Mjesec mentalnog zdravlja obilježava se u maju u Sjedinjenim Američkim Državama od 1949, no od tada se ono počelo obilježavati i u ostatku svijeta.

Psihički poremećaji ozbiljna su stanja koja mogu utjecati na naše razmišljanje, raspoloženje i ponašanje. Mogu biti povremena, jednokratne neprilike ili dugotrajne borbe. Ta stanja mogu utjecati na vašu sposobnost funkcioniranja s drugima i funkcioniranja općenito. Važno je shvatiti da su psihički poremećaji česti i sve češći. To možda ne zvuči obećavajuće, ali dobra je vijest da postoje nove psihoterapijske metode i lijekovi. Osobe s mentalnim poremećajima mogu biti bolje, u dugoročnoj remisiji, a neki se čak potpuno oporavljaju.

Jedan od poremećaja o kojem smo imali priliku razgovarati sa našom gošćom u studiju, Nirvanom Radić je autizam. Radić je edukatorica i rehabilitatorica, te uposlenica JU ‘Škola za odgoj, obrazovanje i rehabilitaticiju osoba sa poteškoćama u psihofizičkom razvoju Zenica’, te je svoje znanje i iskustvo podijelila sa nama.

Autizam je neurorazvojni poremećaj obilježen poremećenim društvenim međudjelovanjem i komunikacijom, ponavljanim i stereotipnim obrascima ponašanja i nejednolikim intelektualnim razvojem, često uz duševno zaostajanje.

– Prvi simptomi autizma javljaju se u prvim mjesecima života, i oni su poprilično diskretni, pa je roditeljima teško da ih prepoznaju, dok se najveća ekspanzija simptoma dešava između 2,5-3 godine, tj.u fazi razvoja govora, kad roditelji i počnu da primjećuju da je govor nepravilan, ili dođe do nagle regresije ili gubitka govora. Kad su u pitanju najraniji simptomi, može se desiti da dijete odbija da jede, da mnogo spava ili ne spava uopšte, također postoji pretjerana razdražljivost, plačljivost, agresija, nemir ili pretjerana mirnoća – opisala nam je simptome autizma, i dodala:

– Što ranije krenuti raditi sa djetetom to bolje. Kod nas je nažalost problem dijagnoza, mi ovdje u BiH nemamo adekvatnu dijagnostiku, pa tako kašnjenjem dijagnoze, kasni i tretman.

Često smo u posljednje vrijeme slušali o povezivanju autizma kod djece sa pretjeranim korištenjem ekrana, mobitela ili tv-a, a da li to zaista može da se poveže, objasnila nam je Nirvana:

– Teško je reći da li ekrani danas utiču na psihološki razvoj djeteta, no ljudi su u praksi primjetili jako loš uticaj na razvoj djece, posebno kad je govor u pitanju. Djeca tu imaju posla sa jednosmjetnom komunikacijom, jer nemaju povratnu informaciju na svoje emocije i akcije. Ljudi koji direktno rade s djecom su primjetili da je povećan broj djece sa razvojnim poremećajima, i da su simptomi vrlo slični autizmu, no ne mora da znači da će dijete razviti autizam ukoliko koristi ekrane, ali također ne mora značiti ni da neće. Ono što se potvrdilo je da prekomjerna izloženost ekranima u dječjem mozgu stvara hemijske procese slične onima koji imaju ovisnici o teškim hemijskim drogama.

– Nikad nije rano početi sa tretmanom, a kasno može biti. Ako posumnjate kao roditelj u bilo kakav simptom ili odstupanje bolje je da odete po savjet ili vid tretmana, jer to ne može škoditi, nego da bude prekasno. Ono što je isto vrijedno napomenuti je da se kognicija razvija do pete godine života, i do tada možemo govoriti o ranoj intervenciji, se kasnije je nadogradnja, i sve je poslije teže razviti vještine i lošije su prognoze – apelovala je Nirvana.

Čitav razgovor možete poslušati ovdje.

