U nastavku suđenja Ranku Draškiću i Savi Manojloviću za ratne zločine počinjene na području Ilijaša, zaštićeni svjedok A-1 opisao je pred Sudom Bosne i Hercegovine strijeljanje muslimana u selu Lješevo, te način na koji je preživio i došao do susjednog sela.

Zaštićeni svjedok A-1 ispričao je da je početkom juna 1992. godine počelo pucanje i granatiranje njegovog sela Lješevo, te su komšije i on organizovali straže, ali nisu imali dovoljno oružja.

Tada su, kako je rekao svjedok, otišli u jednu kuću i tu se sakrili u sklonište, te je on nakon granatiranja krenuo sa komšijom do kuće Ismeta Nuhanovića kako bi provjerio da li je neko u selu ranjen. Tada su se, kako je rekao A1, pojavila trojica muškaraca u maskirnim uniformama i sa šljemovima, te ih zarobili, pretresli i natjerali da ih odvedu do ostalih mještana.

– Došli smo dole do skloništa i oni su nam naredili da pozovemo komšije da izađu i predaju se, i da im kažemo kako im se ništa neće desiti – naveo je svjedok, te dodao da kada su komšije izašle, naredili su im da legnu na travu, licem okrenutim prema zemlji i rukama dignutim iznad glave.

Svjedok se prisjetio da je tada došao Marinko Vidović sa još desetak vojnika i poslao dvojicu vojnika sa Hasanom Fazlićem njegovoj kući da traže novac, a ostale zarobljenike su, po tvrdnjama svjedoka, natjerali da stoje uz ogradu i ne okreću se.

– Hasan je krenuo, a za njim su išli Savo Manojlović, kog znam još iz osnovne škole i još jedan vojnik – naveo je svjedok.

Potom im je, kako je ispričao, naređeno da sve što imaju kod sebe – dokumente, novac, nakit – bace iza leđa.

– Imao sam čakiju i bilo me strah da je bacim iza sebe, pa sam je bacio ispred u travu – rekao je svjedok i dodao da mu je tada prišao vojnik, koji je uzeo čakiju i prislonio mu je na vrat, te rekao: “Znaš da te sada mogu zaklati”.

Svjedok je naveo da je tog vojnika opisao bratu, koji mu je rekao da nema ko drugi biti nego Ranko Draškić.

– Rekao sam mu da je tamnijeg tena, te da nema prste na nekoj ruci, čini mi se lijevoj, na šta je brat rekao da je to Draškić – kazao je svjedok.

A-1 je ispričao kako su potom dobili ultimatum da svi izađu i predaju se, ili će pucati, te da više nikog nije ni bilo da izađe, jer je tu bilo zarobljeno 20 osoba, a ostali su, kako je rekao, ranije napustili selo.

– Onda je Marinko rekao: “Idemo momci” i počela je rafalna paljba po nama – pucali su nam u leđa – rekao je svjedok, dodajući da je tom prilikom ranjen u predjelu pluća.

Počao sam padati, ali me ograda vratila i opet su zapucali i pogođen sam u nogu, tako da sam pao licem prema zemlji, ispod komšije Masnopite – rekao je A-1.

Nakon toga, svjedok je čuo naredbu za pregled i “ako se neko miče, pucaj mu u glavu”.

– Potom su počeli pojedinačni pucnji, ja sam mislio da će i mene upucati – rekao je svjedok i dodao da su poslije toga nešto utovarali i otišli.

Okrenuo sam se i vidio Zahidu Masnopitu kako traži sinove. Tražio sam vode i donijela mi je – naveo je svjedok, dodajući da je molio Zahidu da bježi, rekavši da će je ubiti, na šta mu je rekla: “Neka me ubiju, kada su mi ubili sve – muža, dva sina, brata”.

Nakon toga se počeo odgurivati nogama i uspio dopuzati do štale, gdje je našao česmu da pije vodu. U toj štali je, kako je naveo, prenoćio, a sutradan se opet vratio u dvorište kuće gdje su strijeljani.

– Dopuzao sam do mutvaka i tu bio dvije noći – rekao je svjedok i dodao kako je narednog dana, kada je vidio da niko ne dolazi da mu pomogne, odlučio sam krenuti prema selu Vrbovik, gdje su bile snage Teritorijalne odbrane (TO).

Stavio sam jastuk na prsa, stegao ga i sam – ležeći i odgurujući se nogama – nekako uspio doći do šume – ispričao je svjedok, dodajući da je tu počeo dozivati pomoć.

Nakon sat vremena, pripadnici TO-a su došli po njega i na nosilima ga odnijeli u selo, potom u Brezu, zatim u Visoko, a nakon toga u bolnicu u Zenicu.

Branilac optuženog Ranka Draškića, Miodrag Stojanović, rekao je da je A-1 ključni svjedok i dodao kako je on do sada dao pet izjava i da je dva puta svjedočio pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Hagu.

Stojanović je pitao svjedoka da li je prije pucanja mogao vidjeti ko je od vojnika imao oružje i pucao, na što je svjedok rekao:

– Nisam, ali za mene su svi ubice.

Draškić i Manojlović su optuženi da su, u svojstvu pripadnika Interventnog voda TO-a srpske opštine Ilijaš, kasnije Ilijaške brigade Vojske Srpske Republike, 5. juna učestvovali u napadu na Lješevo i ubistvima 20 civila. Dodaje se da je oko 100 muškaraca, žena i djece odvedeno u Podlugove.

Nastavak suđenja zakazan je za 9. novembar.

U nastavku suđenja Ranku Draškiću i Savi Manojloviću za ratne zločine počinjene na području Ilijaša, zaštićeni svjedok A-1 opisao je pred Sudom Bosne i Hercegovine strijeljanje muslimana u selu Lješevo, te način na koji je preživio i došao do susjednog sela.

Zaštićeni svjedok A-1 ispričao je da je početkom juna 1992. godine počelo pucanje i granatiranje njegovog sela Lješevo, te su komšije i on organizovali straže, ali nisu imali dovoljno oružja.

Tada su, kako je rekao svjedok, otišli u jednu kuću i tu se sakrili u sklonište, te je on nakon granatiranja krenuo sa komšijom do kuće Ismeta Nuhanovića kako bi provjerio da li je neko u selu ranjen. Tada su se, kako je rekao A1, pojavila trojica muškaraca u maskirnim uniformama i sa šljemovima, te ih zarobili, pretresli i natjerali da ih odvedu do ostalih mještana.

– Došli smo dole do skloništa i oni su nam naredili da pozovemo komšije da izađu i predaju se, i da im kažemo kako im se ništa neće desiti – naveo je svjedok, te dodao da kada su komšije izašle, naredili su im da legnu na travu, licem okrenutim prema zemlji i rukama dignutim iznad glave.

Svjedok se prisjetio da je tada došao Marinko Vidović sa još desetak vojnika i poslao dvojicu vojnika sa Hasanom Fazlićem njegovoj kući da traže novac, a ostale zarobljenike su, po tvrdnjama svjedoka, natjerali da stoje uz ogradu i ne okreću se.

– Hasan je krenuo, a za njim su išli Savo Manojlović, kog znam još iz osnovne škole i još jedan vojnik – naveo je svjedok.

Potom im je, kako je ispričao, naređeno da sve što imaju kod sebe – dokumente, novac, nakit – bace iza leđa.

– Imao sam čakiju i bilo me strah da je bacim iza sebe, pa sam je bacio ispred u travu – rekao je svjedok i dodao da mu je tada prišao vojnik, koji je uzeo čakiju i prislonio mu je na vrat, te rekao: “Znaš da te sada mogu zaklati”.

Svjedok je naveo da je tog vojnika opisao bratu, koji mu je rekao da nema ko drugi biti nego Ranko Draškić.

– Rekao sam mu da je tamnijeg tena, te da nema prste na nekoj ruci, čini mi se lijevoj, na šta je brat rekao da je to Draškić – kazao je svjedok.

A-1 je ispričao kako su potom dobili ultimatum da svi izađu i predaju se, ili će pucati, te da više nikog nije ni bilo da izađe, jer je tu bilo zarobljeno 20 osoba, a ostali su, kako je rekao, ranije napustili selo.

– Onda je Marinko rekao: “Idemo momci” i počela je rafalna paljba po nama – pucali su nam u leđa – rekao je svjedok, dodajući da je tom prilikom ranjen u predjelu pluća.

Počao sam padati, ali me ograda vratila i opet su zapucali i pogođen sam u nogu, tako da sam pao licem prema zemlji, ispod komšije Masnopite – rekao je A-1.

Nakon toga, svjedok je čuo naredbu za pregled i “ako se neko miče, pucaj mu u glavu”.

– Potom su počeli pojedinačni pucnji, ja sam mislio da će i mene upucati – rekao je svjedok i dodao da su poslije toga nešto utovarali i otišli.

Okrenuo sam se i vidio Zahidu Masnopitu kako traži sinove. Tražio sam vode i donijela mi je – naveo je svjedok, dodajući da je molio Zahidu da bježi, rekavši da će je ubiti, na šta mu je rekla: “Neka me ubiju, kada su mi ubili sve – muža, dva sina, brata”.

Nakon toga se počeo odgurivati nogama i uspio dopuzati do štale, gdje je našao česmu da pije vodu. U toj štali je, kako je naveo, prenoćio, a sutradan se opet vratio u dvorište kuće gdje su strijeljani.

– Dopuzao sam do mutvaka i tu bio dvije noći – rekao je svjedok i dodao kako je narednog dana, kada je vidio da niko ne dolazi da mu pomogne, odlučio sam krenuti prema selu Vrbovik, gdje su bile snage Teritorijalne odbrane (TO).

Stavio sam jastuk na prsa, stegao ga i sam – ležeći i odgurujući se nogama – nekako uspio doći do šume – ispričao je svjedok, dodajući da je tu počeo dozivati pomoć.

Nakon sat vremena, pripadnici TO-a su došli po njega i na nosilima ga odnijeli u selo, potom u Brezu, zatim u Visoko, a nakon toga u bolnicu u Zenicu.

Branilac optuženog Ranka Draškića, Miodrag Stojanović, rekao je da je A-1 ključni svjedok i dodao kako je on do sada dao pet izjava i da je dva puta svjedočio pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Hagu.

Stojanović je pitao svjedoka da li je prije pucanja mogao vidjeti ko je od vojnika imao oružje i pucao, na što je svjedok rekao:

– Nisam, ali za mene su svi ubice.

Draškić i Manojlović su optuženi da su, u svojstvu pripadnika Interventnog voda TO-a srpske opštine Ilijaš, kasnije Ilijaške brigade Vojske Srpske Republike, 5. juna učestvovali u napadu na Lješevo i ubistvima 20 civila. Dodaje se da je oko 100 muškaraca, žena i djece odvedeno u Podlugove.

Nastavak suđenja zakazan je za 9. novembar.