Dvadesetdevetogodišnja Zeničanka Larisa Spahić tokom svog života posebnu pažnju je pridavala putovanjima. Danas iza sebe ima više desetina hiljada kilometara koje je sakupila obilazeći svijet.

U razgovoru za Zenit.ba Spahić je odmah na početku istakla kako svi u sebi imamo avanturistički duh i želju za istraživanjem, a samim tim i ljubav prema putovanjima. Njena radoznalost odvela je na sve strane svijeta, pa čak i do dalekog Kirgistana.

“Nakon studija moj dugogodišnji momak i ja odlučili smo se vjenčati, te sam nakon toga živjela s njim u Varaždinu. Tu sam počela raditi u Udruzi za podršku žrtvama i svjedocima. Svadbu nismo pravili. Odlučili smo te novce iskoristiti za avanturističko putovanje motorom u Kirgistan, što je naše do sada najveće putovanje i avantura”, govori Spahić na početku razgovora.

Oduvijek se pitala šta se nalazi iza brda, pa i onog narednog i onog trećeg… Ipak njena avanturistička priča je počela od aktivizma u nevladinom sektoru u sklopu kojeg je prvo obišla Bosnu i Hercegovinu, a poslije i van granica BiH.

Danas njena putovanja nisu samo putovanja, već projekti i istinske avantura. Više od 14.000 kilometara na motoru kroz Hrvatsku, Mađarsku, Ukrajinu, Rusiju i Kazahstan, Larisa i njen muž su stigli do Kirgistana.

“Drago nam je da smo se usudili na ovakvu avanturu. Uspjeli smo se popeti na naš najveći vrh Učitelj na 4.530 metara nadmorske visine nakon što smo dva dana zapeli u magli i snijegu u planinarskom domu Raceka. Plivali smo u planinskom jezeru, jahali konje pored jezera na 3.000 metara nadmorske visine livadom prekrivrnom runolistima, milovali deve, vidjeli Sojuz raketu i kozmodrom, nosili tradicionalnu odjeću, smrzavali se na snijegu i kuhali se u kazahstanskoj pustinji, trčali uz Volgu, okusili nova jela (lagman, plof, kurdak, šašljik), pili fermentirano kobilje mlijeko zvano kumiss, i mnogo drugih nezaboravnih prizora i doživljaja”, dodaje Spahić.

Sve to su objavljivali na Facebook grupi StansExpress koja je za njih predstavljala online dnevnik, ali i način da javnost informišu o svom poduhvatu, s obzirom da su ih porodica, prijatelji i sugrađani pratili kroz 37-dnevno putovanje.

“Posebna su bila i putovanja na Island i Maldive, ali na kraju poslije određenog vremena i svih tih putovanja, na mene posebno utisak ostavljaju dragi ljudi koje sretnem i upoznam na tim putovanjima. S dosta njih sam i danas u kontaktu i nikada mi nije bio cilj samo biti turista”, pojašnjava Spahić.

Na svojim putovanjima neizostavno je skupljanje magneta, a prvi pasoš je ispunila prije njegovog isteka.

Svoj život će nastaviti s mužem u Norveškoj koja za njih predstavlja raj za planinare i avanturiste, ali i dalje joj je najljepše doći u Zenicu.

“Uvijek uživam prilikom ulaska u grad u pogledu na Kamberovića polje i rijeku Bosnu. Puno uspomena me veže za rodni grad, a i sva moja bliža porodica je tu. Uvijek se radujem povratku i jako često dolazim gdje god da sam stacionirana. Možda nije najljepši grad, ali je moj najdraži”, izjavila je naša sagovornica.

U budućnosti Larisa se nada da će posjetiti i Machu Picchu u Peruu, a već je isplanirano putovanje u Iran.

Mladim Zeničanima je poručila da putuju što više i dalje. Kako kaže, nije stvar u novcu, već gdje ima volje ima i načina.

“Kada nemam dovoljno sredstava za neka egzotična i daleka putovanja rado se skitam po našoj lijepoj BiH i okolici: Lukomir, Triglav, Trnovačko jezero, Maglić, Bjelašnica, Vlašić, Pliva, Cincar, Kravice, Sarajvo, Počitelj… Ja još puno toga lično želim istražiti u BiH, kao npr. Hajdučka vrata na Čvrsnici, kampiranje i kupanje u Šatorskom jezeru i itd.. Sve nam je ispred nosa, zaista imamo lijepu državu!”, zaključila je Larisa.

Redakcija portala Zenit.ba Larisi i njenom mužu želi sreću u novom životnom poglavu u Norveškoj sa željom da ne zaborave svoj grad i svoje ljude.

