U zimskom periodu nebrojeno puta smo svjedočili upozorenjima na konstantna aerozagađenja u bh. gradovima. Na osnovu raspoloživih podataka indeks kvaliteta zraka bio je gori u Tuzli, Živinicama i Sarajevu nego u Zenici – iako Zenica ima što drugi nemaju.

Dok se redovno vrše mjerenja čestica sumpordioksida i prašine, Zeničanima ostaje najveća briga – rad postrojenja Koksare u kompaniji Arcelor Mittal, za koje ekolozi smatraju da je najveći zagađivač kancerogenim materijama.

Analizom javno dostupnih podataka o kvaliteti zraka, emisijama iz zagađivača i rezultata mjerenja za proteklih pet godina ustanovljeno je da se kvalitet zraka u Zenici u blagoj mjeri popravlja, naročito kada se govori o česticama sumpordioksida.

No, niz godina građane i ekološka udruženja zabrinjava činjenica da se ne provode mjerenja emisija benzena, za koji se smatra da je najčešći uzrok broljnih oboljenja.

Na život uz postrojenja kompanije Arcelor Mittal žitelji zeničkih naselja su navikli, ali se ne mire sa činjenicom da im je svakodnevnica iz dana u dan sve teža.

– Ne može se sijati ovdje – plastenik je tu, ali nije to rješenje – kaže Kemal Alić, stanovnik naselja Podbriježje.

Senad Muratović ogorčen je nebrigom lokalne, kantonalne i vlasti na nivou FBiH:

– Uvijek sam za to da se radi, ali da pokuša da radi po normama u Evropskoj uniji.

Međutim, iako se Zenica više ne spominje kao najzagađeniji grad, njeni stanovnici nisu bili pošteđeni aerozagađenja.

– Koncetrancije sumpordioksida manje su nego što su bile prethodnih godina, što znači da se situacija popravlja i tu vjerovatno vidimo efekte nove toplane. Međutim, drugi polutanti – za njih nemamo informacija, znamo da je prašina čak i nešto veća – upozorava prof. dr. Samir Lemeš, predsjednik Upravnog odbora Eko foruma Zenica.

Dok pad koncentracija sumpordioksida ohrabruje, sa druge strane su zabrinjavajući podaci o broju prekoračenja od 85 do 151 dana dnevne koncentracije prašine u zavisnosti od mjernih mjesta. No, ono što posebno zabrinjava je izostanak mjerenja kancerogenih materija, a naročito benzena.

– Nemamo kontinuitet u mjerenju i nismo uspjeli da uhvatimo značajne koncentracije na mjernim mjestima jer je benzen težak. Ono što smo radili oko Željezare – vršili smo mjerenja namjenska i tu smo utvrdili da su benzen i benzoapiren značajno iznad granične vrijednosti – ističe Halim Prcanović, šef Centra za okoliš Instituta za okoliš Univerziteta u Zenici.

Kancerogeni benzen jedan je od nusproizvoda postrojenja Koksara, a mjerenja takvih polutanata tokom cijele godine jedna je od mjera u izdatoj okolinskoj dozvoli kompaniji ArcelorMittal. Da se mjerenja trenutno ne obavljaju, potvrđuju i iz kompanije, pravdajući to postupkom nabavke adekvatne opreme.

– Definisane su i lokacije koje uključuju i okolinu Koksare, tako da smo mi trenutno u postupku nabavke, a mjerit će se najmanje kroz godinu dana u svim vremenskim prilikama kakvi su rezultati – izjavila je Azra Sivro, direktorica Departmenta za zaštitu okoliša i energetiku Arcelor Mittala Zenica.

Iz Eko foruma upozoravaju na ozbiljnost situacije jer su posljednja mjerenja iz proljeća 2022. godine pokazala poraznu činjenicu visokih emisija kancerogenih materija.

– Koncentracije su bile izuzetno visoke, od 12 do 20 puta iznad dozvoljenih granica. Mi možemo samo nagađati kakve su posljedice toga. Čak i da nabave opremu, oni ne mogu da sami vrše mjerenja – to mora da mjeri akreditovana laboratorija koja ima neophodnu opremu, certifikate, osoblje… Mislim da je to samo izgovor – dodaje Lemeš.

Obaveze koje su date okolinskom dozvolom kompanija Arcelor Mittal trebala bi da ispuni, no i dalje je otvoreno pitanje ažurnosti vlasti i nadležnih institucija koje bi morale postupati po slovu zakona i provoditi strožije kontrole njihovih provedbi dok u međuvremenu cijena koju Zeničani plaćaju zdravljem zaista je visoka.

Kompanija Arcelor Mittal posljednjih godina ažurnija kad je riječ o ekološkim projektima, no uzrok te činjenice je u najvećoj mjeri i decenijska borba ekologa. Kada se govori i posljedicama na zdravlje uzrokovanih kancerogenim materijama, iz Eko foruma najavljaju projekt istraživanja u saradnji sa Institutom za genetičko inženjerstvo, da bi se sačinila analiza posljedica emisija kancerogenih materija.

To bi bile jasne smjernice za budućnost jer, kako su i više puta naglašavali, cilj njhove borbe nije da se fabrika zatvori – već suprotno, da radi, ali po normama i standardima koje primjenjuju u fabrikama u Evropskoj uniji, te da Zeničani udišu kvalitetan zrak.

