Ukrajina je još 2008. godine napravila prve korake u svom otvorenom nastojanju da pristupi Sjevernoatlantskom savezu (NATO). Na tom putu je uložila brojne reformske napore i primijenila potrebne standarde, te izradila najvažnije politike. Najistaknutiji je ustavni amandman odobren 2019. godine, čime je članstvo u NATO-u postalo “strateška misija” za ovu zemlju.

No, ruski rat protiv Ukrajine 2022. brzo je raspršio, i to već u prvim sedmicama, san o članstvu, do te mjere da ga je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski potpuno odbacio i nagovijestio mogućnost da se njegova zemlja vrati u “neutralni” status koji je imala.

Nezadovoljstvo zbog ‘diskriminacije i straha’

Nagovještaji Kijeva da odustaje od pristupanja NATO-u nisu uspjeli uvjeriti Rusiju da zaustavi rat. O ovoj temi se danas u ukrajinskim političkim krugovima i javnosti govori s određenim ogorčenjem, posebno nakon što su Finska i Švedska podnijele zahtjeve za članstvo u NATO-u.

Ta ogorčenost je zasnovana na činjenici da su 14-godišnji napori Ukrajine u tom pogledu isparili, dok većina zemalja NATO-a pozdravlja zahtjev Finske i Švedske za članstvo, koji je podnesen prije samo nekoliko sedmica.

“Ove diskriminacije ne bi bilo da nije straha od Rusije”, kaže ukrajinski politički analitičar Oleksandr Bali, sugerirajući time da je ponovljeno odbijanje članstva Ukrajine rezultat straha od ulaska u direktnu konfrontaciju sa Rusijom.

Dodaje da su “mnoge članice NATO-a imale neopravdan strah”. “Prijateljstvo je gore od rata s Rusijom, jer uništava budućnost”, rekao je.

Prema tom analitičaru, rat u Ukrajini je pokazao da je Rusija preslaba da bi se upoređivala sa snagom Sovjetskog saveza, kojem je Ukrajina bila jedna od najvažnijih komponenti moći. Međutim, Rusija se ponaša kao agresor i to je jedan od razloga koji je nagnao Finsku i Švedsku da zatraže članstvo, a NATO da to pozdravi.

‘Geopolitička’ odluka vođena okolnostima

Međutim, u Ukrajini ima i onih koji u potpunosti odbacuju ovaj argument, smatrajući da nema smisla upoređivati njena nastojanja sa nastojanjima Finske i Švedske. Politički analitičar Viktor Taran kaže da nije u redu pristupati pitanju članstva ove dvije zemlje s negodovanjem i prijekorom.

“Odluka da se postane članica i NATO-a i Evropske unije bila je, i još uvijek jeste, geopolitička prije bilo kojeg drugog razloga ili faktora”, kaže Taran.

Dodaje da “svaka zemlja ima uslove i realnost, što je, čini se, nagnalo Finsku i Švedsku na brzo članstvo, te je u određenom trenutku bilo teško za druge zemlje u alijansi, čak i za Tursku, članicu koja je druga po veličini vojske nakon Sjedinjenih Američkih Država”.

Taran kaže da su kriteriji u Finskoj i Švedskoj evropsko-atlantski, čak i prije članstva, dok je Ukrajina, tokom proteklih godina, primijenila samo 43 posto kriterija NATO-a potrebnih za članstvo zbog perioda vladavine predsjednika Viktora Janukoviča (od 2010. do početka 2014.), što je osujetilo napore iz prethodnih godina.

“Praktično smo krenuli od nule nakon toga”, kazao je.

Poziv na preispitivanje

Gledajući optimistično, politički analitičar Taran nastavlja da postoje tri vanjska faktora koja omogućuju članstvo Ukrajine u NATO-u više nego ikada prije, a postoje i drugi koje mora primijeniti na unutrašnjem planu.

“Članstvo Ukrajine mora biti prihvaćeno od javnosti u zemljama NATO-a, mora postojati hitna potreba za tim i moraju se ispuniti kriteriji”, kazao je.

Prema tom analitičaru, “Zapad generalno danas gleda na Ukrajinu kao na štit koji ga brani svojom hrabrošću i sposobnošću, te podržava, na primjer, njeno članstvo u Evropskoj uniji, što ranije nije bio slučaj. Mislim da će učiniti isto ako Kijev pokaže novu želju za članstvom u NATO-u”.

Imajući u vidu američke nagovještaje da šanse za članstvo ostaju, te da će vrata alijanse ostati otvorena Ukrajini, Taran smatra da bi “ukrajinske vlasti trebale preispitati svoje korake te elokventno i uvjerljivo formulirati novi plan na NATO putu”.

Ukrajina je još 2008. godine napravila prve korake u svom otvorenom nastojanju da pristupi Sjevernoatlantskom savezu (NATO). Na tom putu je uložila brojne reformske napore i primijenila potrebne standarde, te izradila najvažnije politike. Najistaknutiji je ustavni amandman odobren 2019. godine, čime je članstvo u NATO-u postalo “strateška misija” za ovu zemlju.

No, ruski rat protiv Ukrajine 2022. brzo je raspršio, i to već u prvim sedmicama, san o članstvu, do te mjere da ga je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski potpuno odbacio i nagovijestio mogućnost da se njegova zemlja vrati u “neutralni” status koji je imala.

Nezadovoljstvo zbog ‘diskriminacije i straha’

Nagovještaji Kijeva da odustaje od pristupanja NATO-u nisu uspjeli uvjeriti Rusiju da zaustavi rat. O ovoj temi se danas u ukrajinskim političkim krugovima i javnosti govori s određenim ogorčenjem, posebno nakon što su Finska i Švedska podnijele zahtjeve za članstvo u NATO-u.

Ta ogorčenost je zasnovana na činjenici da su 14-godišnji napori Ukrajine u tom pogledu isparili, dok većina zemalja NATO-a pozdravlja zahtjev Finske i Švedske za članstvo, koji je podnesen prije samo nekoliko sedmica.

“Ove diskriminacije ne bi bilo da nije straha od Rusije”, kaže ukrajinski politički analitičar Oleksandr Bali, sugerirajući time da je ponovljeno odbijanje članstva Ukrajine rezultat straha od ulaska u direktnu konfrontaciju sa Rusijom.

Dodaje da su “mnoge članice NATO-a imale neopravdan strah”. “Prijateljstvo je gore od rata s Rusijom, jer uništava budućnost”, rekao je.

Prema tom analitičaru, rat u Ukrajini je pokazao da je Rusija preslaba da bi se upoređivala sa snagom Sovjetskog saveza, kojem je Ukrajina bila jedna od najvažnijih komponenti moći. Međutim, Rusija se ponaša kao agresor i to je jedan od razloga koji je nagnao Finsku i Švedsku da zatraže članstvo, a NATO da to pozdravi.

‘Geopolitička’ odluka vođena okolnostima

Međutim, u Ukrajini ima i onih koji u potpunosti odbacuju ovaj argument, smatrajući da nema smisla upoređivati njena nastojanja sa nastojanjima Finske i Švedske. Politički analitičar Viktor Taran kaže da nije u redu pristupati pitanju članstva ove dvije zemlje s negodovanjem i prijekorom.

“Odluka da se postane članica i NATO-a i Evropske unije bila je, i još uvijek jeste, geopolitička prije bilo kojeg drugog razloga ili faktora”, kaže Taran.

Dodaje da “svaka zemlja ima uslove i realnost, što je, čini se, nagnalo Finsku i Švedsku na brzo članstvo, te je u određenom trenutku bilo teško za druge zemlje u alijansi, čak i za Tursku, članicu koja je druga po veličini vojske nakon Sjedinjenih Američkih Država”.

Taran kaže da su kriteriji u Finskoj i Švedskoj evropsko-atlantski, čak i prije članstva, dok je Ukrajina, tokom proteklih godina, primijenila samo 43 posto kriterija NATO-a potrebnih za članstvo zbog perioda vladavine predsjednika Viktora Janukoviča (od 2010. do početka 2014.), što je osujetilo napore iz prethodnih godina.

“Praktično smo krenuli od nule nakon toga”, kazao je.

Poziv na preispitivanje

Gledajući optimistično, politički analitičar Taran nastavlja da postoje tri vanjska faktora koja omogućuju članstvo Ukrajine u NATO-u više nego ikada prije, a postoje i drugi koje mora primijeniti na unutrašnjem planu.

“Članstvo Ukrajine mora biti prihvaćeno od javnosti u zemljama NATO-a, mora postojati hitna potreba za tim i moraju se ispuniti kriteriji”, kazao je.

Prema tom analitičaru, “Zapad generalno danas gleda na Ukrajinu kao na štit koji ga brani svojom hrabrošću i sposobnošću, te podržava, na primjer, njeno članstvo u Evropskoj uniji, što ranije nije bio slučaj. Mislim da će učiniti isto ako Kijev pokaže novu želju za članstvom u NATO-u”.

Imajući u vidu američke nagovještaje da šanse za članstvo ostaju, te da će vrata alijanse ostati otvorena Ukrajini, Taran smatra da bi “ukrajinske vlasti trebale preispitati svoje korake te elokventno i uvjerljivo formulirati novi plan na NATO putu”.