Naučnici su empirijski dokazali da pas razumije da naši pokreti i gestovi sadrže važne signale i da na osnovu njih može da pretpostavi šta će se sljedeće dogoditi u njihovom svetu.

Vjerovatno vam se već dogodilo da ste slučajno pogledali u pravcu gdje se obično nalazi pseći povodac, da biste već sljedećeg trenutka ugledali svog psa kod vrata, „naoštrenog” za šetnju. I dok ovakva situacija prosječnom vlasniku pasa izgleda kao svakodnevna rutina, razumljivo i obično, naučnicima otkriva mnogo o načinu na koji psi misle.

Najprije, pokazuje da su psi u stanju da pročitaju čovjekov govor tijela. U suštini, ovo je dokaz da pas razumije da naši pokreti i gestovi sadrže važne signale i da na osnovu njih može da pretpostavi šta će se sljedeće dogoditi u njegovom svijetu, piše Pet Magazine.

Čitanje signala

Već decenijama naučnici izučavaju „socijalno prepoznavanje” pasa. Ono se jednostavno odnosi na to kako pas čita znakove drugih, a posebno ljudskih bića. Kao ljudi, mi te signale čitamo automatski. Na primjer, kad dvije osobe razgovaraju i jedna od njih dvije pogleda na sat, razgovor se skraćuje. Osoba koja priča, brzo dolazi do poente jer razume da je njegovom sagovorniku vrijeme u tom trenutku važno. Svi socijalni sisari su razvili nevjerovatno diskriminatorne načine čitanja signala koje im šalju pripadnici njihovih grupa. Bez obzira na to, nedavna istraživanja pokazala su da su psi izuzetno dobri u čitanju određenih signala koje ljudi šalju jedni drugima.

Eksperiment

Jednostavnim eksperimentom možemo lako da se uvjerimo da je ova tvrdnja tačna. Uzmimo dvije kutije, a ispod jedne od nje stavimo hranu dok životinja, odnosno subjekat u ekperimentu, ne gleda. Sada, dovedite subjekta i dajte mu socijalni znak ispod koje se kutije nalazi hrana. Najočigledniji znak bi bio da udarite rukom po kutiji ispod koje se nalazi hrana. Manje očigledan: da na kutiju ukažete prstom, dok bi najskriveniji način bio da na kutiju samo pokazujete očima. Ako subjekat kojeg testirate krene prema ispravnoj kutiji dobija hranu. Zvuči prilično jednostavno, zar ne?

Psi ne griješe

Iznenađujuće, Danijel J. Povineli, psiholog na Univerzitetu u Luizijani otkrio je da su naši najbliži životinjski rođaci, šimpanze, ali i djeca do tri godine, u početku poprilično loše rješavali opisani test. Međutim, poslije nekoliko ponavljanja i djeca i majmuni su naučili ispod koje kutije se nalazi hrana. Najveće iznenađenje je došlo od pasa. Naučnik je utvrdio da su psi od samog starta testiranja lako razumjeli govor tijela pokazivača. Četiri puta brže nego šimpanze, i dva puta brže nego djeca.

Naučnici su empirijski dokazali da pas razumije da naši pokreti i gestovi sadrže važne signale i da na osnovu njih može da pretpostavi šta će se sljedeće dogoditi u njihovom svetu.

Vjerovatno vam se već dogodilo da ste slučajno pogledali u pravcu gdje se obično nalazi pseći povodac, da biste već sljedećeg trenutka ugledali svog psa kod vrata, „naoštrenog” za šetnju. I dok ovakva situacija prosječnom vlasniku pasa izgleda kao svakodnevna rutina, razumljivo i obično, naučnicima otkriva mnogo o načinu na koji psi misle.

Najprije, pokazuje da su psi u stanju da pročitaju čovjekov govor tijela. U suštini, ovo je dokaz da pas razumije da naši pokreti i gestovi sadrže važne signale i da na osnovu njih može da pretpostavi šta će se sljedeće dogoditi u njegovom svijetu, piše Pet Magazine.

Čitanje signala

Već decenijama naučnici izučavaju „socijalno prepoznavanje” pasa. Ono se jednostavno odnosi na to kako pas čita znakove drugih, a posebno ljudskih bića. Kao ljudi, mi te signale čitamo automatski. Na primjer, kad dvije osobe razgovaraju i jedna od njih dvije pogleda na sat, razgovor se skraćuje. Osoba koja priča, brzo dolazi do poente jer razume da je njegovom sagovorniku vrijeme u tom trenutku važno. Svi socijalni sisari su razvili nevjerovatno diskriminatorne načine čitanja signala koje im šalju pripadnici njihovih grupa. Bez obzira na to, nedavna istraživanja pokazala su da su psi izuzetno dobri u čitanju određenih signala koje ljudi šalju jedni drugima.

Eksperiment

Jednostavnim eksperimentom možemo lako da se uvjerimo da je ova tvrdnja tačna. Uzmimo dvije kutije, a ispod jedne od nje stavimo hranu dok životinja, odnosno subjekat u ekperimentu, ne gleda. Sada, dovedite subjekta i dajte mu socijalni znak ispod koje se kutije nalazi hrana. Najočigledniji znak bi bio da udarite rukom po kutiji ispod koje se nalazi hrana. Manje očigledan: da na kutiju ukažete prstom, dok bi najskriveniji način bio da na kutiju samo pokazujete očima. Ako subjekat kojeg testirate krene prema ispravnoj kutiji dobija hranu. Zvuči prilično jednostavno, zar ne?

Psi ne griješe

Iznenađujuće, Danijel J. Povineli, psiholog na Univerzitetu u Luizijani otkrio je da su naši najbliži životinjski rođaci, šimpanze, ali i djeca do tri godine, u početku poprilično loše rješavali opisani test. Međutim, poslije nekoliko ponavljanja i djeca i majmuni su naučili ispod koje kutije se nalazi hrana. Najveće iznenađenje je došlo od pasa. Naučnik je utvrdio da su psi od samog starta testiranja lako razumjeli govor tijela pokazivača. Četiri puta brže nego šimpanze, i dva puta brže nego djeca.