Susjedni gradovi i općine iz tzv. riječkog prstena demografski bujaju. Objašnjenje tog fenomena je u teritorijalnoj skučenosti Rijeke.

Ni “bogata” Rijeka nije imuna na problem iseljavanja. Rijeka se već godinama suočava s činjenicom da više ljudi odlazi iz Rijeke nego što se u nju doseljava, kao i s negativnim prirodnim prirastom. Prema službenim podacima za razdoblje od 2011. do 2015. godine umrlih je u Rijeci bilo 8.071, a rođenih 5.131. – prema čemu se Rijeka uklapa u dugogodišnje negativne demografske trendove u Primorsko-goranskoj županiji, Hrvatskoj, kao i velikom broju europskih zemalja.

Podaci govore da je u istom razdoblju iz Rijeke iselilo 14.689 stanovnika, dok se u Rijeku doselilo njih 10.844, što znači negativni migracijski saldo od 3.945 stanovnika. No kada je riječ o iseljavanju, Rijeka se suočava s još jednim fenomenom. Podaci govore da je od 14.689 iseljenih njih više od pola, odnosno 55 posto, odselilo u druge gradove i općine u Primorsko-goranskoj županiji. Uvid u detaljne podatke o iseljavanju iz Rijeke upućuju na zaključak da većina odseljenih zapravo ne odlazi daleko nego u susjedne gradiće i općine, najviše u Viškovo, a zatim i u Kastav, Matulje, Bakar, Čavle i Kostrenu.

Riječ je o malim i propulzivnim općinama i gradovima u tzv. riječkom prstenu koji posljednjih nekoliko godina doživljavaju pravi demografski bum.

Željela „baš pravo selo”

Rijeku je napustila i Riječanka Gordana Modrić koja je prije osam godina sa suprugom iz Rijeke odselila u Žejane, pitoreskno selo u riječkom zaleđu, u općini Matulji. Urbani komoditet Rijeke i život u višekatnici u riječkom naselju Turnić zamijenila je pravim seoskim ambijentom i životom u privatnoj kući s okućnicom i predivnom prirodom. Iako je samo nekoliko mjeseci od preseljenja izgubila supruga, naša sugovornica ostala je u svom novom domu. Glavni motiv njezinog preseljenja bio je rješenje stambenog pitanja sina koji je ostao živjeti u njihovom riječkom stanu.

“Ja vam, zapravo, i nisam tipičan primjer, jer mislim da je puno više ljudi odselilo u urbanije sredine poput Viškova koje je, zapravo, potpuno urbanizirano. Ljudi su danas ipak komotni i ne žele se odreći gradskog života. Život na selu, primjerice, podrazumijeva da morate znati zapaliti vatru i pripremiti drva za zimu. A ja sam željela baš pravo selo i Žejane su moj izbor. Ta odluka ima svoje prednosti, ali i nedostatke. Prva trgovina je tek tri kilometra od moje kuće. Sve je dobro dok ste zdravi, jer prvi liječnik je u Permanima, desetak kilometara od Žejana”, objašnjava Gordana Modrić koja svakog dana svojim automobilom odlazi na posao u Rijeku, što je najmanje 78 kilometara do posla i natrag.

Većina onih koji su iz Rijeke odselili u riječki prsten, baš kao i Gordana Modrić, i dalje rade u Rijeci, što potvrđuju i podaci prema kojima je udio Rijeke u ukupnom broju zaposlenih u Primorsko-goranskoj županiji znatno veći od udjela Rijeke u ukupnom broju stanovnika u županiji. U pravilu je riječ o gradovima i općinama u neposrednom susjedstvu Rijeke koji prirodno gravitiraju Rijeci.

Samo 44 kvadratna kilometra

Zbog čega, dakle, Riječani u tolikom broju sele iz Rijeke u susjedne gradove i općine? Problem je u teritorijalnoj skučenosti Rijeke. Taj je grad teritorijalnim preustrojem u prvoj polovici devedesetih godina sveden na dugačak i relativno uzak pojas uz more, od Preluka na sjeveru do uvale Martinšćica na jugu, čime je gradsko područje suženo na samo 44 kvadratna kilometra prostora. Prema tom kriteriju, veličini prostora kojim raspolaže, Rijeka je od 36 jedinica lokalne samouprave u svojoj županiji tek na 26. mjestu, a po broju stanovnika po kvadratnom kilometru Rijeka je najgušće naseljen grad u Hrvatskoj. Dok Rijeka sa svojih skoro 130 tisuća stanovnika raspolaže s tek 44 kvadratna kilometra prostora, Bakar, primjerice, ima čak 125 kvadratnih kilometara, Matulji čak 176, a Čavle 85.

