Ezher Ezo Arnautović preminuo je jučer u 92. godini života.

Ezher Ezo Arnautović rođen je 1925. godine u Travniku u bogatoj i poznatoj bošnjačkoj porodici.

Osnovnu i Građansku školu završio je u rodnom gradu, a 1942. upisuje se na Mašinbravarski zanat koji završava na Željeznici, u Ložioni u Docu 1945. godine.

Još kao dječak, za vrijeme izučavanja zanata priključuje se ilegalno naprednom omladinskom pokretu u borbi protiv fašizma.

Godine 1946. postaje profesionalni omladinski političar u rodnom gradu kad učestvuje u pripremama za odlazak omladine na izgradnju željezničke pruge od Brčkog do Banovića.

Kao istaknuti omladinski rukovodilac postaje član Glavnog odbora Saveza sindikata u Sarajevu, a potom odlazi u Zenicu, gdje radi na izgradnji pruge Šamac-Sarajevo.

Završetkom ove dionice vraća se u Travnik, gdje obavlja više dužnosti u Gradskom komitetu Komunističke partije.

Njegova životna biografija je osebujna i mozaična. Vrlo rano je shvatio da je napredak, prije svega, u nauci a ne samo u politici. To mu je bio motiv više da se ne zadovolji sa dostignutim stepenom obrazovanja.

Tadašnja politika ga je gurala u visine za koje je trebalo dosta znanja i obrazovanja. Zato odlučuje da vanredno upiše Ekonomsku školu i završi je u rekordnom vremenu.

Poslije nekoliko godina pauze u edukaciji, upisuje vanredno Pravni fakultet u Sarajevu koji završava 1971. godine. Iako diplomirani pravnik, nikada nije robovao paragrafima i papirima.

Inventivnost ga je vukla dalje od kancelarije i on se potvrđuje stalno na praktičnim stvarima, tačnije na projektima koji znače stvaranje novih ekonomskih vrijednosti. Te njegove ideje, ujedinjuje sa sinovljevim, biće pred agresiju na BiH (a i kasnije) sinhronizovane i potvrđene u rezultatima poslovanja Privatnog preduzeća RES, za koje znaju i u mnogim evropskim zemljama.

U maju 1960. godine Ezher Arnautović postaje predsjednik općine Zenica.

U Zenici na dužnosti predsjednika općine on je potvrdio sve svoje stručne i organizatorske sposobnosti pokazujući svu svoju umješnost. Dostigao je upravo na ovoj dužnosti neslućene domete.

Grad je za vrijeme njegovog predsjednikovanja krenuo brže u progres, dobio konture savremenog velegrada obogaćen bulevarom, širokim ulicama, bazenima, sportskim terenima sa hiljadu stanova i modernim ugostiteljsko-turističkim objektima.

Po ovim objektima Zenica je postala prepoznatljiva, a njegovo ime danas nosi bulevar u gradu.

Mnogo toga što je u Zenici postignuto početkom pa i sredinom šezdesetih godina ovog stoljeća velika je zasluga Ezhera Arnautovića.

Ubrzan razvoj Zenice izdvajao je ovaj grad od ostalih u Jugoslaviji. Grad se razvijao neslućenom progresijom u odnosu na prosjek države.

Statistika iz tog perioda pokazuje da je “grad čelika” rastao nekoliko puta brže od državnog prosjeka (nacionalni dohodak u državi je imao rast po stopi devet odsto a u Zenici 20 odsto).

Komemoracija će se održati danas u Velikoj sali Grada Zenice u 11 sati, a dženaza će se obaviti nakon ikindije namaza.

Ezher Ezo Arnautović preminuo je jučer u 92. godini života.

Ezher Ezo Arnautović rođen je 1925. godine u Travniku u bogatoj i poznatoj bošnjačkoj porodici.

Osnovnu i Građansku školu završio je u rodnom gradu, a 1942. upisuje se na Mašinbravarski zanat koji završava na Željeznici, u Ložioni u Docu 1945. godine.

Još kao dječak, za vrijeme izučavanja zanata priključuje se ilegalno naprednom omladinskom pokretu u borbi protiv fašizma.

Godine 1946. postaje profesionalni omladinski političar u rodnom gradu kad učestvuje u pripremama za odlazak omladine na izgradnju željezničke pruge od Brčkog do Banovića.

Kao istaknuti omladinski rukovodilac postaje član Glavnog odbora Saveza sindikata u Sarajevu, a potom odlazi u Zenicu, gdje radi na izgradnji pruge Šamac-Sarajevo.

Završetkom ove dionice vraća se u Travnik, gdje obavlja više dužnosti u Gradskom komitetu Komunističke partije.

Njegova životna biografija je osebujna i mozaična. Vrlo rano je shvatio da je napredak, prije svega, u nauci a ne samo u politici. To mu je bio motiv više da se ne zadovolji sa dostignutim stepenom obrazovanja.

Tadašnja politika ga je gurala u visine za koje je trebalo dosta znanja i obrazovanja. Zato odlučuje da vanredno upiše Ekonomsku školu i završi je u rekordnom vremenu.

Poslije nekoliko godina pauze u edukaciji, upisuje vanredno Pravni fakultet u Sarajevu koji završava 1971. godine. Iako diplomirani pravnik, nikada nije robovao paragrafima i papirima.

Inventivnost ga je vukla dalje od kancelarije i on se potvrđuje stalno na praktičnim stvarima, tačnije na projektima koji znače stvaranje novih ekonomskih vrijednosti. Te njegove ideje, ujedinjuje sa sinovljevim, biće pred agresiju na BiH (a i kasnije) sinhronizovane i potvrđene u rezultatima poslovanja Privatnog preduzeća RES, za koje znaju i u mnogim evropskim zemljama.

U maju 1960. godine Ezher Arnautović postaje predsjednik općine Zenica.

U Zenici na dužnosti predsjednika općine on je potvrdio sve svoje stručne i organizatorske sposobnosti pokazujući svu svoju umješnost. Dostigao je upravo na ovoj dužnosti neslućene domete.

Grad je za vrijeme njegovog predsjednikovanja krenuo brže u progres, dobio konture savremenog velegrada obogaćen bulevarom, širokim ulicama, bazenima, sportskim terenima sa hiljadu stanova i modernim ugostiteljsko-turističkim objektima.

Po ovim objektima Zenica je postala prepoznatljiva, a njegovo ime danas nosi bulevar u gradu.

Mnogo toga što je u Zenici postignuto početkom pa i sredinom šezdesetih godina ovog stoljeća velika je zasluga Ezhera Arnautovića.

Ubrzan razvoj Zenice izdvajao je ovaj grad od ostalih u Jugoslaviji. Grad se razvijao neslućenom progresijom u odnosu na prosjek države.

Statistika iz tog perioda pokazuje da je “grad čelika” rastao nekoliko puta brže od državnog prosjeka (nacionalni dohodak u državi je imao rast po stopi devet odsto a u Zenici 20 odsto).

Komemoracija će se održati danas u Velikoj sali Grada Zenice u 11 sati, a dženaza će se obaviti nakon ikindije namaza.