Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), do sada je u svijetu od SARS-CoV-2 oboljelo 119.791.453 osobe, dok je od posljedica COVID-19 preminulo više od 2.652.000 ljudi.

U Bosni i Hercegovini od koronavirusa do sada je oboljela 144.831, a preminule 5.584 osobe.

Našu zemlju od izbijanja pandemije “bije glas” da ima jednu od najviših stopa smrtnosti od posljedica COVID-19.

Prema podacima Univerziteta John Hopkins, BiH se trenutno nalazi na devetom mjestu u svijetu po broju preminulih od koronavirusa na 100.000 stanovnika.

Do sada je u našoj zemlji na 100.000 stanovnika preminulo 167 osoba, što je 3,9 posto.

Na prvom mjestu tabele je San Marino sa 227 preminulih na 100.000 stanovnika, a od zemalja u regiji ispred BiH je Slovenija na četvrtom mjestu sa 190 preminulih na 100.000 stanovnika i Crna Gora na šestom mjestu sa 182 osobe na 100.000 stanovnika.

Puno je razloga, prema riječima naših stručnjaka, koji su doprinijeli da BiH tokom cijele pandemije stoji u samom vrhu ljestvice zemalja u svijetu po broju preminulih od COVID-19.

Dr. Vahid Jusufović, direktora Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla

Prema riječima dr. Vahida Jusufovića, direktora Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla, stanovnici BiH imaju jako puno komorbiditeta, radi se o dosta zapuštenoj patologiji, odnosno općem stanju zdravlja stanovništva, na šta je dodan i COVID-19.

– Kada je riječ o smrtnosti, nije ista situacija u cijeloj zemlji, na šta utječe i razvijenost zdravstvenog sistema – kaže Jusufović.

Dodaje kako je veliko pitanje – koliko i zemlje Evropske unije objavljuju valjane podatke.

– Imamo situaciju da se u nekim državama zavodi, odnosno njihovi instituti za zdravlje, potpuno zabranili objavljivanje podataka o broju preminulih od koronavirusa. BiH objavljuje te brojke i kada ih pogledamo možemo zaključiti da se radi o velikoj stopi smrtnosti. No, opet bih spomenuo da je jako puno i drugih komorbiditeta koji su doprinijeli smrtnom ishodu. Naravno, ima i slabosti samog zdravstvenog sistema, organizacije svih nivoa zdravstvene zaštite i od toga se niko ne može oprati. Jedno je sigurno da će se morati raditi na kompletnom poboljšanju sistema kako bi se smanjile te brojke – kaže Jusufović.

Smatra da bi podhitno trebalo napraviti kompletan elaborat – koliko BiH ima stanovnika, koliki su bolnički kapaciteti, koja je struktura preminulih po godištu, ko je imao udružena oboljenja…

– Bez valjane stručne analize davati ‘ad hoc’ odgovore prlično je nezahvalno – ističe Jusufović.

Dok je proteklih mjeseci BiH bila pri vrhu svjetskih zemalja koje bilježe najveće stope smrtnosti od COVID-19, Zapadnohercegovački kanton bio je na zadnjem mjestu u državi.

No, od 8. marta i u ovom kantonu naglo je skočio broj zaraženih, ali i preminulih.

Dr. Andrea Jurić, epidemiolog

Nakon analiza koje su do sada urađene u mikrozajednicama u kojima se bilježi povećana smrtnost, došlo se, kaže epidemiologinja dr. Andrea Jurić, direktorica Zavoda za javno zdravstvo Zapadnohercegovačkog kantona, do zaključka da je riječ o osobama iz ruralnih područja koje odbijaju hospitalizaciju.

– To je na ovom mikrolokalitetu u zapadnoj Hercegovini zaista utvrđeno. Ljudi jednostavno odbijaju bolničko liječenje zbog straha jer znaju da nema posjeta, da vlada vrlo strog režim, da ljekari rijetko ulaze u sobe, da su to pretežno medicinski tehničari koji vade krv za nalaze. Jednostavno, ljudi se boje, osim te bolesti, i tretmana koji će tamo imati. Iz tog razloga kasno se javljaju ljekaru, kad je upala već zahvatila pluća sa obje strane, a znamo da je kod COVID-19 najvažnije pravovremeno otići doktoru. Neki se nikada i ne jave. Mnogi misleći na egzistenciju, naročito oni koji rade u privatnim firmama, jer se boje otkaza, kriju da imaju COVID-19. Sami se liječe antibioticima i antipireticima koje uzimaju na svoju ruku – navodi Jurić.