Dvadesetdevetogodišnja Zeničanka Larisa Spahić tokom svog života posebnu pažnju je pridavala putovanjima. Danas iza sebe ima više desetina hiljada kilometara koje je sakupila obilazeći svijet.

U razgovoru za Zenit.ba Spahić je odmah na početku istakla kako svi u sebi imamo avanturistički duh i želju za istraživanjem, a samim tim i ljubav prema putovanjima. Njena radoznalost odvela je na sve strane svijeta, pa čak i do dalekog Kirgistana.

“Nakon studija moj dugogodišnji momak i ja odlučili smo se vjenčati, te sam nakon toga živjela s njim u Varaždinu. Tu sam počela raditi u Udruzi za podršku žrtvama i svjedocima. Svadbu nismo pravili. Odlučili smo te novce iskoristiti za avanturističko putovanje motorom u Kirgistan, što je naše do sada najveće putovanje i avantura”, govori Spahić na početku razgovora.

Oduvijek se pitala šta se nalazi iza brda, pa i onog narednog i onog trećeg… Ipak njena avanturistička priča je počela od aktivizma u nevladinom sektoru u sklopu kojeg je prvo obišla Bosnu i Hercegovinu, a poslije i van granica BiH.

Danas njena putovanja nisu samo putovanja, već projekti i istinske avantura. Više od 14.000 kilometara na motoru kroz Hrvatsku, Mađarsku, Ukrajinu, Rusiju i Kazahstan, Larisa i njen muž su stigli do Kirgistana.

“Drago nam je da smo se usudili na ovakvu avanturu. Uspjeli smo se popeti na naš najveći vrh Učitelj na 4.530 metara nadmorske visine nakon što smo dva dana zapeli u magli i snijegu u planinarskom domu Raceka. Plivali smo u planinskom jezeru, jahali konje pored jezera na 3.000 metara nadmorske visine livadom prekrivrnom runolistima, milovali deve, vidjeli Sojuz raketu i kozmodrom, nosili tradicionalnu odjeću, smrzavali se na snijegu i kuhali se u kazahstanskoj pustinji, trčali uz Volgu, okusili nova jela (lagman, plof, kurdak, šašljik), pili fermentirano kobilje mlijeko zvano kumiss, i mnogo drugih nezaboravnih prizora i doživljaja”, dodaje Spahić.

Sve to su objavljivali na Facebook grupi StansExpress koja je za njih predstavljala online dnevnik, ali i način da javnost informišu o svom poduhvatu, s obzirom da su ih porodica, prijatelji i sugrađani pratili kroz 37-dnevno putovanje.

“Posebna su bila i putovanja na Island i Maldive, ali na kraju poslije određenog vremena i svih tih putovanja, na mene posebno utisak ostavljaju dragi ljudi koje sretnem i upoznam na tim putovanjima. S dosta njih sam i danas u kontaktu i nikada mi nije bio cilj samo biti turista”, pojašnjava Spahić.

Na svojim putovanjima neizostavno je skupljanje magneta, a prvi pasoš je ispunila prije njegovog isteka.

Svoj život će nastaviti s mužem u Norveškoj koja za njih predstavlja raj za planinare i avanturiste, ali i dalje joj je najljepše doći u Zenicu.

“Uvijek uživam prilikom ulaska u grad u pogledu na Kamberovića polje i rijeku Bosnu. Puno uspomena me veže za rodni grad, a i sva moja bliža porodica je tu. Uvijek se radujem povratku i jako često dolazim gdje god da sam stacionirana. Možda nije najljepši grad, ali je moj najdraži”, izjavila je naša sagovornica.

U budućnosti Larisa se nada da će posjetiti i Machu Picchu u Peruu, a već je isplanirano putovanje u Iran.

Mladim Zeničanima je poručila da putuju što više i dalje. Kako kaže, nije stvar u novcu, već gdje ima volje ima i načina.

“Kada nemam dovoljno sredstava za neka egzotična i daleka putovanja rado se skitam po našoj lijepoj BiH i okolici: Lukomir, Triglav, Trnovačko jezero, Maglić, Bjelašnica, Vlašić, Pliva, Cincar, Kravice, Sarajvo, Počitelj… Ja još puno toga lično želim istražiti u BiH, kao npr. Hajdučka vrata na Čvrsnici, kampiranje i kupanje u Šatorskom jezeru i itd.. Sve nam je ispred nosa, zaista imamo lijepu državu!”, zaključila je Larisa.

Redakcija portala Zenit.ba Larisi i njenom mužu želi sreću u novom životnom poglavu u Norveškoj sa željom da ne zaborave svoj grad i svoje ljude.