Glumačka legenda Mira Furlan napustila nas je u 66. godini života na današnji dan prije tri godine. Duže vrijeme bolovala je od virusa Zapadnog Nila koji joj je prenio zaraženi komarac. Zbog teške bolesti, posljednjih nekoliko mjeseci provela je u teškom stanju boreći se za život. Iako joj je u bolnici SAD-u pružena najbolja moguća liječnička njega, bolest je, nažalost bila jača.

Mira je rođena u Zagrebu 7. septembra 1955. od majke Židovke i oca hrvatsko-slovenskog podrijetla. Isprva istaknuta glumica Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, 1980-ih je postala jedna od vodećih hrvatskih i jugoslavenskih filmskih glumica. Osobito se istaknula u filmovima ”Kiklop” (1982.) Antuna Vrdoljaka, ”U raljama života” (1984.) i ”Za sreću je potrebno troje” (1986.) Rajka Grlića te u filmu ”Lepota poroka” (1986.) Živka Nikolića.

Od početka 1990-ih živi u SAD-u, gdje je postigla svjetsku slavu nastupima u TV-serijama ”Babylon 5” i ”Izgubljeni”.

Mira Furlan jedna je od najpopularnijih, najljepših i najseksepilnijih glumica bivše Jugoslavije. Mirin otac Ivan bio je istaknuti znanstvenik, a majka je završila francuski jezik i jugoslavistiku. Osnovnu školu i gimnaziju pohađala je u rodnom gradu. Godine 1978. diplomirala je na Akademiji za kazalište i film. Upisala je engleski i francuski jezik na Filološkom fakultetu. Godine 1986. upoznala je srpskog redatelja Gorana Gajića s kojim je ubrzo započela vezu.

Bila je članica Hrvatskog narodnog kazališta u kome je odigrala veliki broj predstava za koje je nagrađivana.

Neke od njih su: „Dundo Maroje“ (Petrunjela), „Šteta što je kurva“ (Anabela), „Mizantrop“ (Celimena), „Mesec dana na selu“ (Natalija Petrovna), „Dubik“ (Lea), „Glorija“ (Glorija), „Hamlet“ (Ofelija), „Alfa Beta“, „Roman o tri ljubavi“, „Majka hrabrost“, „Tri sestre“ itd. Uloga u predstavi „Mesec dana na selu“ donijela joj je nagradu „Dubravko Dujsin“. Gostovala je u mnogim kazalištima na prostoru bivše Jugoslavije. Kada se preselila u SAD, igrala je u predstavi „Antigona“ koju je režirao njen suprug. Osvojila je nagradu „Dramalogue“ za najbolju kazališnu ulogu u Los Angelesu. Također je glumila u Lorkinoj „Đermi“ koja se izvodila u Indiana Repertory Theatreu. Godine 2002. igrala je Medeju u istoimenoj predstavi kazališta Ulysses na Brionima. Godine 2015. postala je stalni član ansambla HNK Ivana pl. Zajca Rijeka. Glumila je u predstavama: „Kasandra“, „Ko se boji Virdžinije Vulf“ i „Jesenja sonata“.

Uslijedili su filmovi i serije 1982. i 1986. godine.

Dodijeljene su joj Zlatne arene za ulogu Enke u filmu „Kiklop“ i za ulogu Jaglike u filmu „Lepota poroka“. Godine 1985. imala je jednu od glavnih uloga u filmu „Otac na službenom putu“ koji je bio nominiran za Oscara. Od 1994. do 1998. pojavila se u 110 epizoda američke znanstveno-fantastične serije „Babylon 5“. Od 2004. do 2008. godine bila je Francuskinja Danijel Ruso u seriji „Izgubljeni“.

Budući da više nije mogla podnijeti lokaciju na Havajima na kojoj su snimali, dogovorila se s producentima da njen lik ubiju. Godine 2008. Mira je tumačila epizodnu ulogu u seriji „Vratiće se rode“ koju je režirao njen suprug Goran. Bila je članica žirija Libertas filmskog festivala u Dubrovniku 2010., a 2012., 2013. i 2014. godine bila je gošća Festivala kulture i snova koji je održan u Kuli Jankovića. Na Filmskoj akademiji u Los Angelesu počela je predavati 2014. godine, a zatim i na New York Film Academy.

Mira je jedno ljeto bila pjevačica rok benda „Le Cinema“.

Tada je bila na morskoj turneji sa Vladom Divljanom.

Snimila je albume: „Mira Furlan i orkestar Davora Slamniga“ i „Songs from movies that have never been made“ na kojem se nalaze pjesme iz filmova koji nikada nisu snimljeni.

S kolegama iz serije „Babylon 5“ snimila je jazz album, a jednu pjesmu posvetila je svom sinu. U SAD-u je pjevala u zboru jedne crkve. Pisala je kolumnu u hrvatskim političkim novinama Feral Tribune.

Izdavačka kuća „Samizdat B92“ te je tekstove objavila 2010. godine u knjizi „Totalna rasprodaja“.

Napisala je scenarij za predstavu „Dok nas smrt ne rastavi“ koja je premijerno izvedena u aprilu 2013. godine.

