U općini Tomislavgrad završava se izgradnja prvog bosanskohercegovačkog vjetroparka. Montirane su 22 vjetroturbine Vjetroelektrane Mesihovine, projekta Elektroprivrede HZHB Mostar u vrijednosti približno 81 milion eura. U toku je još izgradnja trafostanice, koja će se priključiti na dalekovod Tomislavgrad–Posušje. Završetak radova i puštanje u pogon VE Mesihovina očekuje se početkom 2018. godine.

“VE Mesihovina imat će 22 vjetroagregata snage 50,6 megavata i godišnje proizvodnje oko 165 gigavatsati. Uz prosječnu potrošnju kućanstva od 6.000 kilovatsati godišnje, VE Mesihovina može opskrbiti električnom energijom 27.500 kućanstava”, navode iz Elektroprivrede HZHB, koja je na ovom projektu angažirala Siemens iz Danske i Hrvatske, Strabag iz Sarajeva, Konzorcij ABB iz Hrvatske i Elektrocentar Petek.

U drugom dijelu Hercegovine planirana je izgradnja VE Hrgud u općini Berkovići. Ova prva vjetroelektrana u bh. entitetu Republika Srpska trebala bi imati kapacitet 48 megavata, s godišnjom proizvodnjom električne energije 126 gigavatsati.

Saobraćajnice, industrija, radna mjesta…

Osim uzvisina i visoravni u okolini Tomislavgrada, Livna i Kupresa, Stoca i planine Hrgud, mjerenja koja su počela 2002. pokazala su da su još neke lokacije u Bosni i Hercegovini pogodne za izgradnju vjetroelektrana, kažu stručnjaci. Sve se one nalaze na mjestima gdje se sudaraju dvije klimatološke zone. To je cijeli prostor istočne Hercegovine, što uključuje Trebinje i Popovo polje, Bileću i Dabarsko polje, Nevesinje i visoravan Morine te Kruševljane. U centralnoj Hercegovini to su sve uzvisine oko Mostara te planina Vlašić u srednjoj Bosni.

Izgradnjom vjetroparkova, dodaju stručnjaci, grade se i nove saobraćajnice, jer se one uglavnom prave na terenima koji su sada nedostupni, a kad je u pitanju Bosna i Hercegovina, to znači i čišćenje pojedinih područja od mina preostalih iz rata. Osim toga, poboljšavaju se uvjeti za razvoj industrije, otvaraju se nova radna mjesta i poslovi za kompanije na izvođenju radova, isporuci i ugradnji opreme.

Ipak, u Bosni i Hercegovini pred investitore koji žele ulagati u ovakve projekte stavljaju se ogromne prepreke.

“Procedure ishođenja svih potrebnih dozvola za pripremu izgradnje i izgradnju vjetroelektrana iznimno su spore i komplicirane i u tom smislu vjerojatno predstavljaju prepreke investitorima da značajnije ulažu u energetske projekte vjetroenergije u okviru elektroenergetskog sektora u Bosni i Hercegovini”, navode iz Elektroprivrede HZHB, dodajući da je potrebno donijeti bolje zakonske okvire, pojednostaviti postupak za dobijanje dozvola i ubrzati aktivnosti na pripremi i usvajanju prostorno-planske dokumentacije.

Kompanija Energy3, koja se bavi proizvodnjom čiste energije za kvalitetniju i bolju zaštitu okoline, planira izgradnju dvije vjetroelektrane – Pločno i Podveležje (Poljice). Međutim, kako objašnjava direktor kompanije Miralem Čampara, umjesto da se kao investitori bave poslovnim aktivnostima, najčešće se bave samom administracijom. U zemljama u razvoju, dodaje, za razliku od Bosne i Hercegovine, iza velikih proizvodnih poduhvata stoje državne institucije i banke, koje im daju povoljne kamatne stope.

