Osmog aprila davne 1892. godine počela je sa radom zenička Željezara, a 132 godine kasnije nekada jedna od najvećih firmi u bivšoj Jugoslaviji, iako u stečaju, i dalje egzistira zahvaljujući malom broju radnika koji i dalje vjeruju da Željezara može i mora opstati, javlja BHRT. 

Željezara Zenica u stečaju ne bavi se proizvodnjom čelika nego je firma orijentirana na uslužnu i tek mali dio na prerađivačku djelatnost.

Zeničanin Ramo Dedić prvi radni dan u zeničkoj Željezari proveo je u ljeto 1987. godine. Za firmu ga, kaže, vežu lijepe uspomene. Iako je Željezara već šest godina u stečaju mali broj radnika i dalje je angažovan na nekim od poslova, a lični dohodak koji ostvaruju ne može pokriti ni osnovne životne troškove.

“Imam tu minimalnu platu, ovdje radim čitav mjesec, a imam i zemlje. Obrađujemo zemlju pa se popunjavamo od krompira, malina… pa beremo i gljive žena i ja, pa po cesti prodajemo, na takav način se preživljava”, kaže Ramo Dedić, radnik “Željezare Zenica” u stečaju.

Na dan pokretanja stečajnog postupka u zeničkoj Željezari na spisku je bilo 480 radnika. Za 300 radnika u proteklom periodu uvezan je staž i penzionisani su. Trenutno je oko 130 radnika na evidenciji Službe za zapošljavanje, a njih nešto više od 50 angažovano je u firmi u stečaju.

“Mi radnici očekujemo od imovine koja je ostala, koja se još nije prodala da ćemo se namiriti, ustvari da će nam biti uvezan staž i onih 56 ljudi koji rade da će opstati makar jedan dio firme”, ističe Avdija Halilović, predsjednik Sindikata “Željezare Zenica” u stečaju.

Kada je u januaru 2018. godine otvoren stečaj u ovom preduzeću, čiji je kapital u vlasništvu Federacije BiH, procijenjena vrijednost imovine iznosila je oko 100 miliona maraka, dok su dugovanja, po više osnova, bila na iznos od gotovo 70 miliona maraka. Prodajom imovine dug je umanjen, ali je i dalje veliki problem neuvezan staž za 180 radnika koliko ih je ostalo na spisku nezbrinutih radnika Željezare u stečaju.

“Plan je da u narednom periodu nastavimo sa ovim aktivnostima, a sve kao što rekoh na početku u cilju ispunjenja ciljeva stečaja, to je namirenje povjerilaca gdje praktično potraživanje radnika predstavljaju ogromnu većinu potraživanja”, kazao je Jasmin Hadžirašidović​, stečajni upravnik “Željezare Zenica” u stečaju.

Tokom stečaja sudskim putem Željezara je pokrenula potraživanje duga koji je nastao kroz udruživanje državnog vlasništva sa Kuvajtskim investicijskim fondom u kompaniju BH Steel. Tada je umanjen bilans Željezare za oko tadašnjih 30 miliona dolara.

U sindikatu i stečajnoj upravi Željezare se nadaju da će u skorijem periodu doći do prodaje perspektivne imovine čime bi se znatno ubrzao proces penzionisanja preostalih radnika nekada jedne od najvećih kompanija u bivšoj Jugoslaviji, Željezare Zenica.

Osmog aprila davne 1892. godine počela je sa radom zenička Željezara, a 132 godine kasnije nekada jedna od najvećih firmi u bivšoj Jugoslaviji, iako u stečaju, i dalje egzistira zahvaljujući malom broju radnika koji i dalje vjeruju da Željezara može i mora opstati, javlja BHRT. 

Željezara Zenica u stečaju ne bavi se proizvodnjom čelika nego je firma orijentirana na uslužnu i tek mali dio na prerađivačku djelatnost.

Zeničanin Ramo Dedić prvi radni dan u zeničkoj Željezari proveo je u ljeto 1987. godine. Za firmu ga, kaže, vežu lijepe uspomene. Iako je Željezara već šest godina u stečaju mali broj radnika i dalje je angažovan na nekim od poslova, a lični dohodak koji ostvaruju ne može pokriti ni osnovne životne troškove.

“Imam tu minimalnu platu, ovdje radim čitav mjesec, a imam i zemlje. Obrađujemo zemlju pa se popunjavamo od krompira, malina… pa beremo i gljive žena i ja, pa po cesti prodajemo, na takav način se preživljava”, kaže Ramo Dedić, radnik “Željezare Zenica” u stečaju.

Na dan pokretanja stečajnog postupka u zeničkoj Željezari na spisku je bilo 480 radnika. Za 300 radnika u proteklom periodu uvezan je staž i penzionisani su. Trenutno je oko 130 radnika na evidenciji Službe za zapošljavanje, a njih nešto više od 50 angažovano je u firmi u stečaju.

“Mi radnici očekujemo od imovine koja je ostala, koja se još nije prodala da ćemo se namiriti, ustvari da će nam biti uvezan staž i onih 56 ljudi koji rade da će opstati makar jedan dio firme”, ističe Avdija Halilović, predsjednik Sindikata “Željezare Zenica” u stečaju.

Kada je u januaru 2018. godine otvoren stečaj u ovom preduzeću, čiji je kapital u vlasništvu Federacije BiH, procijenjena vrijednost imovine iznosila je oko 100 miliona maraka, dok su dugovanja, po više osnova, bila na iznos od gotovo 70 miliona maraka. Prodajom imovine dug je umanjen, ali je i dalje veliki problem neuvezan staž za 180 radnika koliko ih je ostalo na spisku nezbrinutih radnika Željezare u stečaju.

“Plan je da u narednom periodu nastavimo sa ovim aktivnostima, a sve kao što rekoh na početku u cilju ispunjenja ciljeva stečaja, to je namirenje povjerilaca gdje praktično potraživanje radnika predstavljaju ogromnu većinu potraživanja”, kazao je Jasmin Hadžirašidović​, stečajni upravnik “Željezare Zenica” u stečaju.

Tokom stečaja sudskim putem Željezara je pokrenula potraživanje duga koji je nastao kroz udruživanje državnog vlasništva sa Kuvajtskim investicijskim fondom u kompaniju BH Steel. Tada je umanjen bilans Željezare za oko tadašnjih 30 miliona dolara.

U sindikatu i stečajnoj upravi Željezare se nadaju da će u skorijem periodu doći do prodaje perspektivne imovine čime bi se znatno ubrzao proces penzionisanja preostalih radnika nekada jedne od najvećih kompanija u bivšoj Jugoslaviji, Željezare Zenica.