Na televiziji se vrti repriza vaše omiljene serije, a vi je gledate iako svaku rečenicu znate napamet?

Ili stari film gledate po stoti put?

Ne brinite, niste jedini. Razlog može biti jednostavno činjenica da vam se to djelo mnogo dopada, ali u pozadini se kriju još neka objašnjenja. Prvo je da se u trenucima tuge i melanholije okrećete poznatim junacima, scenama i predvidivom kraju, što ima umirujući efekat. Dio odgovora je – to je stvar navike.

Po teoriji “status kvo”, ljudi se drže ranijih odluka jer je cijena donošenja novih mentalno iscrpljujuća.

Prevedeno na ovaj primjer, znamo da je ta serija smiješna, da ćemo se uz nju zabaviti i opustiti, što ne znamo ako rizikujemo sa nekom novom.

I na kraju, gledajući određene serije, prisjećamo se djetinjstva, mladosti, trenutaka koje smo provodili sa osobama sa kojima smo ih pratili.

Asociraju nas na neko drugo bezbrižnije vrijeme i drage ljude, pa ih zbog toga gledamo i nekoliko godina, pa i decenija nakon premijere.

Na televiziji se vrti repriza vaše omiljene serije, a vi je gledate iako svaku rečenicu znate napamet?

Ili stari film gledate po stoti put?

Ne brinite, niste jedini. Razlog može biti jednostavno činjenica da vam se to djelo mnogo dopada, ali u pozadini se kriju još neka objašnjenja. Prvo je da se u trenucima tuge i melanholije okrećete poznatim junacima, scenama i predvidivom kraju, što ima umirujući efekat. Dio odgovora je – to je stvar navike.

Po teoriji “status kvo”, ljudi se drže ranijih odluka jer je cijena donošenja novih mentalno iscrpljujuća.

Prevedeno na ovaj primjer, znamo da je ta serija smiješna, da ćemo se uz nju zabaviti i opustiti, što ne znamo ako rizikujemo sa nekom novom.

I na kraju, gledajući određene serije, prisjećamo se djetinjstva, mladosti, trenutaka koje smo provodili sa osobama sa kojima smo ih pratili.

Asociraju nas na neko drugo bezbrižnije vrijeme i drage ljude, pa ih zbog toga gledamo i nekoliko godina, pa i decenija nakon premijere.