Centri civilnih inicijativa (CCI) predstavili su danas rezultate izvještaja “Stanje nacije 2017” kojim su pokazali kako entitetske vlade i većina stanovnika u BiH životare u dugovima te kako je provedba Reformske agende u BiH usporena i selektivna zbog političke nestabilnosti zemlje.

Većina građana u BiH ne vjeruje vlastima, niti su zadovoljni provođenjem reformi. Prema podacima izvještaja CCI-ja, 53 posto ispitanika zaduženi su ove godine više nego prošle, od čega ih je trećina jednako zadužena kao i prošle godine. Više od 55 posto građana smatra da ove godine žive lošije nego prošle, dok ih samo 11 posto smatra da žive bolje. Blizu 53 posto ispitanika kazalo je kako se ne osjeća sigurnim, dok ih 65 posto smatra da je danas teže naći posao nego prošle godine.

Na pitanje koliko vjeruju entitetskim vladama u vezi sa zaduživanjem, 65 posto građana smatra da se vlade ne zadužuju odgovorno. Jedno od pitanja CCI-ja bilo je i da li građani smatraju kako nije prihvatljivo da radnici u privatnom sektoru imaju mnogo manje plaće od zaposlenih u javnom sektoru, na što je 68 posto građana odgovorilo potvrdno.

Prema riječima program menadžera CCI-ja Adisa Arapovića, u posljednje dvije godine realizirano je tek 48 posto Reformske agende.

“Trećina mjera je u proceduri, od čega neke čekaju i po godinu dana. Nijedna mjera nije realizirana proteklih devet mjeseci, a samo jedna mjera Reformske agende realizirana je tokom 2017. godine. Očigledna politička kriza u potpunosti je zaustavila realizaciju Reformske agende”, istakao je Arapović.

Među pozitivnim rezultatima u izvještaju CCI-ja o stanju nacije za 2017. godinu zabilježen je rast BDP-a od tri posto te umanjenje javnog duga za tri posto. Pri tome, podsjetio je Arapović, javni dug u BiH ne mjeri se u cijelosti.

Još jedna pozitivna vijest jeste kako je stopa nezaposlenosti pala za tri posto. Sumirani podaci zavoda za zapošljavanje, Agencije za statistiku i Poreskih uprava govore o 35.000 više zaposlenih u BiH u posljednje dvije godine. Međutim, i dalje imamo ekstremnu stopu nezaposlenosti mladih, 68 posto, što govori o velikoj socijalnoj napregnutosti našeg društva.

Vlade oba entiteta u BiH su prezadužene. Dug naše zemlje dosegnuo je historijski maksimum i on iznosi dvije milijarde i 300 miliona KM, dok je dug RS-a za 60 posto veći nego u FBiH.

“Ili zajedno plovimo ili zajedno tonemo. Ako je jedan entitet ovako zadužen, to direktno utječe i na drugi entitet. Hipotetski se može desiti da poreski obveznici iz FBiH plaćaju dug RS-a. Posljednji aranžman s MMF-om doživio je fijasko. Vlade su primorane zaduživati se kod komercijalnih banaka, a vlade oba entiteta zadužile su se u proteklih 15 dana. S druge strane, kao i entitetske vlade, i građani u BiH životare zahvaljujući tuđem novcu. Dužnička spirala je oko vratova vlada i građana. Teret dugova zarobio je budžete entiteta. U FBiH se 65 posto budžetskih prihoda potroši na otplatu duga, a u RS-u je to 40 posto i skočit će u narednom rebalansu budžeta. Jednostavno smo se doveli do toga da vlade, kao i građani, uzimaju kredite da bi vraćali kredite”, naglasio je Arapović.

Udio sive ekonomije u BDP-u naše zemlje iznosi najmanje 25 posto ili sedam milijardi KM. Pored svih drugih društvenih gubitaka koje donosi siva ekonomija, samo su poreski gubici zbog ove ekonomije tri milijarde KM.

Prosjećne plaće u javnom sektoru su skoro dvostruko veće od plaća u privredi. Posebno je indikativno da se razlika prosječne plaće u javnoj administraciji i realnom sektoru FBiH i dalje nije promijenila.

“Rasterećenje rada i poslovanja su temeljni ciljevi Reformske agende. Naprotiv, kod nas su uvedeni neki novi nameti. Penzije stagniraju, a neto plaće su opale. Potrošačka korpa iznosi 1.510 KM, a prosječna plaća 844 KM i penzija 356 KM. Skoro svaki drugi radnik u BiH ima plaću manju od 500 KM, a 73 posto radnika živi u relativnom siromaštvu. Naši građani imaju toliko novca da pokriju troškove hrane, bezalkoholnog pića i drugih osnovnih potreba za život. Dije trećine penzionera imaju plaće niže od 330 KM. Ovim podacima opravdani su svi protesti penzionera i radnika u BiH”, zaključio je Arapović.

Ono što je izvještaj “Stanje nacije 2017” pokazao jeste kako paralelno s rastom zaposlenih raste i broj penzionera. Sve godine na jednog penzionera, BiH dobije jednog novog radnika, što, pojašnjavaju iz CCI-ja, ne može nikako biti održiv sistem koji može donijeti pozitivnu budućnost građanima BiH.