Nerazumijevanje, odbijanje i barijere

“Do sada je potrošeno mnogo vremena i truda na komplikovanu i obimnu administraciju i slične probleme u procesu pripreme za realizaciju investicije. To je ishođenje 60-ak raznih dokumenata, rješenja, dozvola i saglasnosti, na način da se bespotrebno troše i sredstva i vrijeme. Nema uspješne implementacije projekata ovakve vrste bez aktivne podrške svih nivoa javne administracije i u svim fazama izgradnje”, ističe Čampara.

Kompanija Energy3, s partnerom Nordic Power Partners iz Danske, finansira pripremu i izgradnju VE Pločno, za koju je dobijena koncesija. Za VE Podveležje (Poljice) istraživanja su, također, završena i provedena je kompletna procedura kod nadležnih za dodjelu koncesije.

“Međutim, zbog uticaja nekih interesnih grupa, još se čeka na odluku kantonalnog ministarstva za dodjelu koncesije. Iako je Bosna i Hercegovina zemlja s tradicionalnom proizvodnjom električne energije, s viškovima za izvoz, realizacija ovakvih projekata veoma je složena i opterećena nizom različitih odnosa, prvenstveno društvenih i političkih. Trebalo je punih 12 godina da od nerazumijevanja i odbijanja te niza drugih barijera kod prethodnih vlasti konačno dobijemo šansu, za sada samo za projekt Pločno, i pravo na konkretan rad”, dodaje Čampara.

Planirano je da se dvije vjetroelektrane završe do 2020, s ulaganjima od približno 130 miliona eura i instaliranjem najsavremenijih postrojenja za proizvodnju energije iz vjetra. Kako ističe Čampara, nasuprot negativnom mišljenju u javnosti, potpomognutom općom histerijom protiv razvoja i izgradnje postrojenja vjetroelektrana u Bosni i Hercegovini, priključenje vjetroelektrana Pločno i Podveležje na elektroenergetski sistem Bosne i Hercegovine neće biti uzrok bilo kakvih poremećaja rada sistema ili povećanja cijene električne energije za domaćinstva.

“Optimizacijom projektnih rješenja omogućen je rad postrojenja s tzv. referentnom tarifom, koja je u ovom trenutku niža za oko 30 posto od one koju plaćaju domaćinstva. Važno je napomenuti da Ugovor o prodaji električne energije, koji se u [entitetu] Federacija Bosne i Hercegovine sklapa s Operatorom za obnovljive izvore energije i efikasnu kogeneraciju, mora zadovoljiti uobičajene međunarodne kriterije s elementima sigurnosti za investitora. Projekt vjetroelektrana, kao i svaki drugi, ima vlastitu analizu, na osnovu koje se uređuje finansiranje projekta od banaka i ne smiju se dozvoliti poremećaji koji bi doveli u pitanje opstanak projekta.”

‘U igri’ samo četiri investitora

Boriša Misirača, direktor Operatora za obnovljive izvore energije i efikasnu kogeneraciju, kaže da cijena električne energije dobijene iz uglja u Bosni i Hercegovini, s obzirom na to da su termolektrane stare, ne sadrži troškove kapitala potrebne za njeno investiranje.

“Osim toga, cijena ovako proizvedene električne energije je niska i s obzirom na ‘skrivene’ podsticaje koje sve države u Evropi primjenjuju prema termoelektranama. Pogotovo je niska jer se u Bosni i Hercegovini još ne plaća porez na ugljen-dioksid, koji će biti obaveza po primanju u puno članstvo u Evropsku uniju. Procjena je da će ovaj porez već 2030. iznositi 40 eura po megavatsatu. Kada sve to uzmete u obzir, cijena električne energije iz vjetroparkova, koja se sad kreće oko 70 eura po megavatsatu, bit će mnogo niža od cijene električne energije iz termoelektrana”, objašnjava Misirača.

