Predstavom Gluha svadba u izvedbi ansambla Bosanskog narodnog pozorišta sinoć je u Zenici obilježen Svjetski dan pozorišta.

Noć je otvorio Hazim Begagić, direktor BNP-a koji je pozdravio publiku i upoznao istu sa historijom obilježavanja ovog dana.

Na ovaj datum, sva pozorišta svijeta čitaju međunarodnu poruku prije ili poslije izvođenja prestave koju, na poziv Međunarodnog pozorišnog instituta, uvijek piše pozorišna ličnost svjetskog ugleda.
Prije izvedbe predstave, mlada glumica iz predstave Adna Hasanić pročitala je publici ovu poruku.
Ove godine napisao ju je Carlos Celdran, režiser, dramski pisac i pozorišni pedagog sa Kube.

“Prije nego što sam kročio u pozorište, moji učitelji su već bili tamo. Sagradili su svoje kuće i svoje poetike na ostacima sopstvenog života. Mnogi od njih su nepoznati ili ih jedva pamte: radili su u tišini, u poniznosti svojih probnih sala i prepunih gledališta, da bi potom, nakon mnogo godina rada i izvanrednih uspjeha, polako napustili svoja mjesta i nestali”, započeo je Celdran svoju poruku ovim riječima.

Nakon dirljivih riječi Kubanca, počela je predstava koja ulazi u 6. godinu prikazivanja na ovoj sceni. Premijerno izvođenje predstave u režiji Lajle Kaikčije bilo je davne 2014. godine. Nakon toliko godina još uvijek nasmijava publiku ali i ostavlja na razmišljanje posjetiteljima o sudbini “malog čovjeka”.

Predstavom Gluha svadba u izvedbi ansambla Bosanskog narodnog pozorišta sinoć je u Zenici obilježen Svjetski dan pozorišta.

Noć je otvorio Hazim Begagić, direktor BNP-a koji je pozdravio publiku i upoznao istu sa historijom obilježavanja ovog dana.

Na ovaj datum, sva pozorišta svijeta čitaju međunarodnu poruku prije ili poslije izvođenja prestave koju, na poziv Međunarodnog pozorišnog instituta, uvijek piše pozorišna ličnost svjetskog ugleda.
Prije izvedbe predstave, mlada glumica iz predstave Adna Hasanić pročitala je publici ovu poruku.
Ove godine napisao ju je Carlos Celdran, režiser, dramski pisac i pozorišni pedagog sa Kube.

“Prije nego što sam kročio u pozorište, moji učitelji su već bili tamo. Sagradili su svoje kuće i svoje poetike na ostacima sopstvenog života. Mnogi od njih su nepoznati ili ih jedva pamte: radili su u tišini, u poniznosti svojih probnih sala i prepunih gledališta, da bi potom, nakon mnogo godina rada i izvanrednih uspjeha, polako napustili svoja mjesta i nestali”, započeo je Celdran svoju poruku ovim riječima.

Nakon dirljivih riječi Kubanca, počela je predstava koja ulazi u 6. godinu prikazivanja na ovoj sceni. Premijerno izvođenje predstave u režiji Lajle Kaikčije bilo je davne 2014. godine. Nakon toliko godina još uvijek nasmijava publiku ali i ostavlja na razmišljanje posjetiteljima o sudbini “malog čovjeka”.