-6.5 C
Zenica
More

    Ukupno podjela

    Posljednje objavljeno

    VEDRO jesenja avantura na planinu Čvrsnicu

    VEDRO jesenja avantura na planinu Čvrsnicu

    Kao i legenda o Divi Grabovici, i naša jesenja avantura na planinu Čvrsnicu činila se čarobno neobičnom i nestvarnom.

    - Reklama -

    Hodanje uzanim stazama preko oštrog, površinskog krša pa sve do Hajdučkih vrata, za svih 69 učesnika značio je pravi izazov.

    Ali uspon na 2000 metara i pogled na kameni bosanski prsten, koji je još 1985. godine proglašen zaštićenim spomenikom, bili su vrijedni naših umornih tabana.

    - Reklama -

    Pri samoj objavi da je naš idući pohod baš na ovu hercegovačku ljepoticu, autobus je bio pun. Do samog izleta u pratnji smo imali još četiri automobila. To govori o privlačnosti Čvrsnice i njenih obronaka. Na Čvrsnicu vodi više staza: iz Masne Luke, iz Zelenike preko Malog jezera, iz Vitlenice preko Hajdučkih vrata. Mi smo odabrali ovu zadnju, jer cilj su nam bila Hajdučka vrata, te smo zbog velike grupe i kratkog dana pohodili upravo tom stazom.

    Polazak u pet sati ujutro, nesigurni da li smo budni ili još uvijek spavamo, probudio je u nama iščekivanje koje pamtimo samo iz djetinjstva, a koje je uvijek najavljivalo poseban dan. Dočekalo nas je zubato sunce i oštar planinski zrak. Početak staze: grabova šuma i nepregledan hlad. Svi smo ubrzali ne bi li nas jednostavan zakon fizike ugrijao. A sa druge strane, sunce. I sve je onda bilo lahko. Četiri sata uspona po kamenitom terenu, kroz jesenje boje planinskih strana, pokraj malog jezera Crljenjak i uz nekoliko pauza, nađosmo se pred gustim šipražjem.

    Čuo je se samo uzdah kroz gomilu, kao molitva, a onda tišina. Na kamenitoj strani stajaše vrata, viša i čvršća od svih, kapija hajdučka i prkos vremenu. Bosanski prsten koji te zove da ga prođeš, skoro kao prolaz na onaj svijet.

    Kao u transu ideš prema njemu, da uhvatiš jednu fotografiju, jedan trenutak, jer znaš da ga drugačije ne možeš opisati. Ali i slika je malo. Treba doživjeti taj simbol Hercegovine, to planinsko hodočašće što umara tijelo i puni dušu.

    Povratak se činio beskrajnim. Sunce je već smanjivalo svoju snagu i bojali smo se hoda u noći. Ali stigošmo pred sami sumrak, iscrpljeni, bolni ali itekako zadovoljni. Pozdravili smo usput i jezero Blidinje, smješteno između Čvrsnice i Vrana.

    Vrata smo ostavili na planini, ali ostaje pitanje: Da li smo gore ostavili i dio sebe?!

    Pratite nas i na Twitteru, Facebooku i Instagramu.

    Kao i legenda o Divi Grabovici, i naša jesenja avantura na planinu Čvrsnicu činila se čarobno neobičnom i nestvarnom.

    - Reklama -

    Hodanje uzanim stazama preko oštrog, površinskog krša pa sve do Hajdučkih vrata, za svih 69 učesnika značio je pravi izazov.

    Ali uspon na 2000 metara i pogled na kameni bosanski prsten, koji je još 1985. godine proglašen zaštićenim spomenikom, bili su vrijedni naših umornih tabana.

    - Reklama -

    Pri samoj objavi da je naš idući pohod baš na ovu hercegovačku ljepoticu, autobus je bio pun. Do samog izleta u pratnji smo imali još četiri automobila. To govori o privlačnosti Čvrsnice i njenih obronaka. Na Čvrsnicu vodi više staza: iz Masne Luke, iz Zelenike preko Malog jezera, iz Vitlenice preko Hajdučkih vrata. Mi smo odabrali ovu zadnju, jer cilj su nam bila Hajdučka vrata, te smo zbog velike grupe i kratkog dana pohodili upravo tom stazom.

    Polazak u pet sati ujutro, nesigurni da li smo budni ili još uvijek spavamo, probudio je u nama iščekivanje koje pamtimo samo iz djetinjstva, a koje je uvijek najavljivalo poseban dan. Dočekalo nas je zubato sunce i oštar planinski zrak. Početak staze: grabova šuma i nepregledan hlad. Svi smo ubrzali ne bi li nas jednostavan zakon fizike ugrijao. A sa druge strane, sunce. I sve je onda bilo lahko. Četiri sata uspona po kamenitom terenu, kroz jesenje boje planinskih strana, pokraj malog jezera Crljenjak i uz nekoliko pauza, nađosmo se pred gustim šipražjem.

    Čuo je se samo uzdah kroz gomilu, kao molitva, a onda tišina. Na kamenitoj strani stajaše vrata, viša i čvršća od svih, kapija hajdučka i prkos vremenu. Bosanski prsten koji te zove da ga prođeš, skoro kao prolaz na onaj svijet.

    Kao u transu ideš prema njemu, da uhvatiš jednu fotografiju, jedan trenutak, jer znaš da ga drugačije ne možeš opisati. Ali i slika je malo. Treba doživjeti taj simbol Hercegovine, to planinsko hodočašće što umara tijelo i puni dušu.

    Povratak se činio beskrajnim. Sunce je već smanjivalo svoju snagu i bojali smo se hoda u noći. Ali stigošmo pred sami sumrak, iscrpljeni, bolni ali itekako zadovoljni. Pozdravili smo usput i jezero Blidinje, smješteno između Čvrsnice i Vrana.

    Vrata smo ostavili na planini, ali ostaje pitanje: Da li smo gore ostavili i dio sebe?!

    Zenica
    scattered clouds
    -6.5 ° C
    -6.5 °
    -6.5 °
    93 %
    1.5kmh
    28 %
    sub
    4 °
    ned
    6 °
    pon
    8 °
    uto
    8 °
    sri
    8 °