Kako dodaje, dosad su, zvanično, samo četiri investitora koja imaju namjeru ulagati u izgradnju vjetropostrojenja u Federaciji Bosne i Hercegovine kontaktirala s Operatorom za OIEiEK.

“Jedan od ovih investitora u zakonom propisanoj proceduri dobio je i status potencijalnog privilegovanog proizvođača, koji mu, u slučaju da izgradi i priključi svoje postrojenje na prenosnu mrežu do dogovorenog roka, obezbjeđuje otkup po garantovanim cijenama u trajanju 12 godina.”

Osim ovih projekata, energetsku dozvolu federalnog Ministarstva energije, rudarstva i industrije posjeduje pet investitora za velike vjetroparkove i dva investitora za mikrovjetroelektrane. U procesu dobijanja ove dozvole nalazi se šest zahtjeva.

U Hrvatskoj radi 12 vjetroelektrana

“Što se tiče realizacije projekta, Operatoru za OIEiEK poznato je da će VE Mesihovina vjerovatno biti spremna za priključenje krajem januara 2018. godine. Radovi na VE Podveležje i VE Jelovača na samom su početku”, kaže Misirača.

U Hrvatskoj trenutno ima 12 vjetroelektrana koje isporučuju električnu energiju u elektroenergetski sistem zemlje. Instalirana snaga svih vjetroelektrana jest 280 megavata, u radu je 148 vjetroagregata, koji isporučuju godišnje približno 810 gigavatsati električne energije.

Evropska banka za obnovu i razvoj prije nekoliko mjeseci objavila je da će s 50 miliona eura granta podržati kompaniju Electrawinds K-Wind, koja planira graditi prvi vjetropark u Srbiji. Projekt je procijenjen na 185 miliona eura, a vjetorelektrana bi trebala imati snagu 104,5 megavata s 38 vjetroturbina.

Bosna i Hercegovina pristupanjem Energetskoj zajednici obavezala se da će udio energije iz obnovljivih izvora u bruto finalnoj potrošnji energije u 2020. godini iznositi 40 posto.

U općini Tomislavgrad završava se izgradnja prvog bosanskohercegovačkog vjetroparka. Montirane su 22 vjetroturbine Vjetroelektrane Mesihovine, projekta Elektroprivrede HZHB Mostar u vrijednosti približno 81 milion eura. U toku je još izgradnja trafostanice, koja će se priključiti na dalekovod Tomislavgrad–Posušje. Završetak radova i puštanje u pogon VE Mesihovina očekuje se početkom 2018. godine.

“VE Mesihovina imat će 22 vjetroagregata snage 50,6 megavata i godišnje proizvodnje oko 165 gigavatsati. Uz prosječnu potrošnju kućanstva od 6.000 kilovatsati godišnje, VE Mesihovina može opskrbiti električnom energijom 27.500 kućanstava”, navode iz Elektroprivrede HZHB, koja je na ovom projektu angažirala Siemens iz Danske i Hrvatske, Strabag iz Sarajeva, Konzorcij ABB iz Hrvatske i Elektrocentar Petek.

U drugom dijelu Hercegovine planirana je izgradnja VE Hrgud u općini Berkovići. Ova prva vjetroelektrana u bh. entitetu Republika Srpska trebala bi imati kapacitet 48 megavata, s godišnjom proizvodnjom električne energije 126 gigavatsati.

Saobraćajnice, industrija, radna mjesta…

Osim uzvisina i visoravni u okolini Tomislavgrada, Livna i Kupresa, Stoca i planine Hrgud, mjerenja koja su počela 2002. pokazala su da su još neke lokacije u Bosni i Hercegovini pogodne za izgradnju vjetroelektrana, kažu stručnjaci. Sve se one nalaze na mjestima gdje se sudaraju dvije klimatološke zone. To je cijeli prostor istočne Hercegovine, što uključuje Trebinje i Popovo polje, Bileću i Dabarsko polje, Nevesinje i visoravan Morine te Kruševljane. U centralnoj Hercegovini to su sve uzvisine oko Mostara te planina Vlašić u srednjoj Bosni.

