U proteklom periodu desile su se pojave koje su poprilično isprepadale ljude ovog geografskog prostora. Veliki broj izvora i vrela su ostali sa smanjenom količinom vode ili bez nje, a pojedine rijeke svoj vodostaj mjerile u milimetrima i podsjećale na uadije i creekove (suha riječna korita) Sahare, Arabijskog poluotoka i Australije. Ovakve ekstremne pojave nisu karakteristične za ovo područje koje se nalazi u centralnom dijelu umjerenog klimatskog pojasa. Činjenica je da kvantitet vode zavisi od rasporeda i količine padavina, a upravo klimati ovog podneblja to garantiraju.
Često se spominju procesi promjene klime koji su stalna kategorija. Trenutno se globalno nalazimo u interglacijalu (međuledeno doba) pa se pojave ovog tipa mogu djelimično podvesti i pod cikluse promjene klime. One su se stalno dešavale bez obzira o kojem geološkom razdoblju se radi. Promjene klime su prije 252 miliona godina uvjetovale da 85% živog svijeta na planeti nestane, kao što su i prije nekoliko hiljada godina ‘omogućile’ nastanak najveće pustinje na planeti. Sahara, veličine Europe, nekada je bila zona normalne klime i vegetacije sa riječnom mrežom. Danas o tome svjedoče suha riječna korita od kojih su ona u Alžiru duga nekoliko stotina kilometara.
Vrelo rijeke Bosne u podnožju Igmana je jedno od poznatijih, a zbog svog položaja i količine vode kojom hrani kotlinu Sarajeva i najznačajnije vrelo u Bosni i Hercegovini. Voda u njemu izlazi djelovanjem vodene pare. S obzirom na činjenicu da je krečnjak vodopropustan, a isti dominira u građi planina, voda silazi u dubinu litosfere. Povišena temperatura u dubljim slojevima omogućava da voda pređe u vodenu paru, a ona je lakša od zraka te se isti kreće kontra gravitacije. Iznad sebe vodena para ‘gura’ vodu pa se čini da voda vri te zbog toga ovaj tip izvora i nosi takav naziv. Jasno je da u vrelu voda uopće nije topla te je riječ samo o vizualnom dojmu zbog vodene pare.
Djelovanje Islandskog ciklona
Bjelašnica predstavlja vododjelnicu između dva sliva. Južno od nje, na granici sa Visočicom, nalazi se rijeka Rakitnica, koja otiče u Neretvu, a na sjeveru je rijeka Bosna koja pripada Crnomorskom slivu. Vrelo se ‘hrani’ vodom koja prolazi kroz stijene, a upravo se u posljednjih nekoliko godina spominje i kvalitet vode koji dolazi sa Bjelašnice. Za cijeli prostor Bosne i Hercegovine najvažniji je pluviometrijski režim, odnosno količina vode u rijekama zavisi od kišnih padavina. Uglavnom zavisimo od djelovanja Islandskog ciklona i njegovih padavina, ali u proteklih nekoliko godina se javljaju značajne promjene.
Period ljeta je dugotrajno bio pod djelovanjem anticiklona, azorskog i sjevernoafričkog, te su se javili duži periodi vedrine i povišene temperature. Takve pojave izazivaju nedostatak vlage i potencijalne kondenzacije i padavina te su suše posljedice takvih stanja. Za razliku od juna, ovaj period kasnog ljeta je generalno prepoznatljiv po smanjenoj količini padavina, a ovakvi meteorološki ekstremi samo povećavaju istu. Klimatski se može primijetiti značajna promjena umjerenog klimatskog pojasa u posljednja dva desetljeća. Evidentno je da jesen, kao prelazno godišnje doba, postaje sve kraće, a da se suhi periodi produžavaju na septembar i na dobar dio oktobra.
Kvantitet vode zavisi i od sniježnog pokrivača. Otapanje snijega je uvijek dobar ‘sekundarni’ izvor vode. Jasno je da svjedočimo zimama sa iznimno malim količinama snijega te je to još jedan od uzroka stanja suše koja je trenutno iznad ovog podneblja. Kada se govori o Sarajevskoj kotlini, treba napomenuti da se voda ‘procijedi’ kroz planine, ali akumulira između dva sloja vodonepropusnih stijena. Upravo je nedostatak snijega onemogućio da se ti prirodni rezervoari napune vodom. Povišena temperatura je veoma brzo ispraznila iste, a nedostatak trenutnih padavina uvjetovao da vrela i izvori presuše.
Osim prirode koja nam nudi klimatske cikluse i meteorološke ekstreme, u dobrom dijelu postoji i antropogeni faktor. Kada se promatra prostor planina, jasno je da se često dešava devastacija prirode i pretvorba šumskog u građevinsko zemljište. Šuma je veoma značajan kontrolor, ali i „čuvar“ vode. Drveće ne dozvoljava poplave i pluvijalne erozije, ali svojim korijenom i čuva vodu blizu površine i ne dozvoljava njeno pretjerano oticanje. Svaka sječa šume doprinosi disbalansu u prirodi jer je vegetacija sa klimom u uzročno-posljedičnoj vezi.
Kontrola potrošnje vode
Za Bosnu i Hercegovinu se uglavnom kaže da je bogata sa dva prirodna resursa: šume i vode. Može se konstatirati kako urbana gradnja na planinama, osim uništavanja šumskog fonda, kontaminira i onu smanjenu količinu padavina. Ovoj činjenici treba dodati i potrebu za pitkom vodom koja se javlja u tim novoizgrađenim objektima i naseljima.
Kada presuše izvori i vrela, a voda u koritima zbog povišene temperature brzo ispari, i rijeke veoma brzo ostaju bez vode. Zbog toga su ovih dana riječna korita puna akumuliranog mulja i algi te plavina koje se na njemu razvijaju. Nedostatak vode u protoku izaziva pretjeranu sedimentaciju, a već ta činjenica mijenja faunu – umjesto patki u mulju dominiraju vrane. Podaci vodostaja kažu da su isti niži za 30 centimetara. Posljednja godina kada je bilo ovoliko sušnih dana je 2012, ali je tada bila mnogo veća količina snijega te je takva ‘sniježna retenzija’ onemogućila ovakvu ekstremnu sušu.
Osim vododnabdijevanja kućanstava, najveći problem suša donosi agrarnoj proizvodnji. U Semberiji je već veliki problem sa količinama kukuruza, a upitan je i sam njegov kvalitet. Poljoprivrednici Posavine već konstatiraju da su prinosi soje, kukuruza i suncokreta prepolovljeni. Prostor Hercegovine je imao i dodatne probleme sa požarima, a Krajina sa proizvodnjom stočne hrane. Svaka smanjena količina proizvoda na tržištu povećava njegovu cijenu i izaziva velike ekonomske posljedice. Ono što je danas problem poljoprivrednika sekundarno postaje problem cijelog društva.
Već sada je jasno da će se morati dodatno subvencionirati agrarni proizvođači, ali i da će se morati raditi na obnovi vodovodne mreže. Sve ovo mora biti praćeno legislativom o kontroli potrošnje vode. Treba spomenuti i da su se izdanske vode spustile dublje, a osnovni uzrok jeste smanjena količina šumskog fonda.
Često se na ovom prostoru ljudi prema vodi odnose kao prema resursu koji se podrazumijeva, zaboravljajući da tri milijarde ljudi na planeti nema pristup pitkoj vodi. Čak se i kod samog urbanog razvoja ne vodi računa o tome kako novi priključci utiču na potrošnju.
Podaci da samo u KS ima više od 18.000 nelegalnih potrošača te da se u vodosnabdijevanju gubi 71 posto vode su sami za sebe veliki problem. Dotrajala mreža, starosti od 50 do 70 godina, ne može odgovoriti potrebama, a ovakve suše nas alarmiraju jer su posljedice nestanak vode.
Pitka voda je, uz zrak i hranu, osnovna ljudska potreba. Suše koje nastaju zbog prirodnih ciklusa imaju značajno pojačanje u obliku antropogenog djelovanja – od gradnje bazena pored kuće do nekontrolirane potrošnje u svakodnevnom životu. Izgleda da se, ipak, najviše nešto cijeni kada toga nestane, a ovakve suše su nam upozorenje da ne dozvolimo da taj nestanak bude trajan.
Pratite nas i na Twitteru, Facebooku i Instagramu.
