Senaida Turkić, direktorica projetanktske kuće ‘Aksa’ d.o.o. Zenica i predsjednica Upravnog odbora udruženja poslodavaca Zenica, sagovornica je naše emisije ‘Odlučne i uspješne’ kada u završnici našeg projekta Ženska strana života ponovo govorimo na temu “Znanje je moć”.

U razgovoru za Radio Zenit Turkić je kazala da je supruga, majka i prijateljica. Rođena je u Tuzli, a prvi razred osnovne škole završila je u Beogradu s obzirom da je njen otac radio takav posao da je često mijenjao mjesto stanovanja. Nakon toga, dolaze u Zenicu gdje završava osnovnu i srednju školu, nakon čega im se dopada crno-crveni grad gdje ostaju do danas. Zadovoljna je djetinjstvom u Zenici ispunjenim igrama, druženjem i školskim prijateljstvima.

“Kada vidim kako djeca danas odrastaju obuzme me tuga. Danas djeca žele ono što bi odrasli željeli, a ne ono što je svojstveno djeci i njihovom razmišljanju. Oni brže i manje kvalitetno odrastaju. Meni nije normalno da djeca toliko vremena provode u igricama i uz računare. Nije mi normalno da djevojčica sa završetkom osnovnog obrazovanja ima želju da ima manikirane nokte i frizuru. Smatram da je to prebrzo i nepotrebno”, kazala je Turkić.

Bila je jedna od stipendista Vatrostalne, te po završetku školovanja i počinje raditi u ovoj firmi i to u finansijskom sektoru kao pripravnik. Nakon samo šest godina uspjela je doći do Upravnog odbora za finansijske poslove, jer se, kako ističe, u tom kolektivu uvijek cijenilo znanje te su je kolege posebno poštovale kao uspješnu ženu.

Na pitanje da li studenti danas završavaju fakultete s dovoljno znanja da se uhvate u koštac s problemima velikih firmi, kazala je da ako imaju praktični dio u smislu posla u pravim firmama, možda i mogu i to ako nastave učiti i nadograđivati sebe i bez fakulteta.

“Ovaj današnji način obrazovanja mislim da nije dobar i mislim da iskustvo u praktičnom radu ne znači ništa. Današnje disertacije i magistarski radovi su uglavnom copy-paste. Ja sam ih čitala i tu nema rješenja i inovacija za određene probleme. Treba se neko vrijeme provesti u poslu, biti inteligentan, uočiti probleme pa ići na magistarske i doktorske studije”, dodaje naša sagovornica.


U Vatrostalnoj je radila do početka rata, a na temeljima stare firme koju je osnovala njena sestra izgradili su današnju AKSA-u, nekadašnju Astru koja je iz društva jednog lica izrasla u d.o.o.

Danas iza sebe ima 30 godina radnog iskustva, lijepe i ružne stvari, među kojima je i rat.

“Sa žaljenjem moram reći da ni današnji posao koji radimo nema puno pravila ponašanja. Puno je rada, truda i u principu možemo reći da smo zadovoljni. Danas imamo 18 uposlenih od kojih je najveći broj mladih, uglavnom do 27 godina. Mladi inženjeri, stručni kadar, koji je našao svoje mjesto ovdje i koji je zadovoljan uslovima i ono što mi insistiramo i stalno tražimo jeste da uče i napreduju, te da shvate da problem nikada nije prepreka i obrnuto”, ističe naša sagovornica.

Danas su jedan od vodećih biroa u BiH koji je učestvovao u svim najvažnijim projektima kao što su granični prelaz Izačić, zgrada Vijeća ministara, Akademija scenskih umjetnosti i Muzičke akademije, Univerzitetske biblioteke…

Kroz sve godine rada ostali su neovisni o politici, te iz nje nikada nisu ni imali podršku što im je posebno drago.

