Dvadesetsedmogodišnji Zeničanin Dino Šehić od malih nogu gaji ljubav prema slici, a nakon godina i godina ljubavi prema fotografiji svoju kreativnost najbolje pokazazuje kroz videoprodukciju muzičkih spotova koje je snimao za bh. muzičare.

Dino je rođen 13. decembra u Zenici, gdje je završio i osnovnu školu, nakon čega upisuje Srednju tehničku školu – smjer Tehničar drumskog saobraćaja. Po završetku srednje škole 2014. godine je diplomirao na Filozofskom fakultet u Zenici na odsjeku Engleski jezik i književnost.

U svom spektru životnih zanimacija, od tehničara do profesora engleskog jezika, oduvijek je postojala i iskra ljubavi prema kreativnosti, muzici i crtanju. Počeo je kao solista u školskom horu, a kao srednjoškolac krenuo je ozbiljnije producirati muziku i prve pjesme.

“Dok su moji vršnjaci ‘visili’ po kafanama ja sam istraživao najnovije programe za pravljenje muzike. Ubrzo nakon toga sam shvatio da pored muzike postoje i druge forme izražavanja. To su bili grafiti i grafički dizajn. Tada sam shvatio da mogu i vizuelno da se izrazim. Gdje je nastao problem? Problem je taj što su mi se leđa iskrivila od tapšanja po ramenu. Besplatni rad je dobar kada si na početku i kada stićes znanje. Niko to ne osporava, i ja sam zahvalan na tome, ali prošle su godine i godine, a ja sam gladan i moram da jedem. 2010. godine upisujem se na fakultet i kupujem prvi fotoaparat. To je bio trenutak kada sam počeo da slikam i snimam. U suštini tek nakon što sam sažvakao muziku i grafički dizajn počeo sam da bolje razumijem fotografiju i samu video produkciju”, govori Dino na početku razgovora za Zenit.ba.

Neki od najznačajnijih projekata koje je uradio je film s kojim se takmičio u Londonu gdje su predstavljali Bosnu i Hercegovine, te spot Amara Jašarspahića Gileta za pjesmu “Spreman na sve”, s obzirom na to da su u spotu uradili ono što niko na području Balkana nije.

“Klavir na vodi je bio veoma težak poduhvat. Sniman je u zimskom periodu, dok je temperatura vode na jezeru bila nula stepeni. Jedva smo snimili spot, ali uspjeli smo na kraju napraviti nešto što je mnogima bilo iznenađenje. U sklopu projekata moram spomenuti i film ‘One way ticket’ s kojim smo bili na Sarajevo Film Festivalu”, dodao je Dino.

Kroz školovanje nije imao podršku nastavnika, profesora ili svojih vršnjaka. Ono što je radio mnogima je bilo trošenje vremena i novca, ali s vremenom, samo ono Dini shvatljivo postalo je njegov potpis.

Na pitanje da li je ljepota u oku posmatrača ili u onome što on pripremi za gledaoce kroz svoje video spotove, kaže:

“Ja ne mogu na to pitanje odgovoriti, jer ja svoj finalni proizvod ne vidim isto kao gledalac. Ja to gledam iz drugog ugla za razliku od bilo koga drugog. Sadržaj koji pravim vidim u elementima programa u kojem sam ga pravio, dok publika to vidi kao finalni proizvod. Čak i svaki film koji pogledam u kinu gledam kroz segmente zvuka, slike, efekata i ne mogu maksimalno uživati kao drugi”, pojašnjava Dino.

Podršku u onom što je radio imao je od ljudi koji se nalaze u njegovom užem krugu.

“Sa mnom su ti ljudi i danas da li to bilo za muziku, grafički dizajn, fotografiju ili videoprodukciju. Imao sam punu podršku i kada mi niko nije vjerovao, oni su vjerovali i bili uz mene. Međutim, i ja sam spreman svima pomoći koji su na ovom putu kao i ja. Volio sam da je i meni neko mogao pomoći kada sam ja bio na početku”, izjavio je naš sagovornik.

Dodaje da je morao preko YouTube tutoriala i na svojim greškama učiti sve ono što je njegov rad dovelo do ličnog savršenstva. Prema njegovim riječima u Zenici ima dosta potencijala, ali se on ne vidi.

“Tih ljudi nema, jer nema adekvatnog programa, kao Dom mladih ili neki workshop radionica u bilo kojem fahu, da se mladi okupljaju, druže i razgovaraju o kreativnim stvarima. To je ono što ovom gradu nedostaje, a ja sam voljan svima da pomognem i da ostanu u našem gradu i državi”, poručio je.

