Na računima milioni, ali tenderi za kupovinu citostatika kasne. Lijek trenutno mogu primiti samo oni pacijenti koji imaju novac za njega. Oni drugi na listi čekanja. Ali bolest ne čeka. Kako dalje?

Dok zdravstveni fondovi na računima gomilaju milione, dok tenderi za kupovinu citostatika svake godine kasne, dok najveći zdravstveni centar u sjeveroistočnoj Bosni već dvije godine ne uspijeva kupiti prijeko potrebni linearni akcelerator, onkološki pacijenti širom države sve više su prepušteni sami sebi.

“Tad osjetite i nemoć, osjetite neki bijes, neku bol. Borite se za život, prepušteni ste sami sebi. Da li je to nedostatak empatije, stvarno više ne znam, ali znam da je ovo jako frustrirajuće i ponižavajuće za nas pacijente i obične građanine. Danas smo mi bolesni, sutra može neko drugi biti”, priča Alma Šehić.

Da bolest ne bira, jasno je svima. Ipak, sluha za oboljele ima tek sporadično. Oboljeli od malignih bolesti terapiju trenutno mogu primiti samo ako je kupe lično. Pitanje je, koliko je njih u stanju da na sedmičnom nivou izdvoji po nekoliko stotina, često i nekoliko hiljada maraka.

“Ovo je jako teška situacija. Sama činjenica bolesti koju imamo. Prvo to trebate prihvatiti da prođe taj period i da shvatite šta vam. Iza toga susretnete se s ovakvim stvarima. U slučaju da pacijent nema novca da kupi, nažalost, ima slučajeva da je preskoče”, ističe Šehić.

A šta u slučajevima kad se preskoči terapija?

“Pitanje je nakon nekog perioda kad bolest uznapreduje usljed neprimanja adekvatne terapije na vrijeme kako će se to odraziti na njegov život i zdravlje. Naravno da će se desiti da se situacija zakomplikuje i naravno da može doći i do smrtnog ishoda”, upozorava Enida Glušac, predsjednica Udruženja Renesansa.

Naša država nema registar oboljelih. Pa se tako o njihovom broju samo nagađa. Iz Renesanse upozoravaju da je evidentno povećanje broja oboljelih. Smatraju, to zahtijeva i odlučniju reakciju nadležnih.

“Da se radilo pravovremeno, da su se tenderi propisali na vrijeme, da se uradila procjena onkoloških pacijenata, da se uradila procjena lijekova koji su potrebni – ne bismo došli do ove situacije u kojoj se trenutno nalazimo”, naglašava Glušac.

Za tendere nabavke citostatika zadužen je Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije. Tako je, uostalom, u svom dopisu medijima potvrdio i KCUS, na kojem trenutno ponovo nema citostatika.

Pitanje kada će citostatici biti ponovo dostupni onkološkim pacijentima uputili smo ka Zavodu i Federalnom ministarstvu zdravstva. Do zaključenja priloga, odgovor nismo dobili. Kao ni od Federalnog ministarstva finansija, od kojeg smo tražili objašnjenje šta je sa 50 miliona maraka obećanih Fondu solidarnosti.

Na računima milioni, ali tenderi za kupovinu citostatika kasne. Lijek trenutno mogu primiti samo oni pacijenti koji imaju novac za njega. Oni drugi na listi čekanja. Ali bolest ne čeka. Kako dalje?

Dok zdravstveni fondovi na računima gomilaju milione, dok tenderi za kupovinu citostatika svake godine kasne, dok najveći zdravstveni centar u sjeveroistočnoj Bosni već dvije godine ne uspijeva kupiti prijeko potrebni linearni akcelerator, onkološki pacijenti širom države sve više su prepušteni sami sebi.

“Tad osjetite i nemoć, osjetite neki bijes, neku bol. Borite se za život, prepušteni ste sami sebi. Da li je to nedostatak empatije, stvarno više ne znam, ali znam da je ovo jako frustrirajuće i ponižavajuće za nas pacijente i obične građanine. Danas smo mi bolesni, sutra može neko drugi biti”, priča Alma Šehić.

Da bolest ne bira, jasno je svima. Ipak, sluha za oboljele ima tek sporadično. Oboljeli od malignih bolesti terapiju trenutno mogu primiti samo ako je kupe lično. Pitanje je, koliko je njih u stanju da na sedmičnom nivou izdvoji po nekoliko stotina, često i nekoliko hiljada maraka.

“Ovo je jako teška situacija. Sama činjenica bolesti koju imamo. Prvo to trebate prihvatiti da prođe taj period i da shvatite šta vam. Iza toga susretnete se s ovakvim stvarima. U slučaju da pacijent nema novca da kupi, nažalost, ima slučajeva da je preskoče”, ističe Šehić.

A šta u slučajevima kad se preskoči terapija?

“Pitanje je nakon nekog perioda kad bolest uznapreduje usljed neprimanja adekvatne terapije na vrijeme kako će se to odraziti na njegov život i zdravlje. Naravno da će se desiti da se situacija zakomplikuje i naravno da može doći i do smrtnog ishoda”, upozorava Enida Glušac, predsjednica Udruženja Renesansa.

Naša država nema registar oboljelih. Pa se tako o njihovom broju samo nagađa. Iz Renesanse upozoravaju da je evidentno povećanje broja oboljelih. Smatraju, to zahtijeva i odlučniju reakciju nadležnih.

“Da se radilo pravovremeno, da su se tenderi propisali na vrijeme, da se uradila procjena onkoloških pacijenata, da se uradila procjena lijekova koji su potrebni – ne bismo došli do ove situacije u kojoj se trenutno nalazimo”, naglašava Glušac.

Za tendere nabavke citostatika zadužen je Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije. Tako je, uostalom, u svom dopisu medijima potvrdio i KCUS, na kojem trenutno ponovo nema citostatika.

Pitanje kada će citostatici biti ponovo dostupni onkološkim pacijentima uputili smo ka Zavodu i Federalnom ministarstvu zdravstva. Do zaključenja priloga, odgovor nismo dobili. Kao ni od Federalnog ministarstva finansija, od kojeg smo tražili objašnjenje šta je sa 50 miliona maraka obećanih Fondu solidarnosti.