Istraživanje koje je proveo Univerzitet Penn State otkrilo je da rani kontakt s “vječnim hemikalijama” u okolišu trajno narušava crijevnu mikrobiotu kod miševa, što može dovesti do razvoja metaboličkih bolesti u kasnijem životu.

Rezultati, objavljeni u časopisu Environmental Health Perspectives, sugeriraju da bi slična izloženost u ranom djetinjstvu mogla biti faktor u porastu metaboličkih poremećaja, poput pretilosti i dijabetesa tipa 2 kod odraslih.

Istraživači su se fokusirali na 2,3,7,8-tetrahordibenzofuran (TCDF), uobičajeni postojani organski zagađivač (POP) koji nastaje kao nusproizvod spaljivanja otpada, metalne proizvodnje te sagorijevanja fosilnih goriva i drva. TCDF se nakuplja u prehrambenom lancu, a ljudi su mu najviše izloženi konzumiranjem visokomasne hrane poput mesa, mliječnih proizvoda i određene ribe. Bebe mogu biti izložene putem majčinog mlijeka.

“POP-ovi su prisutni u okolišu i gotovo svaki živi organizam je bio izložen”, izjavio je Andrew Patterson, profesor molekularne toksikologije i biokemije na Univerzitetu Penn State.

“Negativni zdravstveni učinci ovih hemikalija su dobro dokumentirani i uključuju urođene mane i rak. Naša studija je prva koja sugerira da rani kontakt s određenim POP-om, zvanim TCDF, također narušava crijevnu mikrobiotu i povezan je s metaboličkim poremećajima kasnije u životu.”

Istraživanje je uključilo dvije grupe miševa – testnu grupu, tretiranu s TCDF-om, i kontrolnu grupu koja nije dobila tretman. Miševi su hranjeni s 0,46 mikrograma TCDF-a dnevno tokom pet dana, što je doza viša od tipične ljudske izloženosti, ali nedovoljno visoka da izazove toksične bolesti.

Nakon eksperimenta, istraživači su analizirali crijevnu mikrobiotu miševa i nekoliko indikatora njihovog zdravlja, uključujući tjelesnu težinu, toleranciju glukoze, te količine triglicerida u jetri i sluzi u fecesu. Rezultati su pokazali trajne promjene u crijevnoj mikrobioti i povećanje tjelesne težine i netolerancije glukoze kod miševa.

Dodatni eksperimenti su otkrili da su miševi kojima su transplantirane crijevne mikrobiote tretiranih miševa također razvili metaboličke poremećaje, što ukazuje na to da je promijenjena mikrobiota uzrok metaboličkih bolesti. Znanstvenici su također otkrili smanjenje određenih bakterijskih vrsta, uključujući Akkermansia muciniphila, bakteriju koja je važna za zdravlje crijeva.

Patterson zaključuje da bi s daljnjim istraživanjima moglo biti moguće vratiti mikrobiotu osobe u optimalno stanje pomoću suplemenata s prebioticima i probioticima.

Istraživanje koje je proveo Univerzitet Penn State otkrilo je da rani kontakt s “vječnim hemikalijama” u okolišu trajno narušava crijevnu mikrobiotu kod miševa, što može dovesti do razvoja metaboličkih bolesti u kasnijem životu.

Rezultati, objavljeni u časopisu Environmental Health Perspectives, sugeriraju da bi slična izloženost u ranom djetinjstvu mogla biti faktor u porastu metaboličkih poremećaja, poput pretilosti i dijabetesa tipa 2 kod odraslih.

Istraživači su se fokusirali na 2,3,7,8-tetrahordibenzofuran (TCDF), uobičajeni postojani organski zagađivač (POP) koji nastaje kao nusproizvod spaljivanja otpada, metalne proizvodnje te sagorijevanja fosilnih goriva i drva. TCDF se nakuplja u prehrambenom lancu, a ljudi su mu najviše izloženi konzumiranjem visokomasne hrane poput mesa, mliječnih proizvoda i određene ribe. Bebe mogu biti izložene putem majčinog mlijeka.

“POP-ovi su prisutni u okolišu i gotovo svaki živi organizam je bio izložen”, izjavio je Andrew Patterson, profesor molekularne toksikologije i biokemije na Univerzitetu Penn State.

“Negativni zdravstveni učinci ovih hemikalija su dobro dokumentirani i uključuju urođene mane i rak. Naša studija je prva koja sugerira da rani kontakt s određenim POP-om, zvanim TCDF, također narušava crijevnu mikrobiotu i povezan je s metaboličkim poremećajima kasnije u životu.”

Istraživanje je uključilo dvije grupe miševa – testnu grupu, tretiranu s TCDF-om, i kontrolnu grupu koja nije dobila tretman. Miševi su hranjeni s 0,46 mikrograma TCDF-a dnevno tokom pet dana, što je doza viša od tipične ljudske izloženosti, ali nedovoljno visoka da izazove toksične bolesti.

Nakon eksperimenta, istraživači su analizirali crijevnu mikrobiotu miševa i nekoliko indikatora njihovog zdravlja, uključujući tjelesnu težinu, toleranciju glukoze, te količine triglicerida u jetri i sluzi u fecesu. Rezultati su pokazali trajne promjene u crijevnoj mikrobioti i povećanje tjelesne težine i netolerancije glukoze kod miševa.

Dodatni eksperimenti su otkrili da su miševi kojima su transplantirane crijevne mikrobiote tretiranih miševa također razvili metaboličke poremećaje, što ukazuje na to da je promijenjena mikrobiota uzrok metaboličkih bolesti. Znanstvenici su također otkrili smanjenje određenih bakterijskih vrsta, uključujući Akkermansia muciniphila, bakteriju koja je važna za zdravlje crijeva.

Patterson zaključuje da bi s daljnjim istraživanjima moglo biti moguće vratiti mikrobiotu osobe u optimalno stanje pomoću suplemenata s prebioticima i probioticima.