“Problemi sa kojima se susrećemo su vezani za zakone koji su na snazi i koji jednostavno nemaju dovoljno upustava i pravilnika o primjeni. Vrlo često ste u situaciji gdje morate samo tražiti i pisati šta je pisac htio da kaže i to uvijek daje strah da ne pogriješite. Svaka greška u privatnom biznisu vam može zatvoriti firmu. S druge strane imamo problem od 2004. godine kada je donesen Zakon o javnim nabavkama. To je zakon po kojem se mi moramo ponašati i implementirati.  Prisutni smo na tržištu, idemo na javne tendere i to je Zakon koji je loš.  Taj Zakon prihvata najnižu cijenu, što veoma često znači i najlošiju uslugu. Kada bi neko uradio analizu šta je on nama donio, koliko smo bespotrebnog novca potrošili zbog ponavljanja usluga…”,dodaje Turkić.

Jedna je i od osnivača Udruženja poslodavaca, jer je svima željela dobro. Smatra da se samo kroz udruženje mogu napraviti pozitivni pomaci, što je pokazalo i dosadašnje postojanje udruženja koje se izborilo za ukidanje KDZ-a i budžet predviđen za poticaj i razvoj privrede.

Naglašava kako bez obzira odakle ljudi dolaze na ministarske pozicije, veoma brzo zaboravljaju društveno dobro.

“Nema razlike od ljudi koji dolaze na ministarske funkcije iz realnog sektora ili od nekud drugo. Imali smo slučajeva da su i s biroa dolazili na ministarske stolice što je poražavajuće. Imam utisak da ljudi kada sjednu na tu stolicu, sve drugo je nevažno kada je u pitanju opšte dobro i počinje borba za vlastite pozicije i korist. Odjednom ne razumiju probleme realnog sektora”, dodaje naša sagovornica.

Od blizu 135 članova Udruženja tek 15 posto su žene, a Turkić ističe kako mnogi smatraju da je rad u udruženju gubljenje vremena. Nije zadovoljna ni brojem žena u politici, a smatra da je to posljedica činjenice da jedna prema drugoj nemaju dovoljno povjerenja.

“Žene su u podređenom položaju i moraju se izboriti za svoja prava znanjem i upornošću. Pogledajte koliko imate ženskih udruženja, poduzetnica i koliki je odliv mladih ljudi iz BiH. Jeste čuli da se ijedno žensko udruženje pobunilo zbog toga? Nikada se niko nije oglasio i tu treba biti snaga žena, u razumijevanju problema, isticanju i njegovom rješavanju”, ističe Turkić.

Od mladih se, naglašava, ne može očekivati mnogo osim odlazak iz BiH, jer im društvo ništa nije ponudilo da ostane. Ističe da grad mora ponuditi sadržaje kojim bi mladi kvalitetno proveli slobodno vrijeme, da im se obezbijede solidna primanja i slobodno vrijeme za kulturne i sportske sadržaje.

“Treće, imamo zagađeni politički prostor koji svakodnevno nameće rat. Nemate pozitivnih priča. Imate imenovanje ljudi bez znanja na određene funkcije, funkcionere s krivičnim prijavama, a političari danas nemaju morala. Jedni druge vrijeđaju danas, a sutra pružaju ruku i šta da mladi onda očekuju? Političku situaciju moramo snimiti, setom zakona treba omogućiti veće plaće. Suština nije da vlasnik ima sve, a da radnici rade za malu platu. Sve se to mora posložiti da bi mladi čovjek razmotrio jel to ono što želi i šta su njihovi uslovi da ostanu”.

Naglasila je da je danas dosta Startup programa i drugih projekata, ali da mladi nemaju kreativne i dobre ideje, te da se svi žele obogatiti preko noći.

Na kraju je svim ženama i mladima poručila da se može uspjeti i bez politike, te da je uključivanje u politiku ništa drugo nego prodaja duše đavolu.

“Treba čovjek, odnosno žena, djevojka, mladić da znaju da završetak fakulteta nije kraj obrazovanja. Trebamo se stalno obrazovati i širiti vidike. Morate biti obrazovani u svim ostalim sferama. Dobro je da čitate, slušate muziku, stalno radite na sebi, da imate upornost i spremnost da u datom trenutku reagujete na neke situacije bez panike i shvatite da posao koji radite trebate raditi bez panike. Što manje trebate slušati vijesti i nikako tražiti uzore u političarima. Ne morate se baviti politikom i smatrati da vam ona treba biti odskočna daska. Ako hoćete đavolu prodati dušu, onda je za vas politika”, zaključila je Turkić.