Prof. dr. Nermin Salkić, specijalista interne medicine i vanredni profesor na Medicinskom fakultetu u Tuzli, smatra kako više razloga utječe na povećanu smrtnost od koronavirusa.

Prof. dr. Nermin Salkić, specijalista interne medicine

Prema njegovim riječim, broj testiranja koja se provode u BiH ni izbliza nije dovoljan da bi oslikao pravo stanje na terenu.

– Govorim kao ljekar jer veliki broj pacijenata nikada i ne zatraži pomoć, koronu preboli kod kuće. Posljedica toga je da procentualno imamo veću smrtnost nego druge zemlje. Imamo manji broj potvrđenih slučajeva, a smrtnost je u principu uvijek ista. Drugi razlog je činjenica da mi odranije imamo zdravstveni sistem koji nije dorastao ovakvom stresu. Kombinacija ta dva faktora je razlog velikog mortaliteta – navodi Salkić.

Kada govorimo o smrtnosti, važan je način prijavljivanja, odnosno treba razlučiti, kaže prim. dr. Ednan Drljević, infektolog u Covid-odjelu Opće bolnice “Prim. dr. Abdulah Nakaš”, šta se sve “ubraja u COVID-19”.

– Po nekim belgijskim principima, ne radi se ni PCR test, nego se samo gleda rentgen pluća. Ako je to tako, onda imate veću smrtnost. To je jedan način vođenja te statistike. Dalje, nije isto koji je procenat na 100 stanovnika. Ako ste imali 50 bolesnika, a sada imate 500, znači taj broj je deset puta veći. Automatski znači da ćete imati i veći broj smrtnih ishoda. Treći je razlog zato što su pacijenti zapušteni. Više od godinu akcenat je samo na COVID-19, a na čekanje su stavljene kardiovaskularne, maligne, bubrežne bolesti, dijabetes… Sve te bolesti se u proteklih godinu dana slabo ili nedovoljno liječe. Takvi pacijenti brzo ulaze u terminalnu fazu, dobiju COVID-19 i umru. Na kraju se to pripisuje koronavirusu, bez obzira na to što u većini slučajeva COVID-19 kod takvih pacijenata nije glavni uzrok smrti. Zaraženi, oni umiru nešto ranije nego što bi umrli od svoje primarne bolesti. No, sada se sve stavlja pod COVID-19 – objašnjava Drljević.

Dodaje kako način liječenja nikako ne bi trebao biti razlog povećanog broja preminulih, jer se sve radi po protokolima kao i u Turskoj, Italiji, Americi, Izraelu.

Prim. dr. Ednan Drljević, infektolog

– Imamo više-manje sve lijekove koji su potrebni u terapiji. Od Zavoda zdravstvenog osiguranja KS dobio sam informaciju da će nam biti plaćena dva lijeka – Remdesivir i tocilizumab. Do sada su ljudi u većini slučajeva sami nabavljali te lijekove, ali evo dobio sam uvjeravanja da će od sada fond izdvajati novac – kaže Drljević.

Ono što je također evidento jeste da muškarci češće obolijevaju, ali i umiru od COVID-19.

– Istraživanja, koja su u toku i koja će uslijediti sigurno će dati pravi odgovor, ali ono što se do sada zna, jeste da estrogen kod žena ima protektivnu ulogu kada je riječ o obolijevanju od SARS-CoV-2. Osim toga, muškarci su ti koji češće izlaze i druže se, a ima puno porodica u kojima samo muškarci rade, a time su i izloženiji virusu. Ulogu igra i lična higijena jer je poznato da žene više obraćaju pažnju na to, češće peru ruke – kaže Jurić.

I Jusufović ističe kako ima odstupanja kada je riječ o tome – ko češće obolijeva i umire od COVID-19!?

– Muškarci su podložniji porocima, češće konzumiraju duhan, a utvrđeno je i da je prosječni životni vijek muškaraca manji nego žena. Važno je pomenuti i to da je populacija muškaraca, koja najčešće obolijeva, prošla četiri godine agresije na zemlju, postratne stresove, pa nije čudo što se ovo dešava – zaključuje Jusufović.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), do sada je u svijetu od SARS-CoV-2 oboljelo 119.791.453 osobe, dok je od posljedica COVID-19 preminulo više od 2.652.000 ljudi.