Mjesec mentalnog zdravlja obilježava se u maju u Sjedinjenim Američkim Državama od 1949, no od tada se ono počelo obilježavati i u ostatku svijeta.

Psihički poremećaji ozbiljna su stanja koja mogu utjecati na naše razmišljanje, raspoloženje i ponašanje. Mogu biti povremena, jednokratne neprilike ili dugotrajne borbe. Ta stanja mogu utjecati na vašu sposobnost funkcioniranja s drugima i funkcioniranja općenito. Važno je shvatiti da su psihički poremećaji česti i sve češći. To možda ne zvuči obećavajuće, ali dobra je vijest da postoje nove psihoterapijske metode i lijekovi. Osobe s mentalnim poremećajima mogu biti bolje, u dugoročnoj remisiji, a neki se čak potpuno oporavljaju.

Jedan od poremećaja o kojem smo imali priliku razgovarati sa našom gošćom u studiju, Nirvanom Radić je autizam. Radić je edukatorica i rehabilitatorica, te uposlenica JU ‘Škola za odgoj, obrazovanje i rehabilitaticiju osoba sa poteškoćama u psihofizičkom razvoju Zenica’, te je svoje znanje i iskustvo podijelila sa nama.

Autizam je neurorazvojni poremećaj obilježen poremećenim društvenim međudjelovanjem i komunikacijom, ponavljanim i stereotipnim obrascima ponašanja i nejednolikim intelektualnim razvojem, često uz duševno zaostajanje.

– Prvi simptomi autizma javljaju se u prvim mjesecima života, i oni su poprilično diskretni, pa je roditeljima teško da ih prepoznaju, dok se najveća ekspanzija simptoma dešava između 2,5-3 godine, tj.u fazi razvoja govora, kad roditelji i počnu da primjećuju da je govor nepravilan, ili dođe do nagle regresije ili gubitka govora. Kad su u pitanju najraniji simptomi, može se desiti da dijete odbija da jede, da mnogo spava ili ne spava uopšte, također postoji pretjerana razdražljivost, plačljivost, agresija, nemir ili pretjerana mirnoća – opisala nam je simptome autizma, i dodala:

– Što ranije krenuti raditi sa djetetom to bolje. Kod nas je nažalost problem dijagnoza, mi ovdje u BiH nemamo adekvatnu dijagnostiku, pa tako kašnjenjem dijagnoze, kasni i tretman.

Često smo u posljednje vrijeme slušali o povezivanju autizma kod djece sa pretjeranim korištenjem ekrana, mobitela ili tv-a, a da li to zaista može da se poveže, objasnila nam je Nirvana:

– Teško je reći da li ekrani danas utiču na psihološki razvoj djeteta, no ljudi su u praksi primjetili jako loš uticaj na razvoj djece, posebno kad je govor u pitanju. Djeca tu imaju posla sa jednosmjetnom komunikacijom, jer nemaju povratnu informaciju na svoje emocije i akcije. Ljudi koji direktno rade s djecom su primjetili da je povećan broj djece sa razvojnim poremećajima, i da su simptomi vrlo slični autizmu, no ne mora da znači da će dijete razviti autizam ukoliko koristi ekrane, ali također ne mora značiti ni da neće. Ono što se potvrdilo je da prekomjerna izloženost ekranima u dječjem mozgu stvara hemijske procese slične onima koji imaju ovisnici o teškim hemijskim drogama.

– Nikad nije rano početi sa tretmanom, a kasno može biti. Ako posumnjate kao roditelj u bilo kakav simptom ili odstupanje bolje je da odete po savjet ili vid tretmana, jer to ne može škoditi, nego da bude prekasno. Ono što je isto vrijedno napomenuti je da se kognicija razvija do pete godine života, i do tada možemo govoriti o ranoj intervenciji, se kasnije je nadogradnja, i sve je poslije teže razviti vještine i lošije su prognoze – apelovala je Nirvana.

Čitav razgovor možete poslušati ovdje.