Senaida Turkić, direktorica projetanktske kuće ‘Aksa’ d.o.o. Zenica i predsjednica Upravnog odbora udruženja poslodavaca Zenica, sagovornica je naše emisije ‘Odlučne i uspješne’ kada u završnici našeg projekta Ženska strana života ponovo govorimo na temu “Znanje je moć”.

U razgovoru za Radio Zenit Turkić je kazala da je supruga, majka i prijateljica. Rođena je u Tuzli, a prvi razred osnovne škole završila je u Beogradu s obzirom da je njen otac radio takav posao da je često mijenjao mjesto stanovanja. Nakon toga, dolaze u Zenicu gdje završava osnovnu i srednju školu, nakon čega im se dopada crno-crveni grad gdje ostaju do danas. Zadovoljna je djetinjstvom u Zenici ispunjenim igrama, druženjem i školskim prijateljstvima.

“Kada vidim kako djeca danas odrastaju obuzme me tuga. Danas djeca žele ono što bi odrasli željeli, a ne ono što je svojstveno djeci i njihovom razmišljanju. Oni brže i manje kvalitetno odrastaju. Meni nije normalno da djeca toliko vremena provode u igricama i uz računare. Nije mi normalno da djevojčica sa završetkom osnovnog obrazovanja ima želju da ima manikirane nokte i frizuru. Smatram da je to prebrzo i nepotrebno”, kazala je Turkić.

Bila je jedna od stipendista Vatrostalne, te po završetku školovanja i počinje raditi u ovoj firmi i to u finansijskom sektoru kao pripravnik. Nakon samo šest godina uspjela je doći do Upravnog odbora za finansijske poslove, jer se, kako ističe, u tom kolektivu uvijek cijenilo znanje te su je kolege posebno poštovale kao uspješnu ženu.

Na pitanje da li studenti danas završavaju fakultete s dovoljno znanja da se uhvate u koštac s problemima velikih firmi, kazala je da ako imaju praktični dio u smislu posla u pravim firmama, možda i mogu i to ako nastave učiti i nadograđivati sebe i bez fakulteta.

“Ovaj današnji način obrazovanja mislim da nije dobar i mislim da iskustvo u praktičnom radu ne znači ništa. Današnje disertacije i magistarski radovi su uglavnom copy-paste. Ja sam ih čitala i tu nema rješenja i inovacija za određene probleme. Treba se neko vrijeme provesti u poslu, biti inteligentan, uočiti probleme pa ići na magistarske i doktorske studije”, dodaje naša sagovornica.


U Vatrostalnoj je radila do početka rata, a na temeljima stare firme koju je osnovala njena sestra izgradili su današnju AKSA-u, nekadašnju Astru koja je iz društva jednog lica izrasla u d.o.o.

Danas iza sebe ima 30 godina radnog iskustva, lijepe i ružne stvari, među kojima je i rat.

“Sa žaljenjem moram reći da ni današnji posao koji radimo nema puno pravila ponašanja. Puno je rada, truda i u principu možemo reći da smo zadovoljni. Danas imamo 18 uposlenih od kojih je najveći broj mladih, uglavnom do 27 godina. Mladi inženjeri, stručni kadar, koji je našao svoje mjesto ovdje i koji je zadovoljan uslovima i ono što mi insistiramo i stalno tražimo jeste da uče i napreduju, te da shvate da problem nikada nije prepreka i obrnuto”, ističe naša sagovornica.

Danas su jedan od vodećih biroa u BiH koji je učestvovao u svim najvažnijim projektima kao što su granični prelaz Izačić, zgrada Vijeća ministara, Akademija scenskih umjetnosti i Muzičke akademije, Univerzitetske biblioteke…

Kroz sve godine rada ostali su neovisni o politici, te iz nje nikada nisu ni imali podršku što im je posebno drago.