U Bosni i Hercegovini od koronavirusa do sada je oboljela 144.831, a preminule 5.584 osobe.

Našu zemlju od izbijanja pandemije “bije glas” da ima jednu od najviših stopa smrtnosti od posljedica COVID-19.

Prema podacima Univerziteta John Hopkins, BiH se trenutno nalazi na devetom mjestu u svijetu po broju preminulih od koronavirusa na 100.000 stanovnika.

Do sada je u našoj zemlji na 100.000 stanovnika preminulo 167 osoba, što je 3,9 posto.

Na prvom mjestu tabele je San Marino sa 227 preminulih na 100.000 stanovnika, a od zemalja u regiji ispred BiH je Slovenija na četvrtom mjestu sa 190 preminulih na 100.000 stanovnika i Crna Gora na šestom mjestu sa 182 osobe na 100.000 stanovnika.

Puno je razloga, prema riječima naših stručnjaka, koji su doprinijeli da BiH tokom cijele pandemije stoji u samom vrhu ljestvice zemalja u svijetu po broju preminulih od COVID-19.

Dr. Vahid Jusufović, direktora Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla

Prema riječima dr. Vahida Jusufovića, direktora Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla, stanovnici BiH imaju jako puno komorbiditeta, radi se o dosta zapuštenoj patologiji, odnosno općem stanju zdravlja stanovništva, na šta je dodan i COVID-19.

– Kada je riječ o smrtnosti, nije ista situacija u cijeloj zemlji, na šta utječe i razvijenost zdravstvenog sistema – kaže Jusufović.

Dodaje kako je veliko pitanje – koliko i zemlje Evropske unije objavljuju valjane podatke.

– Imamo situaciju da se u nekim državama zavodi, odnosno njihovi instituti za zdravlje, potpuno zabranili objavljivanje podataka o broju preminulih od koronavirusa. BiH objavljuje te brojke i kada ih pogledamo možemo zaključiti da se radi o velikoj stopi smrtnosti. No, opet bih spomenuo da je jako puno i drugih komorbiditeta koji su doprinijeli smrtnom ishodu. Naravno, ima i slabosti samog zdravstvenog sistema, organizacije svih nivoa zdravstvene zaštite i od toga se niko ne može oprati. Jedno je sigurno da će se morati raditi na kompletnom poboljšanju sistema kako bi se smanjile te brojke – kaže Jusufović.

Smatra da bi podhitno trebalo napraviti kompletan elaborat – koliko BiH ima stanovnika, koliki su bolnički kapaciteti, koja je struktura preminulih po godištu, ko je imao udružena oboljenja…

– Bez valjane stručne analize davati ‘ad hoc’ odgovore prlično je nezahvalno – ističe Jusufović.

Dok je proteklih mjeseci BiH bila pri vrhu svjetskih zemalja koje bilježe najveće stope smrtnosti od COVID-19, Zapadnohercegovački kanton bio je na zadnjem mjestu u državi.

No, od 8. marta i u ovom kantonu naglo je skočio broj zaraženih, ali i preminulih.

Dr. Andrea Jurić, epidemiolog

Nakon analiza koje su do sada urađene u mikrozajednicama u kojima se bilježi povećana smrtnost, došlo se, kaže epidemiologinja dr. Andrea Jurić, direktorica Zavoda za javno zdravstvo Zapadnohercegovačkog kantona, do zaključka da je riječ o osobama iz ruralnih područja koje odbijaju hospitalizaciju.

– To je na ovom mikrolokalitetu u zapadnoj Hercegovini zaista utvrđeno. Ljudi jednostavno odbijaju bolničko liječenje zbog straha jer znaju da nema posjeta, da vlada vrlo strog režim, da ljekari rijetko ulaze u sobe, da su to pretežno medicinski tehničari koji vade krv za nalaze. Jednostavno, ljudi se boje, osim te bolesti, i tretmana koji će tamo imati. Iz tog razloga kasno se javljaju ljekaru, kad je upala već zahvatila pluća sa obje strane, a znamo da je kod COVID-19 najvažnije pravovremeno otići doktoru. Neki se nikada i ne jave. Mnogi misleći na egzistenciju, naročito oni koji rade u privatnim firmama, jer se boje otkaza, kriju da imaju COVID-19. Sami se liječe antibioticima i antipireticima koje uzimaju na svoju ruku – navodi Jurić.