Reakcije ljudi koji nisu vjerovali da može napraviti neki uspjeh i savladati ono što je mjesecima učio na svojim greškama, ogledaju se u tome da ne vide njegov uspjeh.

“To su ljudi koji nisu aplaudirali kada sam pobjeđivao, a ja sam gledao ko su ti ljudi i zbog toga sam filtrirao društvo oko sebe. Ljudi koji nisu sretni s tim što je neko na putu uspjeha su bolesnog srca i uma. Ljudi koji nisu vjerovali u moj uspjeh me ne interesuju. Želim biti s pozitivnim ljudima, s idejama i onim ljudima koji vas guraju naprijed da bi bili bolji”, govori naš sagovornik.

Ono što radi ga ispunjava u sredini kao što je Zenica. Mišljenja je da dok radi ono što voli, neće morati raditi nijedan dan u životu. Nesuđeni profesor engleskog jezika i tehničar drumskog saobraćaja za pet godina se vidi na istom mjestu gdje je sada, jer ne misli napuštati sredinu gdje su ljudi koje voli i porodica.

“Za ovu domovinu je moj otac dao svoj život i krv. Za pet godina se vidim u firmi kao direktor digitalnog studija New Era. To bi bila jedina digitalna produkcija koja bi bila sveobuhvatna”, dodao je Dino.

Na kraju je mladima poručio da ostanu u BiH, jer ih ‘sunce tuđeg neba’ neće grijati kao ovo ovdje u BiH.

“Snove trebamo imati, moramo imati i ciljeve, ali moramo raditi na malim ciljevima. Počevši od dnevnih do mjesečnih i godišnjih. Mladi koji imaju vizije i ciljeve trebamo zadržati u BiH, moraju graditi našu domovinu kako bismo mi bili Njemačka i Švicarska. Sva omladina koja vrijedi odlazi iz države, a ostaje nam šljam. Sve počinje od vlasti, situacija je takva kakva jest. Ne treba se niko bojati neuspjeha, jer je to samo put do uspjeha”, zaključio je naš sagovornik Dino Šehić.

Dvadesetsedmogodišnji Zeničanin Dino Šehić od malih nogu gaji ljubav prema slici, a nakon godina i godina ljubavi prema fotografiji svoju kreativnost najbolje pokazazuje kroz videoprodukciju muzičkih spotova koje je snimao za bh. muzičare.

Dino je rođen 13. decembra u Zenici, gdje je završio i osnovnu školu, nakon čega upisuje Srednju tehničku školu – smjer Tehničar drumskog saobraćaja. Po završetku srednje škole 2014. godine je diplomirao na Filozofskom fakultet u Zenici na odsjeku Engleski jezik i književnost.

U svom spektru životnih zanimacija, od tehničara do profesora engleskog jezika, oduvijek je postojala i iskra ljubavi prema kreativnosti, muzici i crtanju. Počeo je kao solista u školskom horu, a kao srednjoškolac krenuo je ozbiljnije producirati muziku i prve pjesme.

“Dok su moji vršnjaci ‘visili’ po kafanama ja sam istraživao najnovije programe za pravljenje muzike. Ubrzo nakon toga sam shvatio da pored muzike postoje i druge forme izražavanja. To su bili grafiti i grafički dizajn. Tada sam shvatio da mogu i vizuelno da se izrazim. Gdje je nastao problem? Problem je taj što su mi se leđa iskrivila od tapšanja po ramenu. Besplatni rad je dobar kada si na početku i kada stićes znanje. Niko to ne osporava, i ja sam zahvalan na tome, ali prošle su godine i godine, a ja sam gladan i moram da jedem. 2010. godine upisujem se na fakultet i kupujem prvi fotoaparat. To je bio trenutak kada sam počeo da slikam i snimam. U suštini tek nakon što sam sažvakao muziku i grafički dizajn počeo sam da bolje razumijem fotografiju i samu video produkciju”, govori Dino na početku razgovora za Zenit.ba.

Neki od najznačajnijih projekata koje je uradio je film s kojim se takmičio u Londonu gdje su predstavljali Bosnu i Hercegovine, te spot Amara Jašarspahića Gileta za pjesmu “Spreman na sve”, s obzirom na to da su u spotu uradili ono što niko na području Balkana nije.