“Problemi sa kojima se susrećemo su vezani za zakone koji su na snazi i koji jednostavno nemaju dovoljno upustava i pravilnika o primjeni. Vrlo često ste u situaciji gdje morate samo tražiti i pisati šta je pisac htio da kaže i to uvijek daje strah da ne pogriješite. Svaka greška u privatnom biznisu vam može zatvoriti firmu. S druge strane imamo problem od 2004. godine kada je donesen Zakon o javnim nabavkama. To je zakon po kojem se mi moramo ponašati i implementirati.  Prisutni smo na tržištu, idemo na javne tendere i to je Zakon koji je loš.  Taj Zakon prihvata najnižu cijenu, što veoma često znači i najlošiju uslugu. Kada bi neko uradio analizu šta je on nama donio, koliko smo bespotrebnog novca potrošili zbog ponavljanja usluga…”,dodaje Turkić.

Jedna je i od osnivača Udruženja poslodavaca, jer je svima željela dobro. Smatra da se samo kroz udruženje mogu napraviti pozitivni pomaci, što je pokazalo i dosadašnje postojanje udruženja koje se izborilo za ukidanje KDZ-a i budžet predviđen za poticaj i razvoj privrede.

Naglašava kako bez obzira odakle ljudi dolaze na ministarske pozicije, veoma brzo zaboravljaju društveno dobro.

“Nema razlike od ljudi koji dolaze na ministarske funkcije iz realnog sektora ili od nekud drugo. Imali smo slučajeva da su i s biroa dolazili na ministarske stolice što je poražavajuće. Imam utisak da ljudi kada sjednu na tu stolicu, sve drugo je nevažno kada je u pitanju opšte dobro i počinje borba za vlastite pozicije i korist. Odjednom ne razumiju probleme realnog sektora”, dodaje naša sagovornica.

Od blizu 135 članova Udruženja tek 15 posto su žene, a Turkić ističe kako mnogi smatraju da je rad u udruženju gubljenje vremena. Nije zadovoljna ni brojem žena u politici, a smatra da je to posljedica činjenice da jedna prema drugoj nemaju dovoljno povjerenja.

“Žene su u podređenom položaju i moraju se izboriti za svoja prava znanjem i upornošću. Pogledajte koliko imate ženskih udruženja, poduzetnica i koliki je odliv mladih ljudi iz BiH. Jeste čuli da se ijedno žensko udruženje pobunilo zbog toga? Nikada se niko nije oglasio i tu treba biti snaga žena, u razumijevanju problema, isticanju i njegovom rješavanju”, ističe Turkić.

Od mladih se, naglašava, ne može očekivati mnogo osim odlazak iz BiH, jer im društvo ništa nije ponudilo da ostane. Ističe da grad mora ponuditi sadržaje kojim bi mladi kvalitetno proveli slobodno vrijeme, da im se obezbijede solidna primanja i slobodno vrijeme za kulturne i sportske sadržaje.

“Treće, imamo zagađeni politički prostor koji svakodnevno nameće rat. Nemate pozitivnih priča. Imate imenovanje ljudi bez znanja na određene funkcije, funkcionere s krivičnim prijavama, a političari danas nemaju morala. Jedni druge vrijeđaju danas, a sutra pružaju ruku i šta da mladi onda očekuju? Političku situaciju moramo snimiti, setom zakona treba omogućiti veće plaće. Suština nije da vlasnik ima sve, a da radnici rade za malu platu. Sve se to mora posložiti da bi mladi čovjek razmotrio jel to ono što želi i šta su njihovi uslovi da ostanu”.

Naglasila je da je danas dosta Startup programa i drugih projekata, ali da mladi nemaju kreativne i dobre ideje, te da se svi žele obogatiti preko noći.

Na kraju je svim ženama i mladima poručila da se može uspjeti i bez politike, te da je uključivanje u politiku ništa drugo nego prodaja duše đavolu.

“Treba čovjek, odnosno žena, djevojka, mladić da znaju da završetak fakulteta nije kraj obrazovanja. Trebamo se stalno obrazovati i širiti vidike. Morate biti obrazovani u svim ostalim sferama. Dobro je da čitate, slušate muziku, stalno radite na sebi, da imate upornost i spremnost da u datom trenutku reagujete na neke situacije bez panike i shvatite da posao koji radite trebate raditi bez panike. Što manje trebate slušati vijesti i nikako tražiti uzore u političarima. Ne morate se baviti politikom i smatrati da vam ona treba biti odskočna daska. Ako hoćete đavolu prodati dušu, onda je za vas politika”, zaključila je Turkić.