvet Bajraktarević, privrednik i predsjednik Gradske skupštine Doboj.

Odlazak mladih stručnjaka, posebno dobrih zanatlija, već rezultira povećanjem plaća u pojedinim sektorima. Jasno je da se sve veći broj stanovnika naše zemlje odlučuje za odlazak i zbog političke nesigurnosti i dugogodišnje agonije u kojoj se zemlja nalazi.

“Varilac tu zaradi 1.200 maraka. Zanimali smo se, je li. Tako da je sigurno jeftinije ostati ovdje za 1.200 maraka nego ići za plaćom 1.200, 1.300 eura”, mišljenje je Fadila Novalića, premijera FBiH.

“Politička nestabilnost je takva da čim je takva politička nestabilnost teško je napraviti dobar privredni ambijent. S druge strane ima primjera i gdje se ljudi vraćaju”, tvrdi Dragutin Škrebić, predsjednik Unije poslodavaca RS-a.

U domovinu se iz Italije, nakon što je diplomirala industrijski dizajn vratila Anja Rakić. Smatra da dobra plaća ne mora biti presudna kod donošenja odluke otići ili ostati.

“Uvijek smo tretirani kao stranci i ne možemo biti na istom nivou kao ostali, u većini slučajeva, naravno. Tako da mislim da neki naši stručni mladi ljudi mogu bolje da uspiju u regionu, u rodnom mjestu”, kazala je Anja, diplomirana industrijska dizajnerica.

Najviše mladih Bosanaca i Hercegovaca zaputilo se u Njemačku, kao obećanu zemlju odakle upozoravaju na još jedan bh. apsurd gdje se ljudi, kažu, najviše hvale patriotizmom.

“Iz tog čistog patriotizma dijete mu, sa čitavom obitelji napušta zemlju i ide u strani svijet i u stranom svijetu bude građanin drugog reda, a otac mu se ovdje hvali da mu se dijete snašlo što je otišlo negdje u svijet”, kategoričan je Josip Juratović, član Odbora za vanjsku politiku njemačkog Bundestaga.

Iz nevladinog sektora pokušavaju probuditi državu i nadležne pokrenuti na akciju.

“Mi smo poslali jedno urgentno pismo članovima Predsjedništva. Isto tako smo poslali parlamentarnim klubovima. Mi dobili nismo odgovor ni od koga”, navodi Zukić.

Dok nadležni ćute, mladi, zbog pobrojanoga, i dalje, uprkos ljubavi prema zavičaju, odlaze u neki, po njima sretniji svijet.