Grede su bile potpuno trule i da ništa nije urađeno, za dvije-tri godine se moglo dogoditi da gornji kat kuće padne – kaže Snježana Koepruner, direktorica firme GS-Tvornica mašina u Travniku (GS-TMT), koja financira obnovu rodne kuće Ive Andrića, koja je pretvorena u Memorijalni muzej “Rodna kuća Ive Andrića“.

U taj projekt se, kako kaže, uključila zbog lošeg stanja u kojem se Muzej nalazi.

• Još ne znamo koliko će sve koštati, ali neće biti jeftino. Voljela bih da se ne vodimo rokovima, nego da to uradimo kvalitetno jer, zasigurno, u idućih sto godina nitko neće dirati u tu kuću. Za mene je velika čast da mogu sudjelovati u renoviranju Muzeja posvećenog čovjeku koji je BiH i cijelu nekadašnju Jugoslaviju napravio poznatima u cijelom svijetu – ističe Koepruner, poduzetnica iz Zadra, koja je, nakon uspješne karijere u Njemačkoj, doselila u Travnik.

Ljubitelje književnosti, koji zbog Andrića dolaze u Travnik iz cijelog svijeta, u prizemlju će dočekati kafeterija/knjižara/suvenirnica “Dram radosti”. Simbolični je to naziv preuzet iz Andrićeve pripovijetke “Čaša”, u kojoj je Bosna opisana kao zemlja u kojoj se “dram radosti dušom plaća”.

Koepruner za Radio Slobodna Evropa (RSE) ističe da rekonstrukcija Memorijalnog muzeja, kojom rukovode bh. arthitekti Amir Vuk Zec i Josip Ledić, za nju predstavlja veliki financijski poduhvat, te se nada da će radovi biti završeni do kraja godine.

Andrić u BiH nije dovoljno zastupljen, a pogotovo ne u Travniku, iako bi trebao biti najbolji brend tog grada, kaže Snjezana Koepruner

Na ovu investiciju ju je, također, motivirala činjenica da andrićevskog duha, kako tvrdi, u današnjem Travniku gotovo da nema.

• Andrić u BiH nije dovoljno zastupljen, a pogotovo ne u Travniku, iako bi trebao biti najbolji brend tog grada. To je i dio općeg odnosa prema kulturi u BiH i te politke tzv. zaštite nacionalnih interesa, a ustvari jedne velike sramote. BiH ima niz kulturnih djela i ljudi koji su od svjetskog značaj i žao mi je da to nije prepoznato – naglašava ova poduzetnica.

Grede su bile potpuno trule i da ništa nije urađeno, za dvije-tri godine se moglo dogoditi da gornji kat kuće padne – kaže Snježana Koepruner, direktorica firme GS-Tvornica mašina u Travniku (GS-TMT), koja financira obnovu rodne kuće Ive Andrića, koja je pretvorena u Memorijalni muzej “Rodna kuća Ive Andrića“.

U taj projekt se, kako kaže, uključila zbog lošeg stanja u kojem se Muzej nalazi.

• Još ne znamo koliko će sve koštati, ali neće biti jeftino. Voljela bih da se ne vodimo rokovima, nego da to uradimo kvalitetno jer, zasigurno, u idućih sto godina nitko neće dirati u tu kuću. Za mene je velika čast da mogu sudjelovati u renoviranju Muzeja posvećenog čovjeku koji je BiH i cijelu nekadašnju Jugoslaviju napravio poznatima u cijelom svijetu – ističe Koepruner, poduzetnica iz Zadra, koja je, nakon uspješne karijere u Njemačkoj, doselila u Travnik.

Ljubitelje književnosti, koji zbog Andrića dolaze u Travnik iz cijelog svijeta, u prizemlju će dočekati kafeterija/knjižara/suvenirnica “Dram radosti”. Simbolični je to naziv preuzet iz Andrićeve pripovijetke “Čaša”, u kojoj je Bosna opisana kao zemlja u kojoj se “dram radosti dušom plaća”.

Koepruner za Radio Slobodna Evropa (RSE) ističe da rekonstrukcija Memorijalnog muzeja, kojom rukovode bh. arthitekti Amir Vuk Zec i Josip Ledić, za nju predstavlja veliki financijski poduhvat, te se nada da će radovi biti završeni do kraja godine.

Andrić u BiH nije dovoljno zastupljen, a pogotovo ne u Travniku, iako bi trebao biti najbolji brend tog grada, kaže Snjezana Koepruner

Na ovu investiciju ju je, također, motivirala činjenica da andrićevskog duha, kako tvrdi, u današnjem Travniku gotovo da nema.

• Andrić u BiH nije dovoljno zastupljen, a pogotovo ne u Travniku, iako bi trebao biti najbolji brend tog grada. To je i dio općeg odnosa prema kulturi u BiH i te politke tzv. zaštite nacionalnih interesa, a ustvari jedne velike sramote. BiH ima niz kulturnih djela i ljudi koji su od svjetskog značaj i žao mi je da to nije prepoznato – naglašava ova poduzetnica.