U zimskom periodu nebrojeno puta smo svjedočili upozorenjima na konstantna aerozagađenja u bh. gradovima. Na osnovu raspoloživih podataka indeks kvaliteta zraka bio je gori u Tuzli, Živinicama i Sarajevu nego u Zenici – iako Zenica ima što drugi nemaju.

Dok se redovno vrše mjerenja čestica sumpordioksida i prašine, Zeničanima ostaje najveća briga – rad postrojenja Koksare u kompaniji Arcelor Mittal, za koje ekolozi smatraju da je najveći zagađivač kancerogenim materijama.

Analizom javno dostupnih podataka o kvaliteti zraka, emisijama iz zagađivača i rezultata mjerenja za proteklih pet godina ustanovljeno je da se kvalitet zraka u Zenici u blagoj mjeri popravlja, naročito kada se govori o česticama sumpordioksida.

No, niz godina građane i ekološka udruženja zabrinjava činjenica da se ne provode mjerenja emisija benzena, za koji se smatra da je najčešći uzrok broljnih oboljenja.

Na život uz postrojenja kompanije Arcelor Mittal žitelji zeničkih naselja su navikli, ali se ne mire sa činjenicom da im je svakodnevnica iz dana u dan sve teža.

– Ne može se sijati ovdje – plastenik je tu, ali nije to rješenje – kaže Kemal Alić, stanovnik naselja Podbriježje.

Senad Muratović ogorčen je nebrigom lokalne, kantonalne i vlasti na nivou FBiH:

– Uvijek sam za to da se radi, ali da pokuša da radi po normama u Evropskoj uniji.

Međutim, iako se Zenica više ne spominje kao najzagađeniji grad, njeni stanovnici nisu bili pošteđeni aerozagađenja.

– Koncetrancije sumpordioksida manje su nego što su bile prethodnih godina, što znači da se situacija popravlja i tu vjerovatno vidimo efekte nove toplane. Međutim, drugi polutanti – za njih nemamo informacija, znamo da je prašina čak i nešto veća – upozorava prof. dr. Samir Lemeš, predsjednik Upravnog odbora Eko foruma Zenica.

Dok pad koncentracija sumpordioksida ohrabruje, sa druge strane su zabrinjavajući podaci o broju prekoračenja od 85 do 151 dana dnevne koncentracije prašine u zavisnosti od mjernih mjesta. No, ono što posebno zabrinjava je izostanak mjerenja kancerogenih materija, a naročito benzena.

– Nemamo kontinuitet u mjerenju i nismo uspjeli da uhvatimo značajne koncentracije na mjernim mjestima jer je benzen težak. Ono što smo radili oko Željezare – vršili smo mjerenja namjenska i tu smo utvrdili da su benzen i benzoapiren značajno iznad granične vrijednosti – ističe Halim Prcanović, šef Centra za okoliš Instituta za okoliš Univerziteta u Zenici.

Kancerogeni benzen jedan je od nusproizvoda postrojenja Koksara, a mjerenja takvih polutanata tokom cijele godine jedna je od mjera u izdatoj okolinskoj dozvoli kompaniji ArcelorMittal. Da se mjerenja trenutno ne obavljaju, potvrđuju i iz kompanije, pravdajući to postupkom nabavke adekvatne opreme.

– Definisane su i lokacije koje uključuju i okolinu Koksare, tako da smo mi trenutno u postupku nabavke, a mjerit će se najmanje kroz godinu dana u svim vremenskim prilikama kakvi su rezultati – izjavila je Azra Sivro, direktorica Departmenta za zaštitu okoliša i energetiku Arcelor Mittala Zenica.

Iz Eko foruma upozoravaju na ozbiljnost situacije jer su posljednja mjerenja iz proljeća 2022. godine pokazala poraznu činjenicu visokih emisija kancerogenih materija.

– Koncentracije su bile izuzetno visoke, od 12 do 20 puta iznad dozvoljenih granica. Mi možemo samo nagađati kakve su posljedice toga. Čak i da nabave opremu, oni ne mogu da sami vrše mjerenja – to mora da mjeri akreditovana laboratorija koja ima neophodnu opremu, certifikate, osoblje… Mislim da je to samo izgovor – dodaje Lemeš.

Obaveze koje su date okolinskom dozvolom kompanija Arcelor Mittal trebala bi da ispuni, no i dalje je otvoreno pitanje ažurnosti vlasti i nadležnih institucija koje bi morale postupati po slovu zakona i provoditi strožije kontrole njihovih provedbi dok u međuvremenu cijena koju Zeničani plaćaju zdravljem zaista je visoka.

Kompanija Arcelor Mittal posljednjih godina ažurnija kad je riječ o ekološkim projektima, no uzrok te činjenice je u najvećoj mjeri i decenijska borba ekologa. Kada se govori i posljedicama na zdravlje uzrokovanih kancerogenim materijama, iz Eko foruma najavljaju projekt istraživanja u saradnji sa Institutom za genetičko inženjerstvo, da bi se sačinila analiza posljedica emisija kancerogenih materija.

To bi bile jasne smjernice za budućnost jer, kako su i više puta naglašavali, cilj njhove borbe nije da se fabrika zatvori – već suprotno, da radi, ali po normama i standardima koje primjenjuju u fabrikama u Evropskoj uniji, te da Zeničani udišu kvalitetan zrak.