U vremenima, kada većina nas razmišlja o tome da li je svijet na rubu svog trećeg rata, prizori kojima smo našim objektivima posvjedočili protekle subote u Zenici, na atletskom stadionu „Kamberovića polje“, uvjerili su nas da se ljudi s ovog podneblja uveliko naoružavaju ljubavlju jednih prema drugima, braneći se prijateljstvima koja nadilaze sve granice i međusobne podjele.

Upravo jedna takva snažna poruka proslijeđena je svijetu iz srca Bosne, zahvaljujući poznatom ugostiteljskom dvojcu, braći Ivanu i Andriji Petrović, koji su svom gradu priredili prvi memorijalni veteranski ragbi turnir u čast sjećanja na rahmetli Amira Halilovića – zeničkog „Zlatnog ljiljana“, koji je tokom ’93. godine u ratnim stradanjima spasio šest ljudi, a spašavajući sedmog zadobio teški invaliditet.

Zbog toga je ostatak svog života proveo, uglavnom boreći se za sebe, najbolje kako je to znao i umio, svojim širokim osmijehom, jakim duhom i neprolaznom pjesmom. Iako bitku protiv opakog karcinoma pluća, od kojeg se uz pomoć nesebične podrške mnogobrojnih dobrih ljudi dugo vremena liječio, nije uspio dobiti, napuštivši nas prerano, njegov lik i djelo zauvijek su ispisali priču o hrabrosti koja ostaje besmrtna.

Turniru pod njegovim imenom, na poziv braće Petrović odazvalo se preko 130 učesnika sa područja bivših jugoslovenskih republika i pojedinaca iz inostranstva, okupljenih s namjerom da nas kroz strastveno takmičenje za elipsastu loptu podsjete na toplinu čovjekoljublja u svojim srcima, s kojima nam dolaze raširenih ruku.

Na svečanom otvorenju turnira obratio im se i prvi čovjek Zenice, gradonačelnik Fuad Kasumović, poželivši im srdačnu dobrodošlicu i prijatan boravak u gradu, koji kako je kazao njeguje tradiciju ragbi sporta dugu preko 50 godina. Na zamolbu organizatora ovog događaja, ispucao je i prvu loptu, otvorivši tako i početak igre, a naročito dirljiv trenutak bio je njegov susret sa rahmetli Amirovom kćerkom i unukom, koji su željeli da mu se posebno zahvale.

Žestoka igra, koja je potom uslijedila, nakvasila je teren atletskog stadiona „Kamberovića polje“ znojem veterana iz ragbi klubova Mamuti i Avala iz Beograda, Borca Starčevo, Dinama iz Pančeva, Vršca, Partizana, Zemuna, Siska, zagrebačkog HARK Mladost te zeničkih Vukova, potvrdivši još jednom da pasija sportskih srca ne zna za godine. Ipak, podstrek za takvu igru pronalazimo i u glumici Bosanskog narodnog pozorišta, Ermini Nišić, čiji je šarm u vođenju svečanog otvorenja obilježio ovaj prvi memorijalni turnir.

Na kraju je pobjedonosni pehar uručen Amirovom unuku, malenom Dalu, sa željom svih učesnika da kao ponosni nasljednik svoga djeda nastavi pronositi slavu njegove ljudske veličine. Podigavši pehar prema nebu, mali Dal je svojim postojanjem proglasio i Amirovu pobjedu nad životom, ispraćajući učesnike turnira sa terena u suzama koje može izmamiti samo dijete.

Boravak veterana u Zenici sve do nedjelje protekao je u njihovom tradicionalnom „trećem poluvremenu“, kako su šaljivo nazvali svoja dugogodišnja druženja, zagrljeni uz pjesmu. Nezaobilazna na repertoaru bila je i Amirova snimljena numera „Godine prolaze“, koju nam je ostavio kao još jednu svoju oporuku ljubavi.

– Čini se da je čovjeku najteže opisati kako se osjeća, kada je sretan. Trebat će nam još mnogo vremena da nam se utisci s ovog prvog memorijalnog turnira, posvećenog našem rahmetli bratu Amiru Haliloviću, slegnu. Ono što trenutno osjećamo je neizmjerna zahvalnost prema svima, koji su nam pomogli da ovaj vikend protekne u znaku sjećanja na njegovo slavno ime. Osim našim prijateljima i vjernim poslovnim partnerima, koji se uvijek velikodušno priključuju našim projektima, posebno se zahvaljujemo Gradskoj upravi Zenica na čelu sa gradonačelnikom Fuadom Kasumovićem te rukovodstvu i osoblju sportskih terena. Namjera nam je da ovaj turnir postane jedna od tradicija u našem gradu, koji se svakom nevremenu uspješno odupirao baštinjenjem kulture najvećih civilizacijskih vrijednosti. Amirov život je vrhunac ljudskosti, koji se nikada ne smije zaboraviti – kazali su organizatori ovog turnira, Ivan i Andrija Petrović.

Poslije ove priče, možemo samo zaključiti da ne postoji nijedno opravdanje, zbog kojeg bismo smjeli odustati od vjere u dobrotu, čovječnost i nadu u bolje sutra. Mali Dal, koji drži pobjedonosni pehar svoga rahmetli djeda Amira, u zeničkoj priči ispisanoj dušom braće Petrović, bosanskohercegovačko je čudo koje drži nebo nad zemljom.

