Casu marzu, sardinijski sir s larvama insekata, Ginisova knjiga rekorda proglasila je 2009. za “najopasniji sir”, ali ga stanovnici Sardinije i dalje jedu stoljećima.

Casu marzu nastaje kada se pekorino sardo sir, umjesto da ostane na hladnom i mračnom mjestu, iznese napolje i ostavi na suncu, kako bi ga izložili muhama. Sirna muha (Piophila casei) u njega položi svoja jaja, larve, koje hraneći se, izbacuju kiseline koje smanjuju masnoću i dovode sir gotovo do raspadanja, piše RTS.

Larve izrastu u bijele crve koji u pokretu, razgrađuju protein praveći bogati sirni krem. Sir postaje veoma mekan s nešto tečnosti koja curi i koju Sardinci zovu “suza”. Zatim se otvara vrh sira, koji crvi gotovo da nisu takli, kako bi se izvukla ova kremasta poslastica.

Do trenutka konzumiranja, casu marzu može imati nekoliko hiljada crva. Neki ih vade prije jela, drugi promiješaju sir i crve, dok lokalni sladokusci sa Sardinije imaju jedno pravilo – da bi sir mogao da se jede, crvi moraju biti živi. Treba napomenuti da crvi, mogu i da skaču, čak do 15 centimetara, pa je zbog toga nekada potrebno držati ruke iznad jela da crvi ne bi skočili u lice.

Ovaj italijanski sir se može posluži uz papirnu kesu u koju se stavi komad sira i čeka da crvi uginu. Oni koji su imali priliku da ga probaju, kažu da mu je ukus veoma snažan i da njegov “šmek” satima ostaje u ustima.

Sardinci također tradicionalno vjeruju da je casu marzu afrodizijak, a ovčarstvo, muža i fermentacija neophodni za jelo su u velikoj mjeri obilježeni otočnim sujeverom i misticizmom.

Casu marzu je registriran kao tradicionalni proizvod Sardinije i stoga je lokalno zaštićen. Ipak, italijanska vlada ga smatra nelegalnim od 1962. godine zbog zakona koji zabranjuju konzumiranje hrane zaražene parazitima. Zabranjena od 1962. za prodaju u tradicionalnom obliku čak i u zemlji porijekla.

Postoji značajno crno tržište za sir i pastiri proizvode male količine za pojedina tržišta i također ga prodaju ljudima koji to traže. Oni koji prodaju sir mogu se suočiti s visokim kaznama do 50.000 eura, ali se Sardinci smiju kada ih pitaju o zabrani njihovog voljenog sira.

Međutim, s obzirom na sve veću upotrebu insekata kao izvora proteina, lokalni gastronomi se nadaju da će zvanična ograničenja biti ukinuta.

Casu marzu, sardinijski sir s larvama insekata, Ginisova knjiga rekorda proglasila je 2009. za “najopasniji sir”, ali ga stanovnici Sardinije i dalje jedu stoljećima.

Casu marzu nastaje kada se pekorino sardo sir, umjesto da ostane na hladnom i mračnom mjestu, iznese napolje i ostavi na suncu, kako bi ga izložili muhama. Sirna muha (Piophila casei) u njega položi svoja jaja, larve, koje hraneći se, izbacuju kiseline koje smanjuju masnoću i dovode sir gotovo do raspadanja, piše RTS.

Larve izrastu u bijele crve koji u pokretu, razgrađuju protein praveći bogati sirni krem. Sir postaje veoma mekan s nešto tečnosti koja curi i koju Sardinci zovu “suza”. Zatim se otvara vrh sira, koji crvi gotovo da nisu takli, kako bi se izvukla ova kremasta poslastica.

Do trenutka konzumiranja, casu marzu može imati nekoliko hiljada crva. Neki ih vade prije jela, drugi promiješaju sir i crve, dok lokalni sladokusci sa Sardinije imaju jedno pravilo – da bi sir mogao da se jede, crvi moraju biti živi. Treba napomenuti da crvi, mogu i da skaču, čak do 15 centimetara, pa je zbog toga nekada potrebno držati ruke iznad jela da crvi ne bi skočili u lice.

Ovaj italijanski sir se može posluži uz papirnu kesu u koju se stavi komad sira i čeka da crvi uginu. Oni koji su imali priliku da ga probaju, kažu da mu je ukus veoma snažan i da njegov “šmek” satima ostaje u ustima.

Sardinci također tradicionalno vjeruju da je casu marzu afrodizijak, a ovčarstvo, muža i fermentacija neophodni za jelo su u velikoj mjeri obilježeni otočnim sujeverom i misticizmom.

Casu marzu je registriran kao tradicionalni proizvod Sardinije i stoga je lokalno zaštićen. Ipak, italijanska vlada ga smatra nelegalnim od 1962. godine zbog zakona koji zabranjuju konzumiranje hrane zaražene parazitima. Zabranjena od 1962. za prodaju u tradicionalnom obliku čak i u zemlji porijekla.

Postoji značajno crno tržište za sir i pastiri proizvode male količine za pojedina tržišta i također ga prodaju ljudima koji to traže. Oni koji prodaju sir mogu se suočiti s visokim kaznama do 50.000 eura, ali se Sardinci smiju kada ih pitaju o zabrani njihovog voljenog sira.

Međutim, s obzirom na sve veću upotrebu insekata kao izvora proteina, lokalni gastronomi se nadaju da će zvanična ograničenja biti ukinuta.