Ured za reviziju institucija Bosne i Hercegovine u svom novom izvještaju je otkrio da je iz Registra novčanih kazni, koji se vodi na nivou državnih institucija, izbrisano oko 42 miliona KM kazni, zbog zastarjelosti. Shodno tome, postavlja se pitanje koja je zapravo svrha inspekcijskog nadzora.

Revizija je, kako je navedeno u izvještaju, provedena s ciljem da se utvrdi da li su institucije BiH osigurale osnovne pretpostavke za efikasan inspekcijski nadzor. Nalazi revizije su pokazali da nisu te su konstatovani problemi u naplati izrečenih novčanih kazni. Shodno tome, Ured je donio Odluku o pokretanju revizije učinka na temu Inspekcijski nadzor u institucijama BiH.

– Prema podacima IDDEEA-e, u posljednjih šest i po godina, po osnovu zastarjelosti iz Registra novčanih kazni izbrisano je više od 38.000 novčanih kazni izrečenih prekršajnim nalogom, koje su izdale institucije BiH u ukupnom iznosu od 42.251.456 KM (više od 42 miliona KM). Naime, Zakonom o prekršajima BiH definisano je da se novčane kazne brišu iz ROF-a po isteku roka od pet godina od dana kada su prekršajni nalog ili rješenje o prekršaju postali konačni i izvršni. Međutim, iako se po evidencijama IDDEEA-e sve evidentirane novčane kazne vode kao zastarjele nakon isteka roka od pet godina, činjenica je da se najveći dio tih kazni odnosi na novčane kazne UIO-a koji za svoje novčane kazne izrečene prekršajnim nalogom ima apsolutni rok zastare deset godina – pišu revizori.

Dalje je pojašnjeno da ukupan dug prema institucijama BiH, po neplaćenim novčanim kaznama u periodu od četiri godine, iznosi oko 10,5 miliona kojima prijeti mogućnost zastare i brisanja iz registra.

– Ovo, pored toga što dovodi u pitanje svrhu inspekcijskog nadzora, u značajnoj mjeri onemogućava punjenje budžeta. Ukoliko kažnjeni ima mogućnost da ne plati kaznu, poruka koja se na taj način šalje drugim subjektima nadzora je vrlo negativna i u jednom dijelu obesmišljava samo izdavanje kazne – naglašeno je u izvještaju.

Problem predstavlja i to što u institucijama BiH nisu jasno definirane nadležnosti inspekcija niti postoji efikasna koordinacija između inspekcija pa zaposleni ni ne znaju koje sve inspekcije djeluju u institucijama.

– Uprkos tome, institucije ni Vijeće ministara Bosne i Hercegovine nisu poduzimali ništa da otklone ove probleme. Inspektorat Ministarstva sigurnosti ne provodi inspekcijski nadzor, iako uspostavljen prije više od deset godina. I pored činjenice da je mogućnost izricanja kazni predviđena Zakonom o veterinarstvu, granični veterinarski inspektori u praksi nemaju mogućnost izricanja novčanih kazni. Inspekcija Ministarstva komunikacija i prometa nema jasno definisane nadležnosti da kontroliše primjenu dva važna podzakonska propisa koja se tiču postupka certificiranja vozila i homologacije – samo su neki od primjera koje navode revizori kako bi ukazali na važnost definisanja nadležnosti.

Među najvažnijim nalazima revizori su naveli i to da inspekcije nemaju čak ni sveobuhvatne evidencije, a rezultat toga je da ne znaju tačan broj subjekata koje bi trebale nadzirati.

– Nedostatak potpunih evidencija subjekata nadzora može dovesti do nejednakog tretmana u smislu da određeni subjekti budu predmet inspekcijskog nadzora više puta dok drugi mogu ostati bez nadzora. Inspekcijski nadzor se ne provodi na osnovu razvijenih internih smjernica, odnosno inspekcije nemaju usvojene smjernice koje bi osigurale jednak tretman svih subjekata nadzora, te balans preventivnih i restriktivnih mjera – upozoreno je u izvještaju.

Dodatni problem je što se može desiti da neki koji prikupljaju i obrađuju lične podatke građana suprotno zakonskim odredbama, ili neke firme i pojedinci koji prevoze robu i putnike suprotno propisima, ostanu van kontrole jer ih inspekcija nema u evidencijama.

Iz Ureda za reviziju institucija BiH su dali i preporuke kako riješiti ove probleme.

Neke od preporuka institucijama su da se otklone problemi nejasno definisanih nadležnosti neophodnih za efikasan rad inspekcija te da se osigura da se inspekcijski nadzor provodi na osnovu razvijenih internih akata/smjernica kojima bi se osigurao jednak tretman svih subjekata nadzora, te balans preventivnih i restriktivnih mjera.