U vremenima, kada većina nas razmišlja o tome da li je svijet na rubu svog trećeg rata, prizori kojima smo našim objektivima posvjedočili protekle subote u Zenici, na atletskom stadionu „Kamberovića polje“, uvjerili su nas da se ljudi s ovog podneblja uveliko naoružavaju ljubavlju jednih prema drugima, braneći se prijateljstvima koja nadilaze sve granice i međusobne podjele.

Upravo jedna takva snažna poruka proslijeđena je svijetu iz srca Bosne, zahvaljujući poznatom ugostiteljskom dvojcu, braći Ivanu i Andriji Petrović, koji su svom gradu priredili prvi memorijalni veteranski ragbi turnir u čast sjećanja na rahmetli Amira Halilovića – zeničkog „Zlatnog ljiljana“, koji je tokom ’93. godine u ratnim stradanjima spasio šest ljudi, a spašavajući sedmog zadobio teški invaliditet.

Zbog toga je ostatak svog života proveo, uglavnom boreći se za sebe, najbolje kako je to znao i umio, svojim širokim osmijehom, jakim duhom i neprolaznom pjesmom. Iako bitku protiv opakog karcinoma pluća, od kojeg se uz pomoć nesebične podrške mnogobrojnih dobrih ljudi dugo vremena liječio, nije uspio dobiti, napuštivši nas prerano, njegov lik i djelo zauvijek su ispisali priču o hrabrosti koja ostaje besmrtna.

Turniru pod njegovim imenom, na poziv braće Petrović odazvalo se preko 130 učesnika sa područja bivših jugoslovenskih republika i pojedinaca iz inostranstva, okupljenih s namjerom da nas kroz strastveno takmičenje za elipsastu loptu podsjete na toplinu čovjekoljublja u svojim srcima, s kojima nam dolaze raširenih ruku.

Na svečanom otvorenju turnira obratio im se i prvi čovjek Zenice, gradonačelnik Fuad Kasumović, poželivši im srdačnu dobrodošlicu i prijatan boravak u gradu, koji kako je kazao njeguje tradiciju ragbi sporta dugu preko 50 godina. Na zamolbu organizatora ovog događaja, ispucao je i prvu loptu, otvorivši tako i početak igre, a naročito dirljiv trenutak bio je njegov susret sa rahmetli Amirovom kćerkom i unukom, koji su željeli da mu se posebno zahvale.

Žestoka igra, koja je potom uslijedila, nakvasila je teren atletskog stadiona „Kamberovića polje“ znojem veterana iz ragbi klubova Mamuti i Avala iz Beograda, Borca Starčevo, Dinama iz Pančeva, Vršca, Partizana, Zemuna, Siska, zagrebačkog HARK Mladost te zeničkih Vukova, potvrdivši još jednom da pasija sportskih srca ne zna za godine. Ipak, podstrek za takvu igru pronalazimo i u glumici Bosanskog narodnog pozorišta, Ermini Nišić, čiji je šarm u vođenju svečanog otvorenja obilježio ovaj prvi memorijalni turnir.

Na kraju je pobjedonosni pehar uručen Amirovom unuku, malenom Dalu, sa željom svih učesnika da kao ponosni nasljednik svoga djeda nastavi pronositi slavu njegove ljudske veličine. Podigavši pehar prema nebu, mali Dal je svojim postojanjem proglasio i Amirovu pobjedu nad životom, ispraćajući učesnike turnira sa terena u suzama koje može izmamiti samo dijete.

Boravak veterana u Zenici sve do nedjelje protekao je u njihovom tradicionalnom „trećem poluvremenu“, kako su šaljivo nazvali svoja dugogodišnja druženja, zagrljeni uz pjesmu. Nezaobilazna na repertoaru bila je i Amirova snimljena numera „Godine prolaze“, koju nam je ostavio kao još jednu svoju oporuku ljubavi.

– Čini se da je čovjeku najteže opisati kako se osjeća, kada je sretan. Trebat će nam još mnogo vremena da nam se utisci s ovog prvog memorijalnog turnira, posvećenog našem rahmetli bratu Amiru Haliloviću, slegnu. Ono što trenutno osjećamo je neizmjerna zahvalnost prema svima, koji su nam pomogli da ovaj vikend protekne u znaku sjećanja na njegovo slavno ime. Osim našim prijateljima i vjernim poslovnim partnerima, koji se uvijek velikodušno priključuju našim projektima, posebno se zahvaljujemo Gradskoj upravi Zenica na čelu sa gradonačelnikom Fuadom Kasumovićem te rukovodstvu i osoblju sportskih terena. Namjera nam je da ovaj turnir postane jedna od tradicija u našem gradu, koji se svakom nevremenu uspješno odupirao baštinjenjem kulture najvećih civilizacijskih vrijednosti. Amirov život je vrhunac ljudskosti, koji se nikada ne smije zaboraviti – kazali su organizatori ovog turnira, Ivan i Andrija Petrović.

Poslije ove priče, možemo samo zaključiti da ne postoji nijedno opravdanje, zbog kojeg bismo smjeli odustati od vjere u dobrotu, čovječnost i nadu u bolje sutra. Mali Dal, koji drži pobjedonosni pehar svoga rahmetli djeda Amira, u zeničkoj priči ispisanoj dušom braće Petrović, bosanskohercegovačko je čudo koje drži nebo nad zemljom.