Za 28. decembar zakazana je sjednica Komisije za pripremu izbora Vijeća ministara BiH, a isti dan i hitna sjednica Zastupničkog doma Parlamenta BiH na kojoj će Borjana Krišto biti potvrđena za predsjedavajuću Vijeća ministara BiH.

Najkasnije u roku od 35 dana od dana kada Zastupnički dom potvrdi njeno imenovanje, Krišto imenuje ministre i zamjenike ministara i traži od Zastupničkog doma potvrdu imenovanja. Ministri i zamjenici ministara stupaju na dužnost odmah nakon što budu potvrđeni.

SNSD, HDZBiH i “Osmorka” dogovorili su načelno da tri ministarstva u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine pripadaju Bošnjacima, dva uz predsjedavajuću Hrvatima, tri Srbima, s tim što je još jedno ministarstvo je dato “Osmorki” koje će u dogovoru sa SNSD-om imenovati iz kvote ostalih.

U prvobitnoj raspodjeli resora prema dogovoru “Osmorka” je dobila Ministarstvo vanjskih poslova, sigurnosti, prometa i komunikacija te ljudska prava i izbjeglice.

SNSD je odabrao ministarstva finansija, odbrane i vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, dok je HDZ-u pripalo Ministarstvo pravde i civilnih poslova.

Onda su nastupili problemi u raju zvanom “Osmorka”, tačnije u redovima Naroda i pravde. Elmedin Konaković, šef ove stranke, prema nezvaničnim informacijama Faktora, nastojeći da pomiri dvije struje od kojih je svaka imala svog kandidata za ministra sigurnosti odlučio se za varijantu da ga prepusti Miloradu Dodiku, a da zauzvrat dobije Ministarstvo odbrane.

Dodik je, iako nerado, pristao na to, jer je i njemu kao i Konakoviću i Draganu Čoviću stalo da se što prije formira vlast.

Konaković je dajući Dodiku u ruhu Ministarstvo sigurnosti uspio donekle smiriti strasti unutar NiP-a, ali istovremeno staviti u probleme koalicionog partnera jer još uvijek nema odgovarajućeg kandidata za tu poziciju, iako se sam nameće čelnik DNS-a Nenad Nešić.

Zbog toga što je on odlučio da bude ministar vanjskih poslova BiH nastupili su problemi u Našoj stranci. Istu tu poziciju želi i Sabina Ćudić, a u međuvremenu, Edin Forto koji je slovio za novog/starog premijera Kantona Sarajevo, shvatio je da je lagodnije biti državni ministar, nego kantonalni premijer, posebno imajući u vidu enormna zaduženja koja Kanton mora vraćati, ali i nagomilane životne probleme građana koji se moraju rješavati.

Načelni dogovor unutar “Osmorke” je da mjesto federalnog premijera pripada SDP-u odnosno to će biti Nermin Nikšić. Stoga pravo da prvi biraju poziciju unutar Vijeća ministara BiH pripalo je, shodno broju glasova osvojenim na izborima, Narodu i pravdi. Tu je Konaković odabrao da će biti šef bh. diplomatije. Potom ponovo bira SDP, jer unutar “Osmorke” ima najveći broj glasova, te su odabrali Ministarstvo odbrane kojim bi trebao rukovoditi Zukan Helez.

Ostala su još dva ministarstva, promet i komunikacije i ljudska prava i izbjeglice. Jedno od ta dva dogovorit će zajedno sa SNSD-om, ali Forto bi da bude ministar prometa. A Ćudić i dalje želi poziciju ministrice vanjskih poslova.

Za 28. decembar zakazana je sjednica Komisije za pripremu izbora Vijeća ministara BiH, a isti dan i hitna sjednica Zastupničkog doma Parlamenta BiH na kojoj će Borjana Krišto biti potvrđena za predsjedavajuću Vijeća ministara BiH.

Najkasnije u roku od 35 dana od dana kada Zastupnički dom potvrdi njeno imenovanje, Krišto imenuje ministre i zamjenike ministara i traži od Zastupničkog doma potvrdu imenovanja. Ministri i zamjenici ministara stupaju na dužnost odmah nakon što budu potvrđeni.

SNSD, HDZBiH i “Osmorka” dogovorili su načelno da tri ministarstva u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine pripadaju Bošnjacima, dva uz predsjedavajuću Hrvatima, tri Srbima, s tim što je još jedno ministarstvo je dato “Osmorki” koje će u dogovoru sa SNSD-om imenovati iz kvote ostalih.

U prvobitnoj raspodjeli resora prema dogovoru “Osmorka” je dobila Ministarstvo vanjskih poslova, sigurnosti, prometa i komunikacija te ljudska prava i izbjeglice.

SNSD je odabrao ministarstva finansija, odbrane i vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, dok je HDZ-u pripalo Ministarstvo pravde i civilnih poslova.

Onda su nastupili problemi u raju zvanom “Osmorka”, tačnije u redovima Naroda i pravde. Elmedin Konaković, šef ove stranke, prema nezvaničnim informacijama Faktora, nastojeći da pomiri dvije struje od kojih je svaka imala svog kandidata za ministra sigurnosti odlučio se za varijantu da ga prepusti Miloradu Dodiku, a da zauzvrat dobije Ministarstvo odbrane.

Dodik je, iako nerado, pristao na to, jer je i njemu kao i Konakoviću i Draganu Čoviću stalo da se što prije formira vlast.

Konaković je dajući Dodiku u ruhu Ministarstvo sigurnosti uspio donekle smiriti strasti unutar NiP-a, ali istovremeno staviti u probleme koalicionog partnera jer još uvijek nema odgovarajućeg kandidata za tu poziciju, iako se sam nameće čelnik DNS-a Nenad Nešić.

Zbog toga što je on odlučio da bude ministar vanjskih poslova BiH nastupili su problemi u Našoj stranci. Istu tu poziciju želi i Sabina Ćudić, a u međuvremenu, Edin Forto koji je slovio za novog/starog premijera Kantona Sarajevo, shvatio je da je lagodnije biti državni ministar, nego kantonalni premijer, posebno imajući u vidu enormna zaduženja koja Kanton mora vraćati, ali i nagomilane životne probleme građana koji se moraju rješavati.

Načelni dogovor unutar “Osmorke” je da mjesto federalnog premijera pripada SDP-u odnosno to će biti Nermin Nikšić. Stoga pravo da prvi biraju poziciju unutar Vijeća ministara BiH pripalo je, shodno broju glasova osvojenim na izborima, Narodu i pravdi. Tu je Konaković odabrao da će biti šef bh. diplomatije. Potom ponovo bira SDP, jer unutar “Osmorke” ima najveći broj glasova, te su odabrali Ministarstvo odbrane kojim bi trebao rukovoditi Zukan Helez.

Ostala su još dva ministarstva, promet i komunikacije i ljudska prava i izbjeglice. Jedno od ta dva dogovorit će zajedno sa SNSD-om, ali Forto bi da bude ministar prometa. A Ćudić i dalje želi poziciju ministrice vanjskih poslova.