Studija orbite poznatih svemirskih objekata pokazala je da je Zemlja sigurna od udara asteroida najmanje oko 1.000 godina.

NASA i druge opservatorije prate orbite objekata otkrivenih u Sunčevom sistemu, posebno pazeći na “objekte u blizini Zemlje” (NEO) veličine 140 metara i veće koji bi mogli izazvati pustoš ako se ukrste sa Zemljom. Posmatrajući orbite, astrofizičari su u mogućnosti da procijene buduće orbite objekata i predvide da li su smješteni u naš dio Sunčevog sistema.

IFLScience prenosi da su astronomi do sada bili u stanju da predvide orbite poznatih objekata do oko 100 godina u budućnosti. Dobra vijest je da “nijedan poznati asteroid veći od 140 metara nema značajnu šansu da udari Zemlju u narednih 100 godina”, navodi NASA. U boljoj vijesti, tim koji je predvodio Oscar Fuentes-Muñoz sa Univerziteta Colorado Boulder uspio je ići dalje, predviđajući putanje većih asteroida 1.000 godina u budućnost.

“Procjena rizika od udara u dužim vremenskim razmjerama predstavlja izazov jer orbitalne nesigurnosti rastu. Da bismo prevazišli ovo ograničenje, analiziramo evoluciju minimalne udaljenosti raskrsnice orbite (MOID), koja ograničava najbliže moguće susrete između asteroida i Zemlje”, tim objašnjava u svom radu. “Evolucija MOID-a naglašava NEO koji su u blizini Zemlje duži vremenski period, a mi predlažemo metod za procjenu vjerovatnoće dubokog susreta sa Zemljom tokom ovih perioda.”

Koristeći ovu metodu, tim je uspio isključiti mogućnost da većina NEO-ova pogodi našu planetu u narednih hiljadu godina i mogao je procijeniti vjerovatnoću da će nas i drugi pogoditi. Vjerovatnoća da ćemo biti pogođeni prije 3000. godine izgleda prilično niska prema timu, s najvjerovatnijim objektom koji će nas pogoditi – 7482 (1994 PC1) – ima samo 0,00151 posto šanse za bliski susret, približavanje Zemlji bliže od orbita Mjeseca.

Naravno, nisu pronađeni svi objekti, iako procjene govore da smo pronašli 95 posto objekata većih od 1 kilometra, tako da postoji šansa da jedan od onih koje još nismo pronašli krene pravo na nas. Veliki udari asteroida na Zemlju su, međutim, prilično rijetki (iako ne tako rijetki kao što smo nekada mislili), što možemo zaključiti proučavanjem udarnih kratera širom svijeta.

Ipak, NASA se pripremala za tu mogućnost, prošle godine je uspjela preusmjeriti asteroid tako što je udarila sondu u njega.

Tim se nada da se njihov pristup može koristiti za identifikaciju potencijalno opasnih objekata, kao i kada bismo trebali biti u potrazi za bliskim prilazima.

“Dugoročni rang opasnosti mogao bi biti dostupan odbrambenoj zajednici planeta”, zaključio je tim, “s obzirom da bi najopasniji NEO trebali biti objekti od interesa za detaljnija posmatranja i buduće istraživačke misije”.

Rad, koji je prihvaćen za objavljivanje u The Astronomical Journalu, dostupan je na serveru arXiv.

Studija orbite poznatih svemirskih objekata pokazala je da je Zemlja sigurna od udara asteroida najmanje oko 1.000 godina.

NASA i druge opservatorije prate orbite objekata otkrivenih u Sunčevom sistemu, posebno pazeći na “objekte u blizini Zemlje” (NEO) veličine 140 metara i veće koji bi mogli izazvati pustoš ako se ukrste sa Zemljom. Posmatrajući orbite, astrofizičari su u mogućnosti da procijene buduće orbite objekata i predvide da li su smješteni u naš dio Sunčevog sistema.

IFLScience prenosi da su astronomi do sada bili u stanju da predvide orbite poznatih objekata do oko 100 godina u budućnosti. Dobra vijest je da “nijedan poznati asteroid veći od 140 metara nema značajnu šansu da udari Zemlju u narednih 100 godina”, navodi NASA. U boljoj vijesti, tim koji je predvodio Oscar Fuentes-Muñoz sa Univerziteta Colorado Boulder uspio je ići dalje, predviđajući putanje većih asteroida 1.000 godina u budućnost.

“Procjena rizika od udara u dužim vremenskim razmjerama predstavlja izazov jer orbitalne nesigurnosti rastu. Da bismo prevazišli ovo ograničenje, analiziramo evoluciju minimalne udaljenosti raskrsnice orbite (MOID), koja ograničava najbliže moguće susrete između asteroida i Zemlje”, tim objašnjava u svom radu. “Evolucija MOID-a naglašava NEO koji su u blizini Zemlje duži vremenski period, a mi predlažemo metod za procjenu vjerovatnoće dubokog susreta sa Zemljom tokom ovih perioda.”

Koristeći ovu metodu, tim je uspio isključiti mogućnost da većina NEO-ova pogodi našu planetu u narednih hiljadu godina i mogao je procijeniti vjerovatnoću da će nas i drugi pogoditi. Vjerovatnoća da ćemo biti pogođeni prije 3000. godine izgleda prilično niska prema timu, s najvjerovatnijim objektom koji će nas pogoditi – 7482 (1994 PC1) – ima samo 0,00151 posto šanse za bliski susret, približavanje Zemlji bliže od orbita Mjeseca.

Naravno, nisu pronađeni svi objekti, iako procjene govore da smo pronašli 95 posto objekata većih od 1 kilometra, tako da postoji šansa da jedan od onih koje još nismo pronašli krene pravo na nas. Veliki udari asteroida na Zemlju su, međutim, prilično rijetki (iako ne tako rijetki kao što smo nekada mislili), što možemo zaključiti proučavanjem udarnih kratera širom svijeta.

Ipak, NASA se pripremala za tu mogućnost, prošle godine je uspjela preusmjeriti asteroid tako što je udarila sondu u njega.

Tim se nada da se njihov pristup može koristiti za identifikaciju potencijalno opasnih objekata, kao i kada bismo trebali biti u potrazi za bliskim prilazima.

“Dugoročni rang opasnosti mogao bi biti dostupan odbrambenoj zajednici planeta”, zaključio je tim, “s obzirom da bi najopasniji NEO trebali biti objekti od interesa za detaljnija posmatranja i buduće istraživačke misije”.

Rad, koji je prihvaćen za objavljivanje u The Astronomical Journalu, dostupan je na serveru arXiv.