Glumačka legenda Mira Furlan napustila nas je u 66. godini života na današnji dan prije tri godine. Duže vrijeme bolovala je od virusa Zapadnog Nila koji joj je prenio zaraženi komarac. Zbog teške bolesti, posljednjih nekoliko mjeseci provela je u teškom stanju boreći se za život. Iako joj je u bolnici SAD-u pružena najbolja moguća liječnička njega, bolest je, nažalost bila jača.

Mira je rođena u Zagrebu 7. septembra 1955. od majke Židovke i oca hrvatsko-slovenskog podrijetla. Isprva istaknuta glumica Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, 1980-ih je postala jedna od vodećih hrvatskih i jugoslavenskih filmskih glumica. Osobito se istaknula u filmovima ”Kiklop” (1982.) Antuna Vrdoljaka, ”U raljama života” (1984.) i ”Za sreću je potrebno troje” (1986.) Rajka Grlića te u filmu ”Lepota poroka” (1986.) Živka Nikolića.

Od početka 1990-ih živi u SAD-u, gdje je postigla svjetsku slavu nastupima u TV-serijama ”Babylon 5” i ”Izgubljeni”.

Mira Furlan jedna je od najpopularnijih, najljepših i najseksepilnijih glumica bivše Jugoslavije. Mirin otac Ivan bio je istaknuti znanstvenik, a majka je završila francuski jezik i jugoslavistiku. Osnovnu školu i gimnaziju pohađala je u rodnom gradu. Godine 1978. diplomirala je na Akademiji za kazalište i film. Upisala je engleski i francuski jezik na Filološkom fakultetu. Godine 1986. upoznala je srpskog redatelja Gorana Gajića s kojim je ubrzo započela vezu.

Bila je članica Hrvatskog narodnog kazališta u kome je odigrala veliki broj predstava za koje je nagrađivana.

Neke od njih su: „Dundo Maroje“ (Petrunjela), „Šteta što je kurva“ (Anabela), „Mizantrop“ (Celimena), „Mesec dana na selu“ (Natalija Petrovna), „Dubik“ (Lea), „Glorija“ (Glorija), „Hamlet“ (Ofelija), „Alfa Beta“, „Roman o tri ljubavi“, „Majka hrabrost“, „Tri sestre“ itd. Uloga u predstavi „Mesec dana na selu“ donijela joj je nagradu „Dubravko Dujsin“. Gostovala je u mnogim kazalištima na prostoru bivše Jugoslavije. Kada se preselila u SAD, igrala je u predstavi „Antigona“ koju je režirao njen suprug. Osvojila je nagradu „Dramalogue“ za najbolju kazališnu ulogu u Los Angelesu. Također je glumila u Lorkinoj „Đermi“ koja se izvodila u Indiana Repertory Theatreu. Godine 2002. igrala je Medeju u istoimenoj predstavi kazališta Ulysses na Brionima. Godine 2015. postala je stalni član ansambla HNK Ivana pl. Zajca Rijeka. Glumila je u predstavama: „Kasandra“, „Ko se boji Virdžinije Vulf“ i „Jesenja sonata“.

Uslijedili su filmovi i serije 1982. i 1986. godine.

Dodijeljene su joj Zlatne arene za ulogu Enke u filmu „Kiklop“ i za ulogu Jaglike u filmu „Lepota poroka“. Godine 1985. imala je jednu od glavnih uloga u filmu „Otac na službenom putu“ koji je bio nominiran za Oscara. Od 1994. do 1998. pojavila se u 110 epizoda američke znanstveno-fantastične serije „Babylon 5“. Od 2004. do 2008. godine bila je Francuskinja Danijel Ruso u seriji „Izgubljeni“.

Budući da više nije mogla podnijeti lokaciju na Havajima na kojoj su snimali, dogovorila se s producentima da njen lik ubiju. Godine 2008. Mira je tumačila epizodnu ulogu u seriji „Vratiće se rode“ koju je režirao njen suprug Goran. Bila je članica žirija Libertas filmskog festivala u Dubrovniku 2010., a 2012., 2013. i 2014. godine bila je gošća Festivala kulture i snova koji je održan u Kuli Jankovića. Na Filmskoj akademiji u Los Angelesu počela je predavati 2014. godine, a zatim i na New York Film Academy.

Mira je jedno ljeto bila pjevačica rok benda „Le Cinema“.

Tada je bila na morskoj turneji sa Vladom Divljanom.

Snimila je albume: „Mira Furlan i orkestar Davora Slamniga“ i „Songs from movies that have never been made“ na kojem se nalaze pjesme iz filmova koji nikada nisu snimljeni.

S kolegama iz serije „Babylon 5“ snimila je jazz album, a jednu pjesmu posvetila je svom sinu. U SAD-u je pjevala u zboru jedne crkve. Pisala je kolumnu u hrvatskim političkim novinama Feral Tribune.

Izdavačka kuća „Samizdat B92“ te je tekstove objavila 2010. godine u knjizi „Totalna rasprodaja“.

Napisala je scenarij za predstavu „Dok nas smrt ne rastavi“ koja je premijerno izvedena u aprilu 2013. godine.