Dan kad je srušen Stari most bez sumnje je najtužniji u dugoj historiji Mostara. Danas, 26. godina poslije istim ritualnom, bez obzira na jaku kišu, obilježen je dan koji se nikad nije trebao ni desiti. Oko 10:16 sati začula se sirena s kule, skakač je skočio skok bez aplauza.
Čast da skoči na obilježavanju najtužnije mostarske godišnjice pripala je skakaču Jasminu Kresi. Skočio je po nevremenu i jakoj kiši.

“To je naš posao, skali bi i da padaju ćuskije. Ovo je bio skok i za sve poginule borce. Ništa ovo nije radosno, ovo mi je najteži skok, a ujedno i najradosniji. Pomješane su emocije”, kazao je hrabri skakač.

Saša Oručević iz Kluba skakača u vodu Mostari kaže kako je ovo najtužniji dan u historiji Mostara jer je tada srušen simbol Mostara koji je bio i simbol ljubavi i suživota.

“To su neke vrijednosti koji se ljudi u zadnje vrijeme odriču. Mi uradimo ono što možemo i tako već godinama, decenijama. Skok bez aplauza u 10:16 kao naša poruka da se to nikad i nigdje više ne ponovi”, kazao je Orušević.

Ramiz Tiro, jedan od onih Mostaraca koji najbolje pamti 1993. godinu, sjeća se da je vijest o rušenju Starog mosta čuo u logoru Heliodrom.

“Dva tenka su stalno pucala iz tog pravca, a nama su se prevrtali prazni stomaci, nismo mogli ništa učiniti. Na današnji dan je pao naš najdraži dio mladosti. Iako smo bili umorni i gladni, plakali smo kao da nam je umro neko najmiliji. Koji dan kasnije kao logoraš radeći na brdu Hum gledao sam ruševinu mosta i bilo mi je još teže”, kaze Ramiz Tiro.

Ovogodišnjoj manifestaciji obilježavanja rušenja Starog mosta pridružili su se učenici, roditelji, profesori i direktori osnovnih i srednjih škola te brojni građani Mostara.

Stari most u Mostaru srušen je granatiranjem jedinica HVO-a 9. novembra 1993. godine. Izgrađen je između 1557. i 1566. kao majstorsko djelo mimara Hajrudina. Nakon obnove 2004. godine uvršten je na listu Svjetske kulturne baštine UNESCO-a.

Dan kad je srušen Stari most bez sumnje je najtužniji u dugoj historiji Mostara. Danas, 26. godina poslije istim ritualnom, bez obzira na jaku kišu, obilježen je dan koji se nikad nije trebao ni desiti. Oko 10:16 sati začula se sirena s kule, skakač je skočio skok bez aplauza.
Čast da skoči na obilježavanju najtužnije mostarske godišnjice pripala je skakaču Jasminu Kresi. Skočio je po nevremenu i jakoj kiši.

“To je naš posao, skali bi i da padaju ćuskije. Ovo je bio skok i za sve poginule borce. Ništa ovo nije radosno, ovo mi je najteži skok, a ujedno i najradosniji. Pomješane su emocije”, kazao je hrabri skakač.

Saša Oručević iz Kluba skakača u vodu Mostari kaže kako je ovo najtužniji dan u historiji Mostara jer je tada srušen simbol Mostara koji je bio i simbol ljubavi i suživota.

“To su neke vrijednosti koji se ljudi u zadnje vrijeme odriču. Mi uradimo ono što možemo i tako već godinama, decenijama. Skok bez aplauza u 10:16 kao naša poruka da se to nikad i nigdje više ne ponovi”, kazao je Orušević.

Ramiz Tiro, jedan od onih Mostaraca koji najbolje pamti 1993. godinu, sjeća se da je vijest o rušenju Starog mosta čuo u logoru Heliodrom.

“Dva tenka su stalno pucala iz tog pravca, a nama su se prevrtali prazni stomaci, nismo mogli ništa učiniti. Na današnji dan je pao naš najdraži dio mladosti. Iako smo bili umorni i gladni, plakali smo kao da nam je umro neko najmiliji. Koji dan kasnije kao logoraš radeći na brdu Hum gledao sam ruševinu mosta i bilo mi je još teže”, kaze Ramiz Tiro.

Ovogodišnjoj manifestaciji obilježavanja rušenja Starog mosta pridružili su se učenici, roditelji, profesori i direktori osnovnih i srednjih škola te brojni građani Mostara.

Stari most u Mostaru srušen je granatiranjem jedinica HVO-a 9. novembra 1993. godine. Izgrađen je između 1557. i 1566. kao majstorsko djelo mimara Hajrudina. Nakon obnove 2004. godine uvršten je na listu Svjetske kulturne baštine UNESCO-a.