Prof. dr. Nermin Salkić, specijalista interne medicine i vanredni profesor na Medicinskom fakultetu u Tuzli, smatra kako više razloga utječe na povećanu smrtnost od koronavirusa.

Prof. dr. Nermin Salkić, specijalista interne medicine

Prema njegovim riječim, broj testiranja koja se provode u BiH ni izbliza nije dovoljan da bi oslikao pravo stanje na terenu.

– Govorim kao ljekar jer veliki broj pacijenata nikada i ne zatraži pomoć, koronu preboli kod kuće. Posljedica toga je da procentualno imamo veću smrtnost nego druge zemlje. Imamo manji broj potvrđenih slučajeva, a smrtnost je u principu uvijek ista. Drugi razlog je činjenica da mi odranije imamo zdravstveni sistem koji nije dorastao ovakvom stresu. Kombinacija ta dva faktora je razlog velikog mortaliteta – navodi Salkić.

Kada govorimo o smrtnosti, važan je način prijavljivanja, odnosno treba razlučiti, kaže prim. dr. Ednan Drljević, infektolog u Covid-odjelu Opće bolnice “Prim. dr. Abdulah Nakaš”, šta se sve “ubraja u COVID-19”.

– Po nekim belgijskim principima, ne radi se ni PCR test, nego se samo gleda rentgen pluća. Ako je to tako, onda imate veću smrtnost. To je jedan način vođenja te statistike. Dalje, nije isto koji je procenat na 100 stanovnika. Ako ste imali 50 bolesnika, a sada imate 500, znači taj broj je deset puta veći. Automatski znači da ćete imati i veći broj smrtnih ishoda. Treći je razlog zato što su pacijenti zapušteni. Više od godinu akcenat je samo na COVID-19, a na čekanje su stavljene kardiovaskularne, maligne, bubrežne bolesti, dijabetes… Sve te bolesti se u proteklih godinu dana slabo ili nedovoljno liječe. Takvi pacijenti brzo ulaze u terminalnu fazu, dobiju COVID-19 i umru. Na kraju se to pripisuje koronavirusu, bez obzira na to što u većini slučajeva COVID-19 kod takvih pacijenata nije glavni uzrok smrti. Zaraženi, oni umiru nešto ranije nego što bi umrli od svoje primarne bolesti. No, sada se sve stavlja pod COVID-19 – objašnjava Drljević.

Dodaje kako način liječenja nikako ne bi trebao biti razlog povećanog broja preminulih, jer se sve radi po protokolima kao i u Turskoj, Italiji, Americi, Izraelu.

Prim. dr. Ednan Drljević, infektolog

– Imamo više-manje sve lijekove koji su potrebni u terapiji. Od Zavoda zdravstvenog osiguranja KS dobio sam informaciju da će nam biti plaćena dva lijeka – Remdesivir i tocilizumab. Do sada su ljudi u većini slučajeva sami nabavljali te lijekove, ali evo dobio sam uvjeravanja da će od sada fond izdvajati novac – kaže Drljević.

Ono što je također evidento jeste da muškarci češće obolijevaju, ali i umiru od COVID-19.

– Istraživanja, koja su u toku i koja će uslijediti sigurno će dati pravi odgovor, ali ono što se do sada zna, jeste da estrogen kod žena ima protektivnu ulogu kada je riječ o obolijevanju od SARS-CoV-2. Osim toga, muškarci su ti koji češće izlaze i druže se, a ima puno porodica u kojima samo muškarci rade, a time su i izloženiji virusu. Ulogu igra i lična higijena jer je poznato da žene više obraćaju pažnju na to, češće peru ruke – kaže Jurić.

I Jusufović ističe kako ima odstupanja kada je riječ o tome – ko češće obolijeva i umire od COVID-19!?

– Muškarci su podložniji porocima, češće konzumiraju duhan, a utvrđeno je i da je prosječni životni vijek muškaraca manji nego žena. Važno je pomenuti i to da je populacija muškaraca, koja najčešće obolijeva, prošla četiri godine agresije na zemlju, postratne stresove, pa nije čudo što se ovo dešava – zaključuje Jusufović.