Izgradnjom vjetroparkova, dodaju stručnjaci, grade se i nove saobraćajnice, jer se one uglavnom prave na terenima koji su sada nedostupni, a kad je u pitanju Bosna i Hercegovina, to znači i čišćenje pojedinih područja od mina preostalih iz rata. Osim toga, poboljšavaju se uvjeti za razvoj industrije, otvaraju se nova radna mjesta i poslovi za kompanije na izvođenju radova, isporuci i ugradnji opreme.

Ipak, u Bosni i Hercegovini pred investitore koji žele ulagati u ovakve projekte stavljaju se ogromne prepreke.

“Procedure ishođenja svih potrebnih dozvola za pripremu izgradnje i izgradnju vjetroelektrana iznimno su spore i komplicirane i u tom smislu vjerojatno predstavljaju prepreke investitorima da značajnije ulažu u energetske projekte vjetroenergije u okviru elektroenergetskog sektora u Bosni i Hercegovini”, navode iz Elektroprivrede HZHB, dodajući da je potrebno donijeti bolje zakonske okvire, pojednostaviti postupak za dobijanje dozvola i ubrzati aktivnosti na pripremi i usvajanju prostorno-planske dokumentacije.

Kompanija Energy3, koja se bavi proizvodnjom čiste energije za kvalitetniju i bolju zaštitu okoline, planira izgradnju dvije vjetroelektrane – Pločno i Podveležje (Poljice). Međutim, kako objašnjava direktor kompanije Miralem Čampara, umjesto da se kao investitori bave poslovnim aktivnostima, najčešće se bave samom administracijom. U zemljama u razvoju, dodaje, za razliku od Bosne i Hercegovine, iza velikih proizvodnih poduhvata stoje državne institucije i banke, koje im daju povoljne kamatne stope.

Nerazumijevanje, odbijanje i barijere

“Do sada je potrošeno mnogo vremena i truda na komplikovanu i obimnu administraciju i slične probleme u procesu pripreme za realizaciju investicije. To je ishođenje 60-ak raznih dokumenata, rješenja, dozvola i saglasnosti, na način da se bespotrebno troše i sredstva i vrijeme. Nema uspješne implementacije projekata ovakve vrste bez aktivne podrške svih nivoa javne administracije i u svim fazama izgradnje”, ističe Čampara.

Kompanija Energy3, s partnerom Nordic Power Partners iz Danske, finansira pripremu i izgradnju VE Pločno, za koju je dobijena koncesija. Za VE Podveležje (Poljice) istraživanja su, također, završena i provedena je kompletna procedura kod nadležnih za dodjelu koncesije.

“Međutim, zbog uticaja nekih interesnih grupa, još se čeka na odluku kantonalnog ministarstva za dodjelu koncesije. Iako je Bosna i Hercegovina zemlja s tradicionalnom proizvodnjom električne energije, s viškovima za izvoz, realizacija ovakvih projekata veoma je složena i opterećena nizom različitih odnosa, prvenstveno društvenih i političkih. Trebalo je punih 12 godina da od nerazumijevanja i odbijanja te niza drugih barijera kod prethodnih vlasti konačno dobijemo šansu, za sada samo za projekt Pločno, i pravo na konkretan rad”, dodaje Čampara.

Planirano je da se dvije vjetroelektrane završe do 2020, s ulaganjima od približno 130 miliona eura i instaliranjem najsavremenijih postrojenja za proizvodnju energije iz vjetra. Kako ističe Čampara, nasuprot negativnom mišljenju u javnosti, potpomognutom općom histerijom protiv razvoja i izgradnje postrojenja vjetroelektrana u Bosni i Hercegovini, priključenje vjetroelektrana Pločno i Podveležje na elektroenergetski sistem Bosne i Hercegovine neće biti uzrok bilo kakvih poremećaja rada sistema ili povećanja cijene električne energije za domaćinstva.