“Klavir na vodi je bio veoma težak poduhvat. Sniman je u zimskom periodu, dok je temperatura vode na jezeru bila nula stepeni. Jedva smo snimili spot, ali uspjeli smo na kraju napraviti nešto što je mnogima bilo iznenađenje. U sklopu projekata moram spomenuti i film ‘One way ticket’ s kojim smo bili na Sarajevo Film Festivalu”, dodao je Dino.

Kroz školovanje nije imao podršku nastavnika, profesora ili svojih vršnjaka. Ono što je radio mnogima je bilo trošenje vremena i novca, ali s vremenom, samo ono Dini shvatljivo postalo je njegov potpis.

Na pitanje da li je ljepota u oku posmatrača ili u onome što on pripremi za gledaoce kroz svoje video spotove, kaže:

“Ja ne mogu na to pitanje odgovoriti, jer ja svoj finalni proizvod ne vidim isto kao gledalac. Ja to gledam iz drugog ugla za razliku od bilo koga drugog. Sadržaj koji pravim vidim u elementima programa u kojem sam ga pravio, dok publika to vidi kao finalni proizvod. Čak i svaki film koji pogledam u kinu gledam kroz segmente zvuka, slike, efekata i ne mogu maksimalno uživati kao drugi”, pojašnjava Dino.

Podršku u onom što je radio imao je od ljudi koji se nalaze u njegovom užem krugu.

“Sa mnom su ti ljudi i danas da li to bilo za muziku, grafički dizajn, fotografiju ili videoprodukciju. Imao sam punu podršku i kada mi niko nije vjerovao, oni su vjerovali i bili uz mene. Međutim, i ja sam spreman svima pomoći koji su na ovom putu kao i ja. Volio sam da je i meni neko mogao pomoći kada sam ja bio na početku”, izjavio je naš sagovornik.

Dodaje da je morao preko YouTube tutoriala i na svojim greškama učiti sve ono što je njegov rad dovelo do ličnog savršenstva. Prema njegovim riječima u Zenici ima dosta potencijala, ali se on ne vidi.

“Tih ljudi nema, jer nema adekvatnog programa, kao Dom mladih ili neki workshop radionica u bilo kojem fahu, da se mladi okupljaju, druže i razgovaraju o kreativnim stvarima. To je ono što ovom gradu nedostaje, a ja sam voljan svima da pomognem i da ostanu u našem gradu i državi”, poručio je.

Reakcije ljudi koji nisu vjerovali da može napraviti neki uspjeh i savladati ono što je mjesecima učio na svojim greškama, ogledaju se u tome da ne vide njegov uspjeh.

“To su ljudi koji nisu aplaudirali kada sam pobjeđivao, a ja sam gledao ko su ti ljudi i zbog toga sam filtrirao društvo oko sebe. Ljudi koji nisu sretni s tim što je neko na putu uspjeha su bolesnog srca i uma. Ljudi koji nisu vjerovali u moj uspjeh me ne interesuju. Želim biti s pozitivnim ljudima, s idejama i onim ljudima koji vas guraju naprijed da bi bili bolji”, govori naš sagovornik.

Ono što radi ga ispunjava u sredini kao što je Zenica. Mišljenja je da dok radi ono što voli, neće morati raditi nijedan dan u životu. Nesuđeni profesor engleskog jezika i tehničar drumskog saobraćaja za pet godina se vidi na istom mjestu gdje je sada, jer ne misli napuštati sredinu gdje su ljudi koje voli i porodica.

“Za ovu domovinu je moj otac dao svoj život i krv. Za pet godina se vidim u firmi kao direktor digitalnog studija New Era. To bi bila jedina digitalna produkcija koja bi bila sveobuhvatna”, dodao je Dino.

Na kraju je mladima poručio da ostanu u BiH, jer ih ‘sunce tuđeg neba’ neće grijati kao ovo ovdje u BiH.

“Snove trebamo imati, moramo imati i ciljeve, ali moramo raditi na malim ciljevima. Počevši od dnevnih do mjesečnih i godišnjih. Mladi koji imaju vizije i ciljeve trebamo zadržati u BiH, moraju graditi našu domovinu kako bismo mi bili Njemačka i Švicarska. Sva omladina koja vrijedi odlazi iz države, a ostaje nam šljam. Sve počinje od vlasti, situacija je takva kakva jest. Ne treba se niko bojati neuspjeha, jer je to samo put do uspjeha”, zaključio je naš sagovornik Dino Šehić.