Navijači Čelika, popularni Robijaši, dobili su ime po Kazneno Popravnom Domu (KPD) koji je na područjima bivše Jugoslavije imao i pridjev najstrožijeg.

Ime Robijaši nose od 1988. godine kada su se tadašnje vođe navijača u ugostiteljskom objektu “Šadrvan” složile da konačno navijači dobiju jedno prepoznatljivo ime zauvijek.

Na samom početku grupa navijača koja je navijala za Čelik zvala se “Čelikovci”, zatim mijenjaju svoje ime u “Smogovci” zbog svima nam poznatog smoga i nezdravih čestica koje je zbog svog neprestalnog rada “Željezara Zenica” redovno ispuštala.

Poslije “Smogovaca” navijači mijenjaju ime u “Steelers”, “HZČ” (Huligani Zeničkog Čelika) i “Čelzi”.

Kroz historiju znalo se dešavati da se NK Čelik bori za ulazak u Prvu ligu, ili čak za opstanak u istoj.

Jedan od zapamćenih datuma u analima navijača NK Čelik ostaće i 4. oktobar 1972. godine, kada je Čelik na Bilinom polju pred nešto više od 30.000 gledalaca savladao, kasnije puno poznatiju, italijansku Fiorentinu sa 1:0 i time osvojio Srednjoevropski Kup. Time zenički popularni klub ulazi i u historiju nogometa bivše Jugoslavije.

Na inicijativu “Robijaša”, krajem 80-tih, ova grupa je dobila i svoje mjesto na istočnoj tribini stadiona Bilino polje. Na tu tribinu se moglo ući sa popustom uz članske karte.

Malo je reći da su bili uz svoj klub samo na domaćim utakmicama, jer putovali su i na sva gostovanja koja su bila omogućena.

Rijetko je kada bio organizovan prijevoz, a uglavnom je to bilo stopiranje auta, pa se uz silna presjedanja nekako dolazilo na utakmice.

Split, Vinkovci, Borovo, Solin, Beograd, Sarajevo su samo neki gradovi u kojima su gostovali Robijaši navijajući za crno-crveni tim.

Godina 1992. početak agresije na BiH nije donijela ništa dobro i tadašnja nogometna liga se raspada, jer u toku rata nije bilo mogućnosti za odigravanje utakmica.

NSBiH 1994. godine počinje da pokreće sportski život, znajući da je to jedini način da se razum ponovo vrati na svoje, a navijačima i igračima omogući da se nadmeću sportski.

Robijaši ponovo stupaju u svoje redove i nastavljaju navijati za Čelik.

Bilino polje je nastavilo da živi, u Zenici su se ponovo počele vraćati boje, a crno-crvena je odjekivala u svoj svojoj snazi.

Naime, dešavalo se da su “huligani” napravili nekoliko incidenata na relaciji istok-sjever, i u svrhu bolje organizacije i atmosfere, a na inicijativu Uprave Kluba, navijači se prebacuju na južnu tribinu stadiona Bilino polje, gdje ostaju sve do danas.

Navijači Čelika, popularni Robijaši, dobili su ime po Kazneno Popravnom Domu (KPD) koji je na područjima bivše Jugoslavije imao i pridjev najstrožijeg.

Ime Robijaši nose od 1988. godine kada su se tadašnje vođe navijača u ugostiteljskom objektu “Šadrvan” složile da konačno navijači dobiju jedno prepoznatljivo ime zauvijek.

Na samom početku grupa navijača koja je navijala za Čelik zvala se “Čelikovci”, zatim mijenjaju svoje ime u “Smogovci” zbog svima nam poznatog smoga i nezdravih čestica koje je zbog svog neprestalnog rada “Željezara Zenica” redovno ispuštala.

Poslije “Smogovaca” navijači mijenjaju ime u “Steelers”, “HZČ” (Huligani Zeničkog Čelika) i “Čelzi”.

Kroz historiju znalo se dešavati da se NK Čelik bori za ulazak u Prvu ligu, ili čak za opstanak u istoj.

Jedan od zapamćenih datuma u analima navijača NK Čelik ostaće i 4. oktobar 1972. godine, kada je Čelik na Bilinom polju pred nešto više od 30.000 gledalaca savladao, kasnije puno poznatiju, italijansku Fiorentinu sa 1:0 i time osvojio Srednjoevropski Kup. Time zenički popularni klub ulazi i u historiju nogometa bivše Jugoslavije.

Na inicijativu “Robijaša”, krajem 80-tih, ova grupa je dobila i svoje mjesto na istočnoj tribini stadiona Bilino polje. Na tu tribinu se moglo ući sa popustom uz članske karte.

Malo je reći da su bili uz svoj klub samo na domaćim utakmicama, jer putovali su i na sva gostovanja koja su bila omogućena.

Rijetko je kada bio organizovan prijevoz, a uglavnom je to bilo stopiranje auta, pa se uz silna presjedanja nekako dolazilo na utakmice.

Split, Vinkovci, Borovo, Solin, Beograd, Sarajevo su samo neki gradovi u kojima su gostovali Robijaši navijajući za crno-crveni tim.

Godina 1992. početak agresije na BiH nije donijela ništa dobro i tadašnja nogometna liga se raspada, jer u toku rata nije bilo mogućnosti za odigravanje utakmica.

NSBiH 1994. godine počinje da pokreće sportski život, znajući da je to jedini način da se razum ponovo vrati na svoje, a navijačima i igračima omogući da se nadmeću sportski.

Robijaši ponovo stupaju u svoje redove i nastavljaju navijati za Čelik.

Bilino polje je nastavilo da živi, u Zenici su se ponovo počele vraćati boje, a crno-crvena je odjekivala u svoj svojoj snazi.

Naime, dešavalo se da su “huligani” napravili nekoliko incidenata na relaciji istok-sjever, i u svrhu bolje organizacije i atmosfere, a na inicijativu Uprave Kluba, navijači se prebacuju na južnu tribinu stadiona Bilino polje, gdje ostaju sve do danas.