Predsjednik Srpske radikalne stranke (SRS) Vojislav Šešelj zatražio je od Mehanizma za međunarodne krivične sudove da mu se dozvoli da uloži žalbu na pravosnažnu presudu kojom je osuđen na deset godina zatvora zbog podsticanja i počinjenja progona Hrvata 1992. u selu Hrtkovci u Vojvodini.

Šešelj je u dopisu Mehanizmu za međunarodne krivične sudove naveo da je pravo na žalbu na osuđujuću presudu “elementarno pravo”, koje se ne smije nikome osporiti.

“Presuda izrečena od Mehanizma predstavlja pravni presedan. Nezamislivo je da osoba koja je proglasi krivim i osudi za zločin nema pravo da se žali na takvu odluku”, kazao je Šešelj.

Šešelj je napomenuo da Mehanizam nije smio donijeti konačnu presudu, te da se odluka kojom je osuđen na deset godina zatvora treba posmatrati kao “prvostepena odluka”.

On je u aprilu ove godine proglašen krivim po tri tačke optužnice za progon, deportacije i druga nečovječna djela, javio je BIRN-Justice Report.

Odgovoran je po osnovu govora 1992. u Hrtkovcima, kada je poticao na deportacije, progone i druga nehumana djela poput zločina protiv čovječnosti, kao i za činjenje progona.

Šešelj je rekao da je proglašen krivim samo da bi se “pokrilo” vrijeme koje je proveo u pritvoru Tribunala.

Mehanizam je u aprilu ove godine zaključio da je Šešelj govorom, koji je u Hrtkovcima održao 6. maja 1992. godine, podstakao progon, deportaciju i prisilno premještanje Hrvata. Po pravosnažnoj presudi, Šešelj je tim govorom i “počinio” progon nad Hrvatima “kršenjem prava na sigurnost”.

Sudija Theodor Meron citirao je da je Šešelj u govoru kazao da “u Hrtkovcima nema mjesta Hrvatima”, da je “ubijeđen da će se Srbi iz Hrtkovaca ubrzo otarasiti preostalih Hrvata”, da “ćemo Hrvate otjerati do granice srpskih zemalja, a odatle mogu pješke da nastave, ako prije toga ne odu sami” i da Hrvati “nemaju gdje da se vrate”.

Istom presudom, Šešelj je oslobođen krivice za zločine u Hrvatskoj i BiH, iako je Mehanizam kritizirao određene zaključke prvostepenom Vijeća, poput onog da u Zvorniku nije počinjen progon nesrpskog stanovništva.

Prethodno je prvostepenom presudom Šešelj oslobođen krivice.

Predsjednik Srpske radikalne stranke (SRS) Vojislav Šešelj zatražio je od Mehanizma za međunarodne krivične sudove da mu se dozvoli da uloži žalbu na pravosnažnu presudu kojom je osuđen na deset godina zatvora zbog podsticanja i počinjenja progona Hrvata 1992. u selu Hrtkovci u Vojvodini.

Šešelj je u dopisu Mehanizmu za međunarodne krivične sudove naveo da je pravo na žalbu na osuđujuću presudu “elementarno pravo”, koje se ne smije nikome osporiti.

“Presuda izrečena od Mehanizma predstavlja pravni presedan. Nezamislivo je da osoba koja je proglasi krivim i osudi za zločin nema pravo da se žali na takvu odluku”, kazao je Šešelj.

Šešelj je napomenuo da Mehanizam nije smio donijeti konačnu presudu, te da se odluka kojom je osuđen na deset godina zatvora treba posmatrati kao “prvostepena odluka”.

On je u aprilu ove godine proglašen krivim po tri tačke optužnice za progon, deportacije i druga nečovječna djela, javio je BIRN-Justice Report.

Odgovoran je po osnovu govora 1992. u Hrtkovcima, kada je poticao na deportacije, progone i druga nehumana djela poput zločina protiv čovječnosti, kao i za činjenje progona.

Šešelj je rekao da je proglašen krivim samo da bi se “pokrilo” vrijeme koje je proveo u pritvoru Tribunala.

Mehanizam je u aprilu ove godine zaključio da je Šešelj govorom, koji je u Hrtkovcima održao 6. maja 1992. godine, podstakao progon, deportaciju i prisilno premještanje Hrvata. Po pravosnažnoj presudi, Šešelj je tim govorom i “počinio” progon nad Hrvatima “kršenjem prava na sigurnost”.

Sudija Theodor Meron citirao je da je Šešelj u govoru kazao da “u Hrtkovcima nema mjesta Hrvatima”, da je “ubijeđen da će se Srbi iz Hrtkovaca ubrzo otarasiti preostalih Hrvata”, da “ćemo Hrvate otjerati do granice srpskih zemalja, a odatle mogu pješke da nastave, ako prije toga ne odu sami” i da Hrvati “nemaju gdje da se vrate”.

Istom presudom, Šešelj je oslobođen krivice za zločine u Hrvatskoj i BiH, iako je Mehanizam kritizirao određene zaključke prvostepenom Vijeća, poput onog da u Zvorniku nije počinjen progon nesrpskog stanovništva.

Prethodno je prvostepenom presudom Šešelj oslobođen krivice.