Sve je više mladih u našoj zemlji koji iz znatiželje, ili zbog lošeg utjecaja društva postanu ovisni o psihoaktivnim supstancama, podaci su Zavoda koji se bave problemom ovisnosti u Bosni i Hercegovini.

Bez pravilne podrške društva, umjesto oporavka najviše je onih koji su stalni povratnici na terapije.

“Korisnik sam 4 i po mjeseca zadnja, prije par godina sam bio 15 mjeseci. Problem je i nastao po izlasku iz terapijske zajednice, nisam mogao naći posao, vraćao sam se starim poslovima i došlo je do recidiva. Meni najviše odgovara radno okupaciona terapija, art terapija.”

Socijalni aspekt ovisništva nije otežao dalji životni put samo ovom 43godišnjem korisniku ustanove koja se bavi problemom ovisništva.

U proteklom periodu ove ustanove bilježe sve veći broj mlađih ovisnika, a koji zatraže terapijsku pomoć. Trenutno se u sarajevskom Zavodu liječi 410 korisnika životne dobi od 25 do 35 godina, dok ih je u Zavodu za bolesti ovisnosti u Zenici 556 životne dobi od 22 do 64 godine.

“U zadnjih nekoliko godina najviše je korisnika spida, odnosno amfetamina, a u kombinaciji sa nekim drugim supstancama koji uključuju i alkohol i određene tablete”, kaže Sanela Pekić, v.d. direktorica JU “Terapijska zajednica Kampus”.

“Najčešće se javljaju zbog najteže bolesti, a to je bolest heroina i oni nam predstavljaju otprilike 80 posto pacijenata. Druga patologija je bolest alkohol”, ističe prim. Amir Čustović, neuropsihijatar Zavoda za bolesti ovisnosti.

Najčešći razlozi koji se navode kao uzrok ovisnosti su znatiželja, psihološki profil, genetika, dostupnost supstance, ali i socijalni faktori.

“Apatija u koju je ušlo naše društvo velikim dijelom je uslovljena ovim nestabilnim društvenim uređenjem i to bi bio jedan značaj faktor i razlog zašto mladi ulaze u ovo sve”, kaže dr. Nermana Mehić, neuropsihijatrica i direktorica Zavoda za bolesti ovisnosti KS.

Cijelo društvo je odgovorno za nastanak ovisnosti i za pomoć ovisnicima koji su prošli oporavak da izađu iz tog začaranog kruga, no najčešće ta pomoć izostane. Liječenje od ovisnosti je cjeloživotni proces.

“Nažalost u kantonu osim naše klinike i ljekara neuropsihijatara, niko se ne bavi liječenjem ovisnika i njihovim tretmanom. Ono što nas posebno zabrinjava jeste da se u zadnje vrijeme javljaju dugogodišnji ovisnici koji su po 10, 15 i više godina ovisnici o heroinu a nisu se nikad javili na kliniku da bi se liječili”, ističe prim.dr. Abdurahman Kuldija iz UKC Tuzla, Odjeljenje za socijalnu psihijatriju.

Broj stanovnika na nivou Federacije koji se nalaze na odvikavanju varira iz godine u godinu, u prosjeku taj broj iznosi oko 1.700 stanovnika, podaci su Zavoda za javno zdravstvo Federacije. Iz Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske nisu bili u mogućnosti dati podatke koji se tiču ovog problema.

U posljednje vrijeme naša zemlja je na udaru upotrebe i zloupotrebe različitih novih psihoaktivnih supstanci. Prema informacijama ustanova koje se u našoj zemlji bave problemom ovisnosti oko 5 do 10 posto su oni korisnici koji se trajno uspiju izliječiti. Stalnih povratnika u terapije liječenja je oko 60 posto. Od 10 do 20 posto su oni korisnici koji nikada ne uspiju ostvariti nikakvu stabilnu apstinenciju.

Sve je više mladih u našoj zemlji koji iz znatiželje, ili zbog lošeg utjecaja društva postanu ovisni o psihoaktivnim supstancama, podaci su Zavoda koji se bave problemom ovisnosti u Bosni i Hercegovini.

Bez pravilne podrške društva, umjesto oporavka najviše je onih koji su stalni povratnici na terapije.

“Korisnik sam 4 i po mjeseca zadnja, prije par godina sam bio 15 mjeseci. Problem je i nastao po izlasku iz terapijske zajednice, nisam mogao naći posao, vraćao sam se starim poslovima i došlo je do recidiva. Meni najviše odgovara radno okupaciona terapija, art terapija.”

Socijalni aspekt ovisništva nije otežao dalji životni put samo ovom 43godišnjem korisniku ustanove koja se bavi problemom ovisništva.

U proteklom periodu ove ustanove bilježe sve veći broj mlađih ovisnika, a koji zatraže terapijsku pomoć. Trenutno se u sarajevskom Zavodu liječi 410 korisnika životne dobi od 25 do 35 godina, dok ih je u Zavodu za bolesti ovisnosti u Zenici 556 životne dobi od 22 do 64 godine.

“U zadnjih nekoliko godina najviše je korisnika spida, odnosno amfetamina, a u kombinaciji sa nekim drugim supstancama koji uključuju i alkohol i određene tablete”, kaže Sanela Pekić, v.d. direktorica JU “Terapijska zajednica Kampus”.

“Najčešće se javljaju zbog najteže bolesti, a to je bolest heroina i oni nam predstavljaju otprilike 80 posto pacijenata. Druga patologija je bolest alkohol”, ističe prim. Amir Čustović, neuropsihijatar Zavoda za bolesti ovisnosti.

Najčešći razlozi koji se navode kao uzrok ovisnosti su znatiželja, psihološki profil, genetika, dostupnost supstance, ali i socijalni faktori.

“Apatija u koju je ušlo naše društvo velikim dijelom je uslovljena ovim nestabilnim društvenim uređenjem i to bi bio jedan značaj faktor i razlog zašto mladi ulaze u ovo sve”, kaže dr. Nermana Mehić, neuropsihijatrica i direktorica Zavoda za bolesti ovisnosti KS.

Cijelo društvo je odgovorno za nastanak ovisnosti i za pomoć ovisnicima koji su prošli oporavak da izađu iz tog začaranog kruga, no najčešće ta pomoć izostane. Liječenje od ovisnosti je cjeloživotni proces.

“Nažalost u kantonu osim naše klinike i ljekara neuropsihijatara, niko se ne bavi liječenjem ovisnika i njihovim tretmanom. Ono što nas posebno zabrinjava jeste da se u zadnje vrijeme javljaju dugogodišnji ovisnici koji su po 10, 15 i više godina ovisnici o heroinu a nisu se nikad javili na kliniku da bi se liječili”, ističe prim.dr. Abdurahman Kuldija iz UKC Tuzla, Odjeljenje za socijalnu psihijatriju.

Broj stanovnika na nivou Federacije koji se nalaze na odvikavanju varira iz godine u godinu, u prosjeku taj broj iznosi oko 1.700 stanovnika, podaci su Zavoda za javno zdravstvo Federacije. Iz Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske nisu bili u mogućnosti dati podatke koji se tiču ovog problema.

U posljednje vrijeme naša zemlja je na udaru upotrebe i zloupotrebe različitih novih psihoaktivnih supstanci. Prema informacijama ustanova koje se u našoj zemlji bave problemom ovisnosti oko 5 do 10 posto su oni korisnici koji se trajno uspiju izliječiti. Stalnih povratnika u terapije liječenja je oko 60 posto. Od 10 do 20 posto su oni korisnici koji nikada ne uspiju ostvariti nikakvu stabilnu apstinenciju.