Ured za reviziju institucija Bosne i Hercegovine u svom novom izvještaju je otkrio da je iz Registra novčanih kazni, koji se vodi na nivou državnih institucija, izbrisano oko 42 miliona KM kazni, zbog zastarjelosti. Shodno tome, postavlja se pitanje koja je zapravo svrha inspekcijskog nadzora.

Revizija je, kako je navedeno u izvještaju, provedena s ciljem da se utvrdi da li su institucije BiH osigurale osnovne pretpostavke za efikasan inspekcijski nadzor. Nalazi revizije su pokazali da nisu te su konstatovani problemi u naplati izrečenih novčanih kazni. Shodno tome, Ured je donio Odluku o pokretanju revizije učinka na temu Inspekcijski nadzor u institucijama BiH.

– Prema podacima IDDEEA-e, u posljednjih šest i po godina, po osnovu zastarjelosti iz Registra novčanih kazni izbrisano je više od 38.000 novčanih kazni izrečenih prekršajnim nalogom, koje su izdale institucije BiH u ukupnom iznosu od 42.251.456 KM (više od 42 miliona KM). Naime, Zakonom o prekršajima BiH definisano je da se novčane kazne brišu iz ROF-a po isteku roka od pet godina od dana kada su prekršajni nalog ili rješenje o prekršaju postali konačni i izvršni. Međutim, iako se po evidencijama IDDEEA-e sve evidentirane novčane kazne vode kao zastarjele nakon isteka roka od pet godina, činjenica je da se najveći dio tih kazni odnosi na novčane kazne UIO-a koji za svoje novčane kazne izrečene prekršajnim nalogom ima apsolutni rok zastare deset godina – pišu revizori.

Dalje je pojašnjeno da ukupan dug prema institucijama BiH, po neplaćenim novčanim kaznama u periodu od četiri godine, iznosi oko 10,5 miliona kojima prijeti mogućnost zastare i brisanja iz registra.

– Ovo, pored toga što dovodi u pitanje svrhu inspekcijskog nadzora, u značajnoj mjeri onemogućava punjenje budžeta. Ukoliko kažnjeni ima mogućnost da ne plati kaznu, poruka koja se na taj način šalje drugim subjektima nadzora je vrlo negativna i u jednom dijelu obesmišljava samo izdavanje kazne – naglašeno je u izvještaju.

Problem predstavlja i to što u institucijama BiH nisu jasno definirane nadležnosti inspekcija niti postoji efikasna koordinacija između inspekcija pa zaposleni ni ne znaju koje sve inspekcije djeluju u institucijama.

– Uprkos tome, institucije ni Vijeće ministara Bosne i Hercegovine nisu poduzimali ništa da otklone ove probleme. Inspektorat Ministarstva sigurnosti ne provodi inspekcijski nadzor, iako uspostavljen prije više od deset godina. I pored činjenice da je mogućnost izricanja kazni predviđena Zakonom o veterinarstvu, granični veterinarski inspektori u praksi nemaju mogućnost izricanja novčanih kazni. Inspekcija Ministarstva komunikacija i prometa nema jasno definisane nadležnosti da kontroliše primjenu dva važna podzakonska propisa koja se tiču postupka certificiranja vozila i homologacije – samo su neki od primjera koje navode revizori kako bi ukazali na važnost definisanja nadležnosti.

Među najvažnijim nalazima revizori su naveli i to da inspekcije nemaju čak ni sveobuhvatne evidencije, a rezultat toga je da ne znaju tačan broj subjekata koje bi trebale nadzirati.

– Nedostatak potpunih evidencija subjekata nadzora može dovesti do nejednakog tretmana u smislu da određeni subjekti budu predmet inspekcijskog nadzora više puta dok drugi mogu ostati bez nadzora. Inspekcijski nadzor se ne provodi na osnovu razvijenih internih smjernica, odnosno inspekcije nemaju usvojene smjernice koje bi osigurale jednak tretman svih subjekata nadzora, te balans preventivnih i restriktivnih mjera – upozoreno je u izvještaju.

Dodatni problem je što se može desiti da neki koji prikupljaju i obrađuju lične podatke građana suprotno zakonskim odredbama, ili neke firme i pojedinci koji prevoze robu i putnike suprotno propisima, ostanu van kontrole jer ih inspekcija nema u evidencijama.

Iz Ureda za reviziju institucija BiH su dali i preporuke kako riješiti ove probleme.

Neke od preporuka institucijama su da se otklone problemi nejasno definisanih nadležnosti neophodnih za efikasan rad inspekcija te da se osigura da se inspekcijski nadzor provodi na osnovu razvijenih internih akata/smjernica kojima bi se osigurao jednak tretman svih subjekata nadzora, te balans preventivnih i restriktivnih mjera.