Da neradna nedjelja i praznici moraju biti slobodni dani za radnike u trgovini nije jedina značajna odredba nedavno usvojenog Zakona o unutrašnjoj trgovini Federacije Bosne i Hercegovine. Naime, ovo je zakon kojim se tretira i internetska (elektronska) trgovina.

Internetska trgovina je u značajnom usponu i do sada nije bila regulirana u FBiH. Nije rijetkost da se koristi kao sredstvo prevare, da je dobar dio sive ekonomije upravo na internetu i da se preko interneta prodaje i ono što se ne bi smjelo prodavati.

Zapravo su Zakonom o unutrašnjoj trgovini tretirani prodaja na daljinu i elektronska trgovina kao oblik prodaje na daljinu. Prodaja na daljinu je definirana kao trgovina robom na malo i pružanje usluga upotrebom sredstava za komunikaciju između fizički udaljenih lica.

Prodaju na daljinu može da organizira samo trgovac koji se registrirao za ovu vrstu trgovine, a za prodaju na daljinu je potrebno osigurati:

• Poslovni prostor za izvršavanje administrativnih poslova;
• Odgovarajuće skladište za robu koja se prodaje;
• Odgovarajući prostor za higijensko-sanitarne uslove.

Ugovor o prodaji robe na daljinu zaključuje se između trgovca i potrošača putem sredstava za daljinsku komunikaciju, u skladu s odredbama Zakona o unutrašnjoj trgovini i zakona kojim se uređuje zaštita potrošača.

Spomenuti ugovor mora sadržavati cijenu i druge uslove prodaje. Cijene moraju biti jasno i nedvosmisleno naznačene, a posebno se mora naznačiti da li su u prikazane cijene uračunati troškovi dostave, ostali manipulativni troškovi, porez i drugi troškovi koji na bilo koji način utječu na prikazanu cijenu.

Zakonom o unutrašnjoj trgovini je određeno da je elektronska trgovina oblik prodaje na daljinu, koja se realizira na način da se robe i usluge nude, naručuju i prodaju preko interneta. Elektronska trgovina se obavlja kao:

• Prodaja robe, odnosno usluga preko elektronske prodavnice kao osnovnog oblika elektronske trgovine;
• Prodaja robe, odnosno usluga preko elektronske platforme koja povezuje trgovce i potrošače – prodaja preko platforme e-commerce;
• Prodaja robe preko elektronske prodavnice ili preko elektronske platforme, pri čemu trgovac nema robu u svojoj zalihi nego, u svoje ime i za svoj račun naručuje od treće strane, proizvođača ili trgovca s kojim ima sklopljen ugovor o saradnji/nabavci, koji robu direktno isporučuje potrošaču (na engleskom dropshipping).

U elektronskoj trgovini koja se obavlja na prethodno opisani način nije potrebno imati odgovarajuće skladište za robu.

Pod ostalim oblicima prodaje na daljine podrazumijevaju se sredstva masovne komunikacije, što se prvenstveno odnosi na katalošku prodaju, radio i televizijsku prodaju (na engleskom teleshopping), posredstvom pošte, štampanih pošiljki, reklamnih materijala s narudžbenicom isl.

Zakon o unutrašnjoj trgovini je već u primjeni i dostupan je na ovom linku.

Da neradna nedjelja i praznici moraju biti slobodni dani za radnike u trgovini nije jedina značajna odredba nedavno usvojenog Zakona o unutrašnjoj trgovini Federacije Bosne i Hercegovine. Naime, ovo je zakon kojim se tretira i internetska (elektronska) trgovina.

Internetska trgovina je u značajnom usponu i do sada nije bila regulirana u FBiH. Nije rijetkost da se koristi kao sredstvo prevare, da je dobar dio sive ekonomije upravo na internetu i da se preko interneta prodaje i ono što se ne bi smjelo prodavati.

Zapravo su Zakonom o unutrašnjoj trgovini tretirani prodaja na daljinu i elektronska trgovina kao oblik prodaje na daljinu. Prodaja na daljinu je definirana kao trgovina robom na malo i pružanje usluga upotrebom sredstava za komunikaciju između fizički udaljenih lica.

Prodaju na daljinu može da organizira samo trgovac koji se registrirao za ovu vrstu trgovine, a za prodaju na daljinu je potrebno osigurati:

• Poslovni prostor za izvršavanje administrativnih poslova;
• Odgovarajuće skladište za robu koja se prodaje;
• Odgovarajući prostor za higijensko-sanitarne uslove.

Ugovor o prodaji robe na daljinu zaključuje se između trgovca i potrošača putem sredstava za daljinsku komunikaciju, u skladu s odredbama Zakona o unutrašnjoj trgovini i zakona kojim se uređuje zaštita potrošača.

Spomenuti ugovor mora sadržavati cijenu i druge uslove prodaje. Cijene moraju biti jasno i nedvosmisleno naznačene, a posebno se mora naznačiti da li su u prikazane cijene uračunati troškovi dostave, ostali manