U skladu sa zakonskim propisima o ljudskim pravima u zemljama širom Evrope učenicama i nastavnicama je uglavnom dozvoljeno da nose hidžab.

Iako su škole u obavezi da usklade pravilnike sa zakonom bilo je slučajeva u kojima su ta prava učenicama i nastavnicama prekršena, a neki od njih su doveli i do masovnih protesta.

U Engleskoj se zabrana nošenja hidžaba u školama smatra kršenjem ljuskih prava, dok je u Španiji odluka na obrazovnim ustanovama te one usvajaju kodekse o oblačenju.

Države poput Italije ne problematiziraju nošenje marame jer u mnogim školama predaju i časne sestre.

Odluka Francuske da učenicama zabrani nošenje tradicionalnih abaja haljina na nastavi dovela je do rasprava o slobodi vjeroispovjesti.

Euronews je napravio analizu o pravilima koja se odnose na nošenje vjerske odjeće u drugim zemljama Evrope.

U Engleskoj uniformnu politiku određuje svaka pojedinačna škola. Međutim, njihova pravila moraju biti u skladu sa Zakonom o ljudskim pravima i Zakonom o ravnopravnosti koji štite karakteristike povezane s vjerom ili uvjerenjem, rasom, spolom ili sposobnošću.

Na primjer, može se smatrati diskriminatornim ako se pokuša spriječiti muslimanku da pokrije kosu hidžabom ili zabraniti frizuru koja je povezana s određenom etničkom ili nacionalnom grupom.

Dokazana diskriminacija se može smatrati nezakonitom.

Ali ova prava se mogu izbalansirati s drugim školskim politikama. Ne postoje opće zabrane i učenici mogu osporiti ograničenja od slučaja do slučaja.

Direktor Pimlico akademije u Londonu 2021. godine bio je primoran da podnese ostavku nakon što je njegova politika uniformi izazvala masovne štrajkove studenata, koji su je smatrali rasističkom. Navodno su tada zabranjeni šareni hidžabi i afro frizure.

Sjeverna Irska ima istu politiku kao Engleska.

Pitanje nošenja hidžaba u Njemačkoj i dalje je predmet debata i sudskih sporova.

Općenito, od 2015. godine pojedinim njemačkim državama je dozvoljeno da same odlučuju hoće li dozvoliti ili zabraniti vjerske simbole ili odjeću u svojim školama.

To znači da će u zavisnosti od toga u kom dijelu Njemačke učenik pohađa školu ili na snazi biti različita pravila. Ista pravila će se odnositi na nastavnike.

Neke su države odlučile zabraniti hidžab, dok su druge to dozvolile uz određena ograničenja, kao što je zahtjev da lice bude vidljivo.

Najmanje osam država uvelo je takozvane “zakone o neutralnosti” što znači da su vjerski simboli zabranjeni u javnim učionicama, iako se u mnogim slučajevima zabrana ne odnosi na kršćanske simbole.

Sloboda vjeroispovijesti sadržana je u njemačkom ustavu, ali pojedine države i škole također mogu postaviti svoja pravila o tome šta se smatra “prikladnom odjećom” u učionici.

Uprkos izboru krajnje desničarske populističke vlade prošle jeseni, u Italiji se vodi malo ili nimalo tekuće javne ili političke rasprave o nošenju vjerske odjeće u učionicama.

Došlo bi do nepovezanosti u razgovorima o zabrani hidžaba ili marama koje bi učenici mogli nositi iz vjerskih razloga, jer časne sestre koje predaju u mnogim italijanskim školama također često pokrivaju kosu iz vjerskih razloga.

Učenici osnovnih i srednjih škola u Škotskoj obično nose određenu uniformu da bi pohađali nastavu, a zahtjeve za stvari koje čine uniformu, uključujući boje i stil pantalona, suknji ili košulje koje su dozvoljene, postavljaju škole.

Međutim, škotska vlada kaže za Euronews da ne nameću ograničenja za vjersku odjeću u školama.

U Španiji ne postoje propisi o nošenju islamske marame u učionici. Svaka regija može odlučivati o pitanjima obrazovanja. Ako nema regionalne odluke, na samim školama je da u okviru svoje autonomije odrede vlastite pravila oblačenja. Zato je hidžab zabranjen jednim školama, dok je u drugim dozvoljen.

Međutim, raspela koja su se nekada viđala u španskim učionicama, su zabranjena. Zakon o slobodi vjeroispovijesti je 2010. razvio “sekularizam Španije”.

U njemu se navodi: “Vjerski simboli se ne smiju isticati na javnim mjestima, osim onih čija je historijsko-umjetnička, arhitektonska i kulturna vrijednost zaštićena zakonom”.

Krajem 2022. godine, Vrhovni administrativni sud Švedske presudio je da ne postoje pravni načini za lokalne vlasti da zabrane nošenje marama ili slične odjeće u školama.

Sud je utvrdio da postojeći zakoni o slobodi izražavanja štite prava studenata da izraze svoju vjersku pripadnost.

Do slučaja je došlo kada su dvije općine htjele zabraniti nošenje marama za djecu u predškolskim ustanovama i osnovnim školama do šestog razreda. U jednom slučaju, zabrana bi se proširila i na nastavnike.

U prošlosti, švedski parlament je također odbacio prijedloge za zabranu marama, pri čemu ustavni odbor nije našao osnova za nove zakone koji bi zabranili hidžabe u društvu ili djeci u određenim aktivnostima.

“Ograničavanje prava na nošenje marame utječe na pojedince i stoga predstavlja ograničenje slobode izražavanja”, rekao je tada švedski ministar pravde u saopćenju za javnost.

U skladu sa zakonskim propisima o ljudskim pravima u zemljama širom Evrope učenicama i nastavnicama je uglavnom dozvoljeno da nose hidžab.

Iako su škole u obavezi da usklade pravilnike sa zakonom bilo je slučajeva u kojima su ta prava učenicama i nastavnicama prekršena, a neki od njih su doveli i do masovnih protesta.

U Engleskoj se zabrana nošenja hidžaba u školama smatra kršenjem ljuskih prava, dok je u Španiji odluka na obrazovnim ustanovama te one usvajaju kodekse o oblačenju.

Države poput Italije ne problematiziraju nošenje marame jer u mnogim školama predaju i časne sestre.

Odluka Francuske da učenicama zabrani nošenje tradicionalnih abaja haljina na nastavi dovela je do rasprava o slobodi vjeroispovjesti.

Euronews je napravio analizu o pravilima koja se odnose na nošenje vjerske odjeće u drugim zemljama Evrope.

U Engleskoj uniformnu politiku određuje svaka pojedinačna škola. Međutim, njihova pravila moraju biti u skladu sa Zakonom o ljudskim pravima i Zakonom o ravnopravnosti koji štite karakteristike povezane s vjerom ili uvjerenjem, rasom, spolom ili sposobnošću.

Na primjer, može se smatrati diskriminatornim ako se pokuša spriječiti muslimanku da pokrije kosu hidžabom ili zabraniti frizuru koja je povezana s određenom etničkom ili nacionalnom grupom.

Dokazana diskriminacija se može smatrati nezakonitom.

Ali ova prava se mogu izbalansirati s drugim školskim politikama. Ne postoje opće zabrane i učenici mogu osporiti ograničenja od slučaja do slučaja.

Direktor Pimlico akademije u Londonu 2021. godine bio je primoran da podnese ostavku nakon što je njegova politika uniformi izazvala masovne štrajkove studenata, koji su je smatrali rasističkom. Navodno su tada zabranjeni šareni hidžabi i afro frizure.

Sjeverna Irska ima istu politiku kao Engleska.

Pitanje nošenja hidžaba u Njemačkoj i dalje je predmet debata i sudskih sporova.

Općenito, od 2015. godine pojedinim njemačkim državama je dozvoljeno da same odlučuju hoće li dozvoliti ili zabraniti vjerske simbole ili odjeću u svojim školama.

To znači da će u zavisnosti od toga u kom dijelu Njemačke učenik pohađa školu ili na snazi biti različita pravila. Ista pravila će se odnositi na nastavnike.

Neke su države odlučile zabraniti hidžab, dok su druge to dozvolile uz određena ograničenja, kao što je zahtjev da lice bude vidljivo.

Najmanje osam država uvelo je takozvane “zakone o neutralnosti” što znači da su vjerski simboli zabranjeni u javnim učionicama, iako se u mnogim slučajevima zabrana ne odnosi na kršćanske simbole.

Sloboda vjeroispovijesti sadržana je u njemačkom ustavu, ali pojedine države i škole također mogu postaviti svoja pravila o tome šta se smatra “prikladnom odjećom” u učionici.

Uprkos izboru krajnje desničarske populističke vlade prošle jeseni, u Italiji se vodi malo ili nimalo tekuće javne ili političke rasprave o nošenju vjerske odjeće u učionicama.

Došlo bi do nepovezanosti u razgovorima o zabrani hidžaba ili marama koje bi učenici mogli nositi iz vjerskih razloga, jer časne sestre koje predaju u mnogim italijanskim školama također često pokrivaju kosu iz vjerskih razloga.

Učenici osnovnih i srednjih škola u Škotskoj obično nose određenu uniformu da bi pohađali nastavu, a zahtjeve za stvari koje čine uniformu, uključujući boje i stil pantalona, suknji ili košulje koje su dozvoljene, postavljaju škole.

Međutim, škotska vlada kaže za Euronews da ne nameću ograničenja za vjersku odjeću u školama.

U Španiji ne postoje propisi o nošenju islamske marame u učionici. Svaka regija može odlučivati o pitanjima obrazovanja. Ako nema regionalne odluke, na samim školama je da u okviru svoje autonomije odrede vlastite pravila oblačenja. Zato je hidžab zabranjen jednim školama, dok je u drugim dozvoljen.

Međutim, raspela koja su se nekada viđala u španskim učionicama, su zabranjena. Zakon o slobodi vjeroispovijesti je 2010. razvio “sekularizam Španije”.

U njemu se navodi: “Vjerski simboli se ne smiju isticati na javnim mjestima, osim onih čija je historijsko-umjetnička, arhitektonska i kulturna vrijednost zaštićena zakonom”.

Krajem 2022. godine, Vrhovni administrativni sud Švedske presudio je da ne postoje pravni načini za lokalne vlasti da zabrane nošenje marama ili slične odjeće u školama.

Sud je utvrdio da postojeći zakoni o slobodi izražavanja štite prava studenata da izraze svoju vjersku pripadnost.

Do slučaja je došlo kada su dvije općine htjele zabraniti nošenje marama za djecu u predškolskim ustanovama i osnovnim školama do šestog razreda. U jednom slučaju, zabrana bi se proširila i na nastavnike.

U prošlosti, švedski parlament je također odbacio prijedloge za zabranu marama, pri čemu ustavni odbor nije našao osnova za nove zakone koji bi zabranili hidžabe u društvu ili djeci u određenim aktivnostima.

“Ograničavanje prava na nošenje marame utječe na pojedince i stoga predstavlja ograničenje slobode izražavanja”, rekao je tada švedski ministar pravde u saopćenju za javnost.