Proizvodnja električne energije u termoelektranama u Bosni i Hercegovini sve je skuplja. Vlasti oklijevaju sa mjerama energetske tranzicije, kako bi stara postrojenja zamijenili obnovljivim izvorima energije. Istovremeno, energetska postrojenja na ugalj ubrzano se gase u Evropi.

Tržišni uslovi presuđuju postrojenjima na ugalj i prije nego je planirano. Njihovi vlasnici u Evropi opterećeni su konkurentnošću proizvođača električne energije iz obnovljivih izvora, plaćanjem štetnih emisija i ispunjavanjem ekoloških uslova. Prethodnog mjeseca Danska je ugasila posljednju termoelektranu. U ovom mjesecu isto planira Velika Britanija. Slovačka je to uradila u martu. Slovenija i Bugarska državnom intervencijom sprečavaju bankrot posljednjih postrojenja na ugalj, ali je njihova likvidacija izvjesna ranije nego je planirano. Naše termoelektrane su u problemu i prije uvođenja famozne CBAM takse.

“Termoelektrane su postale neefikasne. Nemamo dovoljno uglja, pogotovo kvalitetnog i proizvodnja je preskupa. Tako da u suštini moramo tražiti alternativu struji iz termoelektrana”, kazao je ekonomista Zoran Pavlović.

Stručnjaci upozoravaju da nema ozbiljnog dijaloga o planovima odustajanja od uglja, iako nam termoelektrane proizvode najskuplju električnu energiju i najviše zagađuju okolinu. Svjesni sve težih uslova poslovanja, nadležni energiju iz uglja ipak smatraju srednjoročno nezamjenjivom. Uzdajući se, između redova, u odgađanje primjene takse na štetne emisije.

“Ukoliko se u 2026. godini primijeni kontroverzni evropski sistem oporezivanja CO2, to će biti značajan udar na ove sektore, ali i na cjelokupno stanovništvo i privredu. Jasno je da će to značajno uticati na konkurentnost cijena iz termoelektrana i drugih proizvoda. Ali, pitanje je imamo li alternativu u ovom trenutku? Tehnički posmatrano – teško”, kažu iz Ministarstva energetike i rudarstva RS.

Analizirajući ukupne troškove proizvodnje električne energije iz različitih izvora, u Udruženju za održivu energetsku tranziciju “RESET” došli su do podataka da je cijena MWh u termoelektranama između 50 i 100 eura, dok je iz obnovljivih izvora maksimalno 60 eura. Najlakši put tranzicije, prepuštanje proizvodnje struje građanima i privredi je, tvrde, opstruisan.

“Nažalost, taj dio procesa je skoro zaustavljen, odnosno nema ko ne stavlja prepreke na njega. Imamo usvojene zakone, međutim podzakonski akti su nam vrlo loši ili ih nemamo. Elektroprivrede postavljaju prepreke na to i taj proces je usporen”, ističe Damir Miljević iz Udruženja za održivu energetsku tranziciju “RESET”.

“Ono čemu naše vlasti treba da se posvete zajedno sa elektroprivredama jeste da se napravi konkretan plan i da prestanu da kriju informacije koje svi znamo da mi uvozimo energiju u prethodnih nekoliko mjeseci, da nama nedostaje uglja, da nas zakoni i podzakonski akti sprečavaju da postavljamo solarne panele na krovove kuća”, kaže Dragan Ostić, Centar za životnu sredinu.

Planovi državnih elektroprivreda da budu nosioci tranzicije su pogrešni, vjeruju stručnjaci poučeni iskustvima drugih zemalja. Elektroprivrede, mišljenja su, treba da prepuste proizvodnju, a da se bave uslugama balansiranja, skladištenja i agregacije elekrične energije.

Proizvodnja električne energije u termoelektranama u Bosni i Hercegovini sve je skuplja. Vlasti oklijevaju sa mjerama energetske tranzicije, kako bi stara postrojenja zamijenili obnovljivim izvorima energije. Istovremeno, energetska postrojenja na ugalj ubrzano se gase u Evropi.

Tržišni uslovi presuđuju postrojenjima na ugalj i prije nego je planirano. Njihovi vlasnici u Evropi opterećeni su konkurentnošću proizvođača električne energije iz obnovljivih izvora, plaćanjem štetnih emisija i ispunjavanjem ekoloških uslova. Prethodnog mjeseca Danska je ugasila posljednju termoelektranu. U ovom mjesecu isto planira Velika Britanija. Slovačka je to uradila u martu. Slovenija i Bugarska državnom intervencijom sprečavaju bankrot posljednjih postrojenja na ugalj, ali je njihova likvidacija izvjesna ranije nego je planirano. Naše termoelektrane su u problemu i prije uvođenja famozne CBAM takse.

“Termoelektrane su postale neefikasne. Nemamo dovoljno uglja, pogotovo kvalitetnog i proizvodnja je preskupa. Tako da u suštini moramo tražiti alternativu struji iz termoelektrana”, kazao je ekonomista Zoran Pavlović.

Stručnjaci upozoravaju da nema ozbiljnog dijaloga o planovima odustajanja od uglja, iako nam termoelektrane proizvode najskuplju električnu energiju i najviše zagađuju okolinu. Svjesni sve težih uslova poslovanja, nadležni energiju iz uglja ipak smatraju srednjoročno nezamjenjivom. Uzdajući se, između redova, u odgađanje primjene takse na štetne emisije.

“Ukoliko se u 2026. godini primijeni kontroverzni evropski sistem oporezivanja CO2, to će biti značajan udar na ove sektore, ali i na cjelokupno stanovništvo i privredu. Jasno je da će to značajno uticati na konkurentnost cijena iz termoelektrana i drugih proizvoda. Ali, pitanje je imamo li alternativu u ovom trenutku? Tehnički posmatrano – teško”, kažu iz Ministarstva energetike i rudarstva RS.

Analizirajući ukupne troškove proizvodnje električne energije iz različitih izvora, u Udruženju za održivu energetsku tranziciju “RESET” došli su do podataka da je cijena MWh u termoelektranama između 50 i 100 eura, dok je iz obnovljivih izvora maksimalno 60 eura. Najlakši put tranzicije, prepuštanje proizvodnje struje građanima i privredi je, tvrde, opstruisan.

“Nažalost, taj dio procesa je skoro zaustavljen, odnosno nema ko ne stavlja prepreke na njega. Imamo usvojene zakone, međutim podzakonski akti su nam vrlo loši ili ih nemamo. Elektroprivrede postavljaju prepreke na to i taj proces je usporen”, ističe Damir Miljević iz Udruženja za održivu energetsku tranziciju “RESET”.

“Ono čemu naše vlasti treba da se posvete zajedno sa elektroprivredama jeste da se napravi konkretan plan i da prestanu da kriju informacije koje svi znamo da mi uvozimo energiju u prethodnih nekoliko mjeseci, da nama nedostaje uglja, da nas zakoni i podzakonski akti sprečavaju da postavljamo solarne panele na krovove kuća”, kaže Dragan Ostić, Centar za životnu sredinu.

Planovi državnih elektroprivreda da budu nosioci tranzicije su pogrešni, vjeruju stručnjaci poučeni iskustvima drugih zemalja. Elektroprivrede, mišljenja su, treba da prepuste proizvodnju, a da se bave uslugama balansiranja, skladištenja i agregacije elekrične energije.