Sve oči sportske javnosti su bile uprte u Zenicu, u srijedu 4. oktobra 1972. Bio je to praznik fudbala u BiH: Čelik protiv Fiorentine u odlučujućem susretu za evropski trofej.

Uprava zeničkog kluba odlučila je da jedan od najslavnijih italijanskih klubova dočeka na još nedovršenom stadionu na Bilinom polju. Pošto je Čelik prije, ali i šest mjeseci poslije utakmice s Fiorentinom bio domaćin na Blatuši, finale Srednjoevropskog kupa je praktično odigrano na neutralnom terenu, nepoznatom za oba tima (Stadion Bilino polje biće zvanično otvoren tek 8. aprila 1973. utakmicom protiv Crvene Zvezde).

Uprkos kiši koja je tokom cijelog dana pada u Zenici, novi stadion je bio pun kao šibica.

Na tribinama se natiskalo 30.000 gledalaca. Loris Ciullini, izvještač s utakmice za list L’Unità, napisao je da je atmosfera na Bilinom Polju bila kao na stadionima u Engleskoj i Škotskoj.

Na značaj utakmice ukazivao je i podatak da je Austrijanac Ferdinand Marschall, tada najbolji evropski sudija, određen da dijeli pravdu na Bilinom polju. Prva finalna utakmica, koja je odigrana 23. augusta 1972. u Firenzi okončana bez golova.

Kada se činilo da će utakmica otići u produžetke počela je prava drama. Najprije su navijači Čelika zanijemili u 87. minuti: Sijevnula je kontra gostiju, Sormani je uposlio Clericija, koji je savladao Vujačića.

No, linijski sudija je podigao zastavicu zbog ofsajda, pa je Marschall poništio gol. Dva minuta kasnije ludnica na Bilinom polju: Korner za Čelik izveo je Goran Peleš, a u kaznenom prostoru najviši bio Mirsad Galijašević i glavom savladao Superchija (1:0).

Tribine su proključale, ostalo je da Zeničani izdrže još jedan nalet Italijana i proslave najveću pobjedu u klupskoj historiji.

Čelik je tako osvojio drugi uzastopni Mitropa kup, nakon što je sezonu ranije slavio u finalu protiv Austrije iz Salzburga. Kapiten Alojz Renić je primio veliki pehar Srednjoevropskog kupa, čija je ogromna replika uskoro postala zaštitni znak stadiona Bilno polje.

Sve oči sportske javnosti su bile uprte u Zenicu, u srijedu 4. oktobra 1972. Bio je to praznik fudbala u BiH: Čelik protiv Fiorentine u odlučujućem susretu za evropski trofej.

Uprava zeničkog kluba odlučila je da jedan od najslavnijih italijanskih klubova dočeka na još nedovršenom stadionu na Bilinom polju. Pošto je Čelik prije, ali i šest mjeseci poslije utakmice s Fiorentinom bio domaćin na Blatuši, finale Srednjoevropskog kupa je praktično odigrano na neutralnom terenu, nepoznatom za oba tima (Stadion Bilino polje biće zvanično otvoren tek 8. aprila 1973. utakmicom protiv Crvene Zvezde).

Uprkos kiši koja je tokom cijelog dana pada u Zenici, novi stadion je bio pun kao šibica.

Na tribinama se natiskalo 30.000 gledalaca. Loris Ciullini, izvještač s utakmice za list L’Unità, napisao je da je atmosfera na Bilinom Polju bila kao na stadionima u Engleskoj i Škotskoj.

Na značaj utakmice ukazivao je i podatak da je Austrijanac Ferdinand Marschall, tada najbolji evropski sudija, određen da dijeli pravdu na Bilinom polju. Prva finalna utakmica, koja je odigrana 23. augusta 1972. u Firenzi okončana bez golova.

Kada se činilo da će utakmica otići u produžetke počela je prava drama. Najprije su navijači Čelika zanijemili u 87. minuti: Sijevnula je kontra gostiju, Sormani je uposlio Clericija, koji je savladao Vujačića.

No, linijski sudija je podigao zastavicu zbog ofsajda, pa je Marschall poništio gol. Dva minuta kasnije ludnica na Bilinom polju: Korner za Čelik izveo je Goran Peleš, a u kaznenom prostoru najviši bio Mirsad Galijašević i glavom savladao Superchija (1:0).

Tribine su proključale, ostalo je da Zeničani izdrže još jedan nalet Italijana i proslave najveću pobjedu u klupskoj historiji.

Čelik je tako osvojio drugi uzastopni Mitropa kup, nakon što je sezonu ranije slavio u finalu protiv Austrije iz Salzburga. Kapiten Alojz Renić je primio veliki pehar Srednjoevropskog kupa, čija je ogromna replika uskoro postala zaštitni znak stadiona Bilno polje.