A manje prostora u pravilu znači i manje stambenih zona, pa tako i manje novih stanova. O tome također svjedoče statistički podaci. Od 2011. do 2015. godine je u Rijeci izgrađeno samo 858 novih stanova, a u susjednim gradovima i općinama – Kastvu, Viškovu, Kostreni i Matuljima – čak 1.363 stana. To je jedan od glavnih razloga zbog kojih Riječani posljednjih godina sele u riječki prsten. Tamošnji gradići i općine, na samo desetak ili 20 minuta vožnje udaljeni od središta Rijeke, urbanistički i demografski bujaju. Riječani tamo lakše rješavaju stambeno pitanje, što u Rijeci nije jednostavno s obzirom na ograničenu ponudu novih stanova, pri čemu valja imati na umu da većina stanovnika riječkog prstena i dalje koristi ukupnu komunalnu, prometnu, kulturnu, sportsku i zdravstvenu infrastrukturu Rijeke.

Riječka urbana aglomeracija

Teritorijalnim preustrojem devedesetih Rijeka nije izgubila samo prostor za stanogradnju nego i područje za gospodarski i industrijski razvoj. “Stavljanje Rijeke u uske teritorijalne okvire politički je zločin, time se razvoj namjerno zaustavio”, komentirao je prije nekoliko godina ovaj problem Slavko Linić koji je bio gradonačelnik Rijeke devedesetih godina, kada se dogodilo prostorno “sakaćenje” Rijeke. Radilo se o političkim odlukama, pri čemu valja imati na umu da lokalna vlast u Rijeci u to vrijeme nije bila po volji središnje vlasti u Zagrebu. Tim je preustrojem Rijeka izgubila i neke strateški važne tvrtke, kao i ključne industrijske i razvojne zone poput, primjerice, Industrijske zone Kukuljanovo, brodogradilišta “Viktor Lenac” ili Rafinerije Urinj. Sve je to ostalo izvan područja Rijeke, dok je zaštićeni priobalni pojas kao pomorsko dobro također izvan dosega gradske vlasti, što predstavlja dodatan ograničavajući faktor kada je razvoj u pitanju.

Rijeka, nekoć snažno industrijsko središte, zato se devedesetih silom prilika okrenula tercijarnim djelatnostima, uslugama, prometu i turizmu, nostalgično se prisjećajući svoje slavne industrijske prošlosti. I dok je Hrvatska devedesetih “suzila” Rijeku, Europska unija danas potiče jaču suradnju Rijeke i okolnih gradova i općina. Tako je, primjerice, uspostavljanje Riječke urbane aglomeracije, koju čine Rijeka i okolni gradovi i općine, bilo preduvjet za korištenje značajnih sredstava iz europskih fondova. Kroz prizmu europskih projekata cijelo se ovo područje sagledava kao prirodna cjelina, što ustvari i jest.

Susjedni gradovi i općine iz tzv. riječkog prstena demografski bujaju. Objašnjenje tog fenomena je u teritorijalnoj skučenosti Rijeke.

Ni “bogata” Rijeka nije imuna na problem iseljavanja. Rijeka se već godinama suočava s činjenicom da više ljudi odlazi iz Rijeke nego što se u nju doseljava, kao i s negativnim prirodnim prirastom. Prema službenim podacima za razdoblje od 2011. do 2015. godine umrlih je u Rijeci bilo 8.071, a rođenih 5.131. – prema čemu se Rijeka uklapa u dugogodišnje negativne demografske trendove u Primorsko-goranskoj županiji, Hrvatskoj, kao i velikom broju europskih zemalja.

Podaci govore da je u istom razdoblju iz Rijeke iselilo 14.689 stanovnika, dok se u Rijeku doselilo njih 10.844, što znači negativni migracijski saldo od 3.945 stanovnika. No kada je riječ o iseljavanju, Rijeka se suočava s još jednim fenomenom. Podaci govore da je od 14.689 iseljenih njih više od pola, odnosno 55 posto, odselilo u druge gradove i općine u Primorsko-goranskoj županiji. Uvid u detaljne podatke o iseljavanju iz Rijeke upućuju na zaključak da većina odseljenih zapravo ne odlazi daleko nego u susjedne gradiće i općine, najviše u Viškovo, a zatim i u Kastav, Matulje, Bakar, Čavle i Kostrenu.

Riječ je o malim i propulzivnim općinama i gradovima u tzv. riječkom prstenu koji posljednjih nekoliko godina doživljavaju pravi demografski bum.

Željela „baš pravo selo”

Rijeku je napustila i Riječanka Gordana Modrić koja je prije osam godina sa suprugom iz Rijeke odselila u Žejane, pitoreskno selo u riječkom zaleđu, u općini Matulji. Urbani komoditet Rijeke i život u višekatnici u riječkom naselju Turnić zamijenila je pravim seoskim ambijentom i životom u privatnoj kući s okućnicom i predivnom prirodom. Iako je samo nekoliko mjeseci od preseljenja izgubila supruga, naša sugovornica ostala je u svom novom domu. Glavni motiv njezinog preseljenja bio je rješenje stambenog pitanja sina koji je ostao živjeti u njihovom riječkom stanu.

“Ja vam, zapravo, i nisam tipičan primjer, jer mislim da je puno više ljudi odselilo u urbanije sredine poput Viškova koje je, zapravo, potpuno urbanizirano. Ljudi su danas ipak komotni i ne žele se odreći gradskog života. Život na selu, primjerice, podrazumijeva da morate znati zapaliti vatru i pripremiti drva za zimu. A ja sam željela baš pravo selo i Žejane su moj izbor. Ta odluka ima svoje prednosti, ali i nedostatke. Prva trgovina je tek tri kilometra od moje kuće. Sve je dobro dok ste zdravi, jer prvi liječnik je u Permanima, desetak kilometara od Žejana”, objašnjava Gordana Modrić koja svakog dana svojim automobilom odlazi na posao u Rijeku, što je najmanje 78 kilometara do posla i natrag.

Većina onih koji su iz Rijeke odselili u riječki prsten, baš kao i Gordana Modrić, i dalje rade u Rijeci, što potvrđuju i podaci prema kojima je udio Rijeke u ukupnom broju zaposlenih u Primorsko-goranskoj županiji znatno veći od udjela Rijeke u ukupnom broju stanovnika u županiji. U pravilu je riječ o gradovima i općinama u neposrednom susjedstvu Rijeke koji prirodno gravitiraju Rijeci.

Samo 44 kvadratna kilometra

Zbog čega, dakle, Riječani u tolikom broju sele iz Rijeke u susjedne gradove i općine? Problem je u teritorijalnoj skučenosti Rijeke. Taj je grad teritorijalnim preustrojem u prvoj polovici devedesetih godina sveden na dugačak i relativno uzak pojas uz more, od Preluka na sjeveru do uvale Martinšćica na jugu, čime je gradsko područje suženo na samo 44 kvadratna kilometra prostora. Prema tom kriteriju, veličini prostora kojim raspolaže, Rijeka je od 36 jedinica lokalne samouprave u svojoj županiji tek na 26. mjestu, a po broju stanovnika po kvadratnom kilometru Rijeka je najgušće naseljen grad u Hrvatskoj. Dok Rijeka sa svojih skoro 130 tisuća stanovnika raspolaže s tek 44 kvadratna kilometra prostora, Bakar, primjerice, ima čak 125 kvadratnih kilometara, Matulji čak 176, a Čavle 85.

A manje prostora u pravilu znači i manje stambenih zona, pa tako i manje novih stanova. O tome također svjedoče statistički podaci. Od 2011. do 2015. godine je u Rijeci izgrađeno samo 858 novih stanova, a u susjednim gradovima i općinama – Kastvu, Viškovu, Kostreni i Matuljima – čak 1.363 stana. To je jedan od glavnih razloga zbog kojih Riječani posljednjih godina sele u riječki prsten. Tamošnji gradići i općine, na samo desetak ili 20 minuta vožnje udaljeni od središta Rijeke, urbanistički i demografski bujaju. Riječani tamo lakše rješavaju stambeno pitanje, što u Rijeci nije jednostavno s obzirom na ograničenu ponudu novih stanova, pri čemu valja imati na umu da većina stanovnika riječkog prstena i dalje koristi ukupnu komunalnu, prometnu, kulturnu, sportsku i zdravstvenu infrastrukturu Rijeke.

Riječka urbana aglomeracija

Teritorijalnim preustrojem devedesetih Rijeka nije izgubila samo prostor za stanogradnju nego i područje za gospodarski i industrijski razvoj. “Stavljanje Rijeke u uske teritorijalne okvire politički je zločin, time se razvoj namjerno zaustavio”, komentirao je prije nekoliko godina ovaj problem Slavko Linić koji je bio gradonačelnik Rijeke devedesetih godina, kada se dogodilo prostorno “sakaćenje” Rijeke. Radilo se o političkim odlukama, pri čemu valja imati na umu da lokalna vlast u Rijeci u to vrijeme nije bila po volji središnje vlasti u Zagrebu. Tim je preustrojem Rijeka izgubila i neke strateški važne tvrtke, kao i ključne industrijske i razvojne zone poput, primjerice, Industrijske zone Kukuljanovo, brodogradilišta “Viktor Lenac” ili Rafinerije Urinj. Sve je to ostalo izvan područja Rijeke, dok je zaštićeni priobalni pojas kao pomorsko dobro također izvan dosega gradske vlasti, što predstavlja dodatan ograničavajući faktor kada je razvoj u pitanju.

Rijeka, nekoć snažno industrijsko središte, zato se devedesetih silom prilika okrenula tercijarnim djelatnostima, uslugama, prometu i turizmu, nostalgično se prisjećajući svoje slavne industrijske prošlosti. I dok je Hrvatska devedesetih “suzila” Rijeku, Europska unija danas potiče jaču suradnju Rijeke i okolnih gradova i općina. Tako je, primjerice, uspostavljanje Riječke urbane aglomeracije, koju čine Rijeka i okolni gradovi i općine, bilo preduvjet za korištenje značajnih sredstava iz europskih fondova. Kroz prizmu europskih projekata cijelo se ovo područje sagledava kao prirodna cjelina, što ustvari i jest.