Centri civilnih inicijativa (CCI) predstavili su danas rezultate izvještaja “Stanje nacije 2017” kojim su pokazali kako entitetske vlade i većina stanovnika u BiH životare u dugovima te kako je provedba Reformske agende u BiH usporena i selektivna zbog političke nestabilnosti zemlje.

Većina građana u BiH ne vjeruje vlastima, niti su zadovoljni provođenjem reformi. Prema podacima izvještaja CCI-ja, 53 posto ispitanika zaduženi su ove godine više nego prošle, od čega ih je trećina jednako zadužena kao i prošle godine. Više od 55 posto građana smatra da ove godine žive lošije nego prošle, dok ih samo 11 posto smatra da žive bolje. Blizu 53 posto ispitanika kazalo je kako se ne osjeća sigurnim, dok ih 65 posto smatra da je danas teže naći posao nego prošle godine.

Na pitanje koliko vjeruju entitetskim vladama u vezi sa zaduživanjem, 65 posto građana smatra da se vlade ne zadužuju odgovorno. Jedno od pitanja CCI-ja bilo je i da li građani smatraju kako nije prihvatljivo da radnici u privatnom sektoru imaju mnogo manje plaće od zaposlenih u javnom sektoru, na što je 68 posto građana odgovorilo potvrdno.

Prema riječima program menadžera CCI-ja Adisa Arapovića, u posljednje dvije godine realizirano je tek 48 posto Reformske agende.

“Trećina mjera je u proceduri, od čega neke čekaju i po godinu dana. Nijedna mjera nije realizirana proteklih devet mjeseci, a samo jedna mjera Reformske agende realizirana je tokom 2017. godine. Očigledna politička kriza u potpunosti je zaustavila realizaciju Reformske agende”, istakao je Arapović.

Među pozitivnim rezultatima u izvještaju CCI-ja o stanju nacije za 2017. godinu zabilježen je rast BDP-a od tri posto te umanjenje javnog duga za tri posto. Pri tome, podsjetio je Arapović, javni dug u BiH ne mjeri se u cijelosti.

Još jedna pozitivna vijest jeste kako je stopa nezaposlenosti pala za tri posto. Sumirani podaci zavoda za zapošljavanje, Agencije za statistiku i Poreskih uprava govore o 35.000 više zaposlenih u BiH u posljednje dvije godine. Međutim, i dalje imamo ekstremnu stopu nezaposlenosti mladih, 68 posto, što govori o velikoj socijalnoj napregnutosti našeg društva.

Vlade oba entiteta u BiH su prezadužene. Dug naše zemlje dosegnuo je historijski maksimum i on iznosi dvije milijarde i 300 miliona KM, dok je dug RS-a za 60 posto veći nego u FBiH.

“Ili zajedno plovimo ili zajedno tonemo. Ako je jedan entitet ovako zadužen, to direktno utječe i na drugi entitet. Hipotetski se može desiti da poreski obveznici iz FBiH plaćaju dug RS-a. Posljednji aranžman s MMF-om doživio je fijasko. Vlade su primorane zaduživati se kod komercijalnih banaka, a vlade oba entiteta zadužile su se u proteklih 15 dana. S druge strane, kao i entitetske vlade, i građani u BiH životare zahvaljujući tuđem novcu. Dužnička spirala je oko vratova vlada i građana. Teret dugova zarobio je budžete entiteta. U FBiH se 65 posto budžetskih prihoda potroši na otplatu duga, a u RS-u je to 40 posto i skočit će u narednom rebalansu budžeta. Jednostavno smo se doveli do toga da vlade, kao i građani, uzimaju kredite da bi vraćali kredite”, naglasio je Arapović.

Udio sive ekonomije u BDP-u naše zemlje iznosi najmanje 25 posto ili sedam milijardi KM. Pored svih drugih društvenih gubitaka koje donosi siva ekonomija, samo su poreski gubici zbog ove ekonomije tri milijarde KM.

Prosjećne plaće u javnom sektoru su skoro dvostruko veće od plaća u privredi. Posebno je indikativno da se razlika prosječne plaće u javnoj administraciji i realnom sektoru FBiH i dalje nije promijenila.

“Rasterećenje rada i poslovanja su temeljni ciljevi Reformske agende. Naprotiv, kod nas su uvedeni neki novi nameti. Penzije stagniraju, a neto plaće su opale. Potrošačka korpa iznosi 1.510 KM, a prosječna plaća 844 KM i penzija 356 KM. Skoro svaki drugi radnik u BiH ima plaću manju od 500 KM, a 73 posto radnika živi u relativnom siromaštvu. Naši građani imaju toliko novca da pokriju troškove hrane, bezalkoholnog pića i drugih osnovnih potreba za život. Dije trećine penzionera imaju plaće niže od 330 KM. Ovim podacima opravdani su svi protesti penzionera i radnika u BiH”, zaključio je Arapović.

Ono što je izvještaj “Stanje nacije 2017” pokazao jeste kako paralelno s rastom zaposlenih raste i broj penzionera. Sve godine na jednog penzionera, BiH dobije jednog novog radnika, što, pojašnjavaju iz CCI-ja, ne može nikako biti održiv sistem koji može donijeti pozitivnu budućnost građanima BiH.