“Optimizacijom projektnih rješenja omogućen je rad postrojenja s tzv. referentnom tarifom, koja je u ovom trenutku niža za oko 30 posto od one koju plaćaju domaćinstva. Važno je napomenuti da Ugovor o prodaji električne energije, koji se u [entitetu] Federacija Bosne i Hercegovine sklapa s Operatorom za obnovljive izvore energije i efikasnu kogeneraciju, mora zadovoljiti uobičajene međunarodne kriterije s elementima sigurnosti za investitora. Projekt vjetroelektrana, kao i svaki drugi, ima vlastitu analizu, na osnovu koje se uređuje finansiranje projekta od banaka i ne smiju se dozvoliti poremećaji koji bi doveli u pitanje opstanak projekta.”

‘U igri’ samo četiri investitora

Boriša Misirača, direktor Operatora za obnovljive izvore energije i efikasnu kogeneraciju, kaže da cijena električne energije dobijene iz uglja u Bosni i Hercegovini, s obzirom na to da su termolektrane stare, ne sadrži troškove kapitala potrebne za njeno investiranje.

“Osim toga, cijena ovako proizvedene električne energije je niska i s obzirom na ‘skrivene’ podsticaje koje sve države u Evropi primjenjuju prema termoelektranama. Pogotovo je niska jer se u Bosni i Hercegovini još ne plaća porez na ugljen-dioksid, koji će biti obaveza po primanju u puno članstvo u Evropsku uniju. Procjena je da će ovaj porez već 2030. iznositi 40 eura po megavatsatu. Kada sve to uzmete u obzir, cijena električne energije iz vjetroparkova, koja se sad kreće oko 70 eura po megavatsatu, bit će mnogo niža od cijene električne energije iz termoelektrana”, objašnjava Misirača.

Kako dodaje, dosad su, zvanično, samo četiri investitora koja imaju namjeru ulagati u izgradnju vjetropostrojenja u Federaciji Bosne i Hercegovine kontaktirala s Operatorom za OIEiEK.

“Jedan od ovih investitora u zakonom propisanoj proceduri dobio je i status potencijalnog privilegovanog proizvođača, koji mu, u slučaju da izgradi i priključi svoje postrojenje na prenosnu mrežu do dogovorenog roka, obezbjeđuje otkup po garantovanim cijenama u trajanju 12 godina.”

Osim ovih projekata, energetsku dozvolu federalnog Ministarstva energije, rudarstva i industrije posjeduje pet investitora za velike vjetroparkove i dva investitora za mikrovjetroelektrane. U procesu dobijanja ove dozvole nalazi se šest zahtjeva.

U Hrvatskoj radi 12 vjetroelektrana

“Što se tiče realizacije projekta, Operatoru za OIEiEK poznato je da će VE Mesihovina vjerovatno biti spremna za priključenje krajem januara 2018. godine. Radovi na VE Podveležje i VE Jelovača na samom su početku”, kaže Misirača.

U Hrvatskoj trenutno ima 12 vjetroelektrana koje isporučuju električnu energiju u elektroenergetski sistem zemlje. Instalirana snaga svih vjetroelektrana jest 280 megavata, u radu je 148 vjetroagregata, koji isporučuju godišnje približno 810 gigavatsati električne energije.

Evropska banka za obnovu i razvoj prije nekoliko mjeseci objavila je da će s 50 miliona eura granta podržati kompaniju Electrawinds K-Wind, koja planira graditi prvi vjetropark u Srbiji. Projekt je procijenjen na 185 miliona eura, a vjetorelektrana bi trebala imati snagu 104,5 megavata s 38 vjetroturbina.

Bosna i Hercegovina pristupanjem Energetskoj zajednici obavezala se da će udio energije iz obnovljivih izvora u bruto finalnoj potrošnji energije u 2020. godini iznositi 40 posto.