Književno-filmskom večeri pod nazivom „Najbolje je ipak pustiti čovjeka da priča slobodno“ u Travniku je u utorak navečer obilježena 65. godišnjica objavljivanja romana “Prokleta avlija” i godišnjica dodjele Nobelove nagrade književniku Ivi Andriću.

Kustos Memorijalnog muzeja “Rodna kuća Ive Andrića” Enes Škrgo podsjetio je da je Andrić nekoliko puta bio nominiran za Nobelovu nagradu, a dodijeljena mu je 1961. godine za roman “Na Drini ćuprija”.

“BiH bi se Andrića trebala prisjećati svakoga dana u godini, a osobito ukoliko se zna da je novčani iznos koji je dobio na ime Nobelove nagrade darovao za unapređenje bibliotekarstva u BiH”, kazao je Škrgo.

Istaknuo je da Memorijalni muzej u Travniku obilježava sve značajne godišnjice u vezi s Andrićevim likom i djelima, a cilj je, prvenstveno, zainteresirati i privući mlade književnosti.

“U tome baš ne uspijevamo, jer, kao što se može vidjeti, u publici nema mnogo mladih iako ih nastojimo privući. Međutim, to je jednostavno dio opće kulture i prakse nečitanja, te dominacije tehnike i medija”, naglasio je on.

Na upit novinara o dominaciji ideoloških interpretacija Andrićevih djela na prostoru bivše Jugoslavije, Škrgo je istaknuo da se radi o mnoštvu interpretacija o Andriću kao piscu samo jednog naroda ili piscu koji svojim djelima nije želio dobro drugom narodu.

“Ukoliko se čitaju njegova djela, jasno je da su to neistine. Mnogo je tu interpretacija i žalosna je ta slika koja mladima nudi falsifikat umjesto istine”, dodao je Škrgo.

U okviru obilježavanja dviju godišnjica, publici u Memorijalnom muzeju “Rodna kuća Ive Andrića” prikazani su inserti ekranizacije Andrićeve “Proklete avlije” iz 1984. godine.

Književno-filmskom večeri pod nazivom „Najbolje je ipak pustiti čovjeka da priča slobodno“ u Travniku je u utorak navečer obilježena 65. godišnjica objavljivanja romana “Prokleta avlija” i godišnjica dodjele Nobelove nagrade književniku Ivi Andriću.

Kustos Memorijalnog muzeja “Rodna kuća Ive Andrića” Enes Škrgo podsjetio je da je Andrić nekoliko puta bio nominiran za Nobelovu nagradu, a dodijeljena mu je 1961. godine za roman “Na Drini ćuprija”.

“BiH bi se Andrića trebala prisjećati svakoga dana u godini, a osobito ukoliko se zna da je novčani iznos koji je dobio na ime Nobelove nagrade darovao za unapređenje bibliotekarstva u BiH”, kazao je Škrgo.

Istaknuo je da Memorijalni muzej u Travniku obilježava sve značajne godišnjice u vezi s Andrićevim likom i djelima, a cilj je, prvenstveno, zainteresirati i privući mlade književnosti.

“U tome baš ne uspijevamo, jer, kao što se može vidjeti, u publici nema mnogo mladih iako ih nastojimo privući. Međutim, to je jednostavno dio opće kulture i prakse nečitanja, te dominacije tehnike i medija”, naglasio je on.

Na upit novinara o dominaciji ideoloških interpretacija Andrićevih djela na prostoru bivše Jugoslavije, Škrgo je istaknuo da se radi o mnoštvu interpretacija o Andriću kao piscu samo jednog naroda ili piscu koji svojim djelima nije želio dobro drugom narodu.

“Ukoliko se čitaju njegova djela, jasno je da su to neistine. Mnogo je tu interpretacija i žalosna je ta slika koja mladima nudi falsifikat umjesto istine”, dodao je Škrgo.

U okviru obilježavanja dviju godišnjica, publici u Memorijalnom muzeju “Rodna kuća Ive Andrića” prikazani su inserti ekranizacije Andrićeve “Proklete avlije” iz 1984. godine.