Gradski odbor SNSD-a Banja Luka za ovogodišnji Ključ Grada Banja Luka, sa Poveljom – Počasni građanin grada Banje Luke predložio je posthumno haškog optuženika Momira Talića.

“General Talić mnogo je zadužio srpski narod, RS i Banju Luku, te je ovo samo jedan mali čin kako bismo mu iskazali vječnu zahvalnost za njegova nesebična djela u Odbrambeno-otadžbinskom ratu i za sve što je učinio za svoj narod”, naveli su u saopćenju.

Dodali su kako je Talić svojim “potencijalom, hrabrošću, profesionalnošću i umijeću i komandovanjem vojnim formacijama najvišeg ranga, u posebno složenim ratnim uslovima pokazao izuzetnost, lik i djelo srpskog vojskovođe, vođe i čovjeka svog naroda”.

Talić je pred sudom u Hagu bio optužen za genocid, suučesništvo u genocidu, progone, deportaciju, istrebljenje, hotimično lišavanje života, mučenje, bezobzirno uništavanje gradova, naselja i sela, ili pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom, uništavanje ili hotimično nanošenje štete vjerskim ustanovama, protivpravno i bezobzirno razaranje i oduzimanje imovine velikih razmjera koje nije opravdano vojnom nuždom.

Zbog narušenog zdravstvenog stanja 2002. pušten je da se brani sa slobode i preminuo na Vojnomedicinkoj akademiji u Beogradu 2003. godine.

Gradski odbor SNSD-a Banja Luka za ovogodišnji Ključ Grada Banja Luka, sa Poveljom – Počasni građanin grada Banje Luke predložio je posthumno haškog optuženika Momira Talića.

“General Talić mnogo je zadužio srpski narod, RS i Banju Luku, te je ovo samo jedan mali čin kako bismo mu iskazali vječnu zahvalnost za njegova nesebična djela u Odbrambeno-otadžbinskom ratu i za sve što je učinio za svoj narod”, naveli su u saopćenju.

Dodali su kako je Talić svojim “potencijalom, hrabrošću, profesionalnošću i umijeću i komandovanjem vojnim formacijama najvišeg ranga, u posebno složenim ratnim uslovima pokazao izuzetnost, lik i djelo srpskog vojskovođe, vođe i čovjeka svog naroda”.

Talić je pred sudom u Hagu bio optužen za genocid, suučesništvo u genocidu, progone, deportaciju, istrebljenje, hotimično lišavanje života, mučenje, bezobzirno uništavanje gradova, naselja i sela, ili pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom, uništavanje ili hotimično nanošenje štete vjerskim ustanovama, protivpravno i bezobzirno razaranje i oduzimanje imovine velikih razmjera koje nije opravdano vojnom nuždom.

Zbog narušenog zdravstvenog stanja 2002. pušten je da se brani sa slobode i preminuo na Vojnomedicinkoj akademiji u Beogradu 2003. godine.