Posljednji pečat na istinu i pomen cijelog svijeta – Rezolucija o genocidu u Srebrenici. Uoči glasanja, oči preživjelih žrtava genocida uprte u UN, u nadi da će istina pronaći put. Istovremeno, lobiranje i dalje traje. Lista kosponzora sve je duža. Ali raste i broj neodlučnih. Poput Crne Gore. Od najave kosponzorstva, preko davanja podrške, do predlagača dva amandmana koja bi u konačnici mogla promijeniti najavu glasanja iz ove zemlje.

Finalni prijedlog rezolucije usaglašen, datum glasanja još nepoznat. Uoči zasjedanja UN-a podrška sve jača, lista kosponzora sve duža. Krugu podrške sačinjenom od 32 države članice UN-a pridružila se i Organizacija islamskih zemalja, koju čini 57 država. No, lobiranje ima dvije strane. Dok je jedna za istinu i fakte, druga civilizacijski čin pokušava prikazati kao vid destabilizacije BiH.

“Sve ono što čini Srbija u saradnji sa Rusijom, ja ne vidim nikakav razlog da rezolucija ne bude usvojena i ona će svakako biti, tačan termin – o tome ne bih špekulisao”, kazao je Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida u BiH.

Sarađuju, ali na čiju štetu? Umjesto poruka mira i suživota, vladajući Srbije i Republike Srpske nastavljaju retoriku negiranja genocida. Umjesto željenog efekta, postigli suprotan. Nikada se o genocidu u Srebrenici nije više pričalo. Od panike do prijetnji. Ukoliko rezolucija bude usvojena, Vučić najavljuje otvaranje Pandorine kutije.

“Bilo kakvo otvaranje Pandorine kutije dovelo bi do toga da Srbija bude još veći gubitnik nego sada”, smatra Miro Lazović, bivši predsjednik Skupštine Republike BiH.

Nije Srbija jedina na listi onih koji rade protiv usvajanja rezolucije koja je korak ka pomirenju, a ne etiketiranju jednog naroda. Od potvrde da će glasati za usvajanje do nezvanične najave Vlada Crne Gore da planira predati dva amandmana na rezoluciju. Crna Gora, čini se, i za i protiv. Zavisno od utjecaja.

“Etabliran je taj srbijanski utjecaj unutar Crne Gore. Amandman nije dobar ni za nas ni za Crnu Goru, odnosno Republiku Srpsku. Genocid se ne može individualizirati, to je dio sistema, planirana aktivnost”, dodaje Lazović.

“Nemaju veze sa suštinom rezolucije, ali vidjet ćemo da li će ti prijedlozi biti usvojeni, oni suštinski ne mijenjaju rezoluciju”, naglasio je Tahirović.

Niti mogu odložiti glasanje u Generalnoj skupštini UN-a. Bilo koja država članica može poslati amandmane na rezoluciju prije sjednice. A onda je odluka na kosponzorima – hoće li ih prihvatiti ili ne. Ukoliko, pak, odbiju, prije usvajanja – države se očituju da li amandmani trebaju biti dio rezolucije. A BiH će upamtiti prijatelje, ali i one kojima smeta sjećanje cijelog svijeta na 11. juli.

Svima ćemo upamtiti. Svima. I onima sa nama, i onima protiv nas. Upamtit ćemo onima koji su taktizirali ili taktiziraju. Upamtit ćemo i onima koji su uz nas stajali, a nisu morali. Upamtit ćemo i beskičmenjacima – poručio je Emir Suljagić.

Jer kultura pamćenja važna je koliko i kultura sjećanja. Genocid u Srebrenici nije stvar bilo čijeg ličnog stava, već historijska činjenica. Iako suština ne sadrži podjele i targetiranja, rezolucija je pokazala prava lica i podijelila, ne samo domaću već i svjetsku pozornicu – na one koji osuđuju i one koji negiraju genocid, činjenice i sudske presude.

Posljednji pečat na istinu i pomen cijelog svijeta – Rezolucija o genocidu u Srebrenici. Uoči glasanja, oči preživjelih žrtava genocida uprte u UN, u nadi da će istina pronaći put. Istovremeno, lobiranje i dalje traje. Lista kosponzora sve je duža. Ali raste i broj neodlučnih. Poput Crne Gore. Od najave kosponzorstva, preko davanja podrške, do predlagača dva amandmana koja bi u konačnici mogla promijeniti najavu glasanja iz ove zemlje.

Finalni prijedlog rezolucije usaglašen, datum glasanja još nepoznat. Uoči zasjedanja UN-a podrška sve jača, lista kosponzora sve duža. Krugu podrške sačinjenom od 32 države članice UN-a pridružila se i Organizacija islamskih zemalja, koju čini 57 država. No, lobiranje ima dvije strane. Dok je jedna za istinu i fakte, druga civilizacijski čin pokušava prikazati kao vid destabilizacije BiH.

“Sve ono što čini Srbija u saradnji sa Rusijom, ja ne vidim nikakav razlog da rezolucija ne bude usvojena i ona će svakako biti, tačan termin – o tome ne bih špekulisao”, kazao je Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida u BiH.

Sarađuju, ali na čiju štetu? Umjesto poruka mira i suživota, vladajući Srbije i Republike Srpske nastavljaju retoriku negiranja genocida. Umjesto željenog efekta, postigli suprotan. Nikada se o genocidu u Srebrenici nije više pričalo. Od panike do prijetnji. Ukoliko rezolucija bude usvojena, Vučić najavljuje otvaranje Pandorine kutije.

“Bilo kakvo otvaranje Pandorine kutije dovelo bi do toga da Srbija bude još veći gubitnik nego sada”, smatra Miro Lazović, bivši predsjednik Skupštine Republike BiH.

Nije Srbija jedina na listi onih koji rade protiv usvajanja rezolucije koja je korak ka pomirenju, a ne etiketiranju jednog naroda. Od potvrde da će glasati za usvajanje do nezvanične najave Vlada Crne Gore da planira predati dva amandmana na rezoluciju. Crna Gora, čini se, i za i protiv. Zavisno od utjecaja.

“Etabliran je taj srbijanski utjecaj unutar Crne Gore. Amandman nije dobar ni za nas ni za Crnu Goru, odnosno Republiku Srpsku. Genocid se ne može individualizirati, to je dio sistema, planirana aktivnost”, dodaje Lazović.

“Nemaju veze sa suštinom rezolucije, ali vidjet ćemo da li će ti prijedlozi biti usvojeni, oni suštinski ne mijenjaju rezoluciju”, naglasio je Tahirović.

Niti mogu odložiti glasanje u Generalnoj skupštini UN-a. Bilo koja država članica može poslati amandmane na rezoluciju prije sjednice. A onda je odluka na kosponzorima – hoće li ih prihvatiti ili ne. Ukoliko, pak, odbiju, prije usvajanja – države se očituju da li amandmani trebaju biti dio rezolucije. A BiH će upamtiti prijatelje, ali i one kojima smeta sjećanje cijelog svijeta na 11. juli.

Svima ćemo upamtiti. Svima. I onima sa nama, i onima protiv nas. Upamtit ćemo onima koji su taktizirali ili taktiziraju. Upamtit ćemo i onima koji su uz nas stajali, a nisu morali. Upamtit ćemo i beskičmenjacima – poručio je Emir Suljagić.

Jer kultura pamćenja važna je koliko i kultura sjećanja. Genocid u Srebrenici nije stvar bilo čijeg ličnog stava, već historijska činjenica. Iako suština ne sadrži podjele i targetiranja, rezolucija je pokazala prava lica i podijelila, ne samo domaću već i svjetsku pozornicu – na one koji osuđuju i one koji negiraju genocid, činjenice i sudske presude.