“Trudim se zaista da svaki put Bosnu i Hercegovinu, koja ima mnogo vrhunskih sportista, predstavim u što boljem svjetlu. Uvijek sam ponosan na sve rezultate bh. sportista”, rekao je najbolji sportista BiH za 2019. godinu Amel Tuka.
Atletičar, koji je laskavo priznanje za najboljeg primio sinoć na svečanoj manifestaciji Izbora najboljeg sporiste BiH za 2019. godinu u hotelu “Holiday”, u godini na izmaku ispisao je nove stranice bh. sporta osvojivši srebrnu medalju na Svjetskom prvenstvu u Kataru.
To mu je nakon 2015. godine i osvojene bronze u Pekingu bila druga medalja sa planetarnog takmičenja, što ga već sada svrstava među najbolje bh. sportiste svih vremena. Iako su mnogi sumnjali da može ponoviti sličan uspjeh onom od prije četiri godine, bh. reprezentativac većinu je razuvjerio i u najbržoj trci u istoriji svjetskih prvenstava pokazao da spade među najbolje atletičare u disciplini na 800 metara.
NN: Može li se reći da je 2019. godina bila godina iz snova za Vas?
“Može se reći. Na kraju je krunisana i na ljubavnom planu, hvala Bogu, sve se to posložilo. Kad čovjek poreda prioritete u životu i kada se postave planovi i ciljevi koji se na kraju ispune, onda se može reći da je godina bila veoma uspješna i sigurno je da ću je pamtiti.”
NN: Koliko često mislite na Dohu i istorijski rezultat koji ste napravili?
“Dohu sam ostavio iza sebe, trener i moj menadžer već su poslali planove za neke trke u dvorani. Još razmišljamo hoćemo li nastupiti na Dvoranskom svjetskom prvenstvu. Inače, odranije znam da dvorana nije nešto što mi u potpunosti odgovora, ali trener želi da se ipak takmičim i da imam taj osjećaj u trkama koji će mi koristiti za ljeto. Iskreno razmišljamo o onome što nas čeka u 2020. godini. Dohe se sjetim samo kada mi je potrebna motivacija, jer se trenira naporno i jako i onda se sjetim Katara da mi da elan za naredne trke.”
NN: Kada ste znali da ćete se ponovo vratiti na svjetski vrh, koji je to bio trenutak kada ste osjećali da se vraćate na velika vrata?
“Već početkom godine znao sam da ću se vratiti na sami vrh. Najviše sam to osjetio na treninzima, a negdje u martuaprilu sam na mom ‘Kamberovića polju’ najavio taj moj povratak. Osjećao sam se super tokom cijele godine. Takođe, bio sam strpljiv, jer sam znao da treba da prođe nekoliko trka da uđem u svoju pravu formu, tako da sam te prve trke odrađivao nekako rutinski. Nakon sjajnih izdanja u Monte Karlu i finalu Dijamantske lige znao sam da sam na dobrom putu i da sam rezultatski jako stabilan. Zatim je uslijedila Doha, u koju sam otišao sa puno sigurnosti i samopouzdanja. Znao sam koliko vrijedim i kockice su se posložile te je došla medalja.”
NN: Nalazimo se pred olimpijskom 2020. godinom, hoće li sve snage biti usmjerene na Tokio?
“Svi sportisti iz svih zemalja planete će biti fokusirani na OI, tako i ja i moj tim. Sada znamo šta moramo da radimo, a najgori je taj put do OI. Moramo da razmišljamo o treninzima i da izbrusimo formu da budem najspremniji u tom trenutku. Najvažnije je da me zdravlje služi i da treniram ovako kako sam trenirao do sada.”
NN: Kakav je osjećaj nastupiti na najvećem sportskom događaju na svijetu?
“To je zaista nešto posebno, ne samo zbog organizacije nego i nivoa takmičenja. Inače, neki porede SP i OI kao da je to isti nivo takmičenje s obzirom na to da su planetarna takmičenja, međutim OI su za jednu stepenicu više. Tamo čovjek mora doći maksimalno spreman, još više nego za svjetsko prvenstvo kako bi došao do vrhunskog rezultata. To sam iskusio na prvim OI, tako da sada stvarno želim da u Tokiju dam sve od sebe za dobar rezultat. Potrebno je da se mnoge stvari poslože, ali najbitnije je da budem samo zdrav.”
Pratite nas i na Twitteru, Facebooku i Instagramu.