Rijeka Bosna, poznata po ljepoti i čistoći na svom vrelu, u svom daljem toku pretvara se u nešto sasvim drugo. Komunalni otpad, kućanski aparati i štetni hemijski spojevi čine je neugodnim prizorom, ali zbog poljoprivrede i ribolova i štetnom po zdravlje.

U toplijem i sušnijem razdoblju, rijeka Bosna u Zenici i njezinoj okolini otkriva svoje pravo lice, odnosno lice onih koji žive pored nje. Na stablima i stijenama pored mogu se vidjeti opipljivi rezultati destruktivnog ljudskog djelovanja – plastične vrećice, odbačena odjeća, električni uređaji, ponekad čak i automobilske školjke, a ispuštanjem industrijskog otpada u nju Bosna postaje i kemijski zagađena.

“Rijeku Bosnu zagađuju svi koji se uz nju nalaze, koji uz nju žive, to su prije svega industrijski zagađivači. Znači sva velika industrija, nije nam je puno ostalo ali sve ovo što imamo industrije nema odgovarajuće prošišćivače za čišćenje otpadnih voda – od željezare, rudnika, kamenoloma pa do mesnica i klaonica”, kaže član “Eko foruma” Zenica Samir Lemeš.

Kako ističu iz ekološke udruge, krivnja za ovakvo stanje je osim zagađivača i na institucijama koje međusobno prebacuju odgovornost jedni na druge. Da postoje nepravilnosti unutar inspekcijskog sustava, pokazuje i slučaj Arselor Mitala iz Zenice gdje je sam direktor priznao odgovornost firme za porast razine željeza u vodi da bi inspekcija potom utvdila kako je sa vodom sve u redu.

“Prije dvije godine rijeka Bosna je bila krvava, kompanija je vrlo brzo reagovala, vrlo korektno i pošteno, njihov generalni direktor je rekao znamo tu ima željeza i to se moglo vidjet golim okom. I kad vi pogledate u toj vodi uopšte nema željeza, to potpiše laboratorij, potpiše direktor agencije, potpiše inspektor vodni i onda vi zapravo vidite da je to jedna korupcija prisutna u kompletnom sistemu, pa čak i kad zagađivač prizna o čemu se radi”, ističe član “Eko foruma” Zenuca Dragan Šulović.

Iz eko udruga tvrde da dok institucije ne krenu propisno kažnjavati zagađivače, situacija se neće promijeniti.

“Sad je do inspekcije, do tužilaštva i do sudova da kazne odgovorne za to, jer sve dok neko ne plati veliku kaznu za to što radi rijeci Bosni i svim vodotokovima u Bosni i Hercegovini ova situacija će se i dalje nastaviti”, smatra Lemeš.

“Kada govorimo o industrijskim zagađivačima tu se nameće jedno od sasvim logičnih rješenja da se postavljaju kolektori odnosno prošišćivači kada govorimo o otpadnim vodama na obalama rijeka. Ono što mi možemo da uradimo pojedinačno jeste još uvijek da radimo na podizanju ekološke svijesti i da radimo akcije čišćenja u kontinuitetu”, navodi ekspert za političku ekologiju Safet Kubat.

Često nesvjesno vodnog bogatstva koje ima, naše društvo se odnosi prema rijekama kao da sutra ne postoji, a generacijama koje dolaze poslije nas ostavit će tone otpada na mjestima gdje su nekad bile šume i rijeke. Kad se to dogodi, shvatit ćemo da novac ne možemo jesti, ali tada će biti prekasno za djelovanje.

Rijeka Bosna, poznata po ljepoti i čistoći na svom vrelu, u svom daljem toku pretvara se u nešto sasvim drugo. Komunalni otpad, kućanski aparati i štetni hemijski spojevi čine je neugodnim prizorom, ali zbog poljoprivrede i ribolova i štetnom po zdravlje.

U toplijem i sušnijem razdoblju, rijeka Bosna u Zenici i njezinoj okolini otkriva svoje pravo lice, odnosno lice onih koji žive pored nje. Na stablima i stijenama pored mogu se vidjeti opipljivi rezultati destruktivnog ljudskog djelovanja – plastične vrećice, odbačena odjeća, električni uređaji, ponekad čak i automobilske školjke, a ispuštanjem industrijskog otpada u nju Bosna postaje i kemijski zagađena.

“Rijeku Bosnu zagađuju svi koji se uz nju nalaze, koji uz nju žive, to su prije svega industrijski zagađivači. Znači sva velika industrija, nije nam je puno ostalo ali sve ovo što imamo industrije nema odgovarajuće prošišćivače za čišćenje otpadnih voda – od željezare, rudnika, kamenoloma pa do mesnica i klaonica”, kaže član “Eko foruma” Zenica Samir Lemeš.

Kako ističu iz ekološke udruge, krivnja za ovakvo stanje je osim zagađivača i na institucijama koje međusobno prebacuju odgovornost jedni na druge. Da postoje nepravilnosti unutar inspekcijskog sustava, pokazuje i slučaj Arselor Mitala iz Zenice gdje je sam direktor priznao odgovornost firme za porast razine željeza u vodi da bi inspekcija potom utvdila kako je sa vodom sve u redu.

“Prije dvije godine rijeka Bosna je bila krvava, kompanija je vrlo brzo reagovala, vrlo korektno i pošteno, njihov generalni direktor je rekao znamo tu ima željeza i to se moglo vidjet golim okom. I kad vi pogledate u toj vodi uopšte nema željeza, to potpiše laboratorij, potpiše direktor agencije, potpiše inspektor vodni i onda vi zapravo vidite da je to jedna korupcija prisutna u kompletnom sistemu, pa čak i kad zagađivač prizna o čemu se radi”, ističe član “Eko foruma” Zenuca Dragan Šulović.

Iz eko udruga tvrde da dok institucije ne krenu propisno kažnjavati zagađivače, situacija se neće promijeniti.

“Sad je do inspekcije, do tužilaštva i do sudova da kazne odgovorne za to, jer sve dok neko ne plati veliku kaznu za to što radi rijeci Bosni i svim vodotokovima u Bosni i Hercegovini ova situacija će se i dalje nastaviti”, smatra Lemeš.

“Kada govorimo o industrijskim zagađivačima tu se nameće jedno od sasvim logičnih rješenja da se postavljaju kolektori odnosno prošišćivači kada govorimo o otpadnim vodama na obalama rijeka. Ono što mi možemo da uradimo pojedinačno jeste još uvijek da radimo na podizanju ekološke svijesti i da radimo akcije čišćenja u kontinuitetu”, navodi ekspert za političku ekologiju Safet Kubat.

Često nesvjesno vodnog bogatstva koje ima, naše društvo se odnosi prema rijekama kao da sutra ne postoji, a generacijama koje dolaze poslije nas ostavit će tone otpada na mjestima gdje su nekad bile šume i rijeke. Kad se to dogodi, shvatit ćemo da novac ne možemo jesti, ali tada će biti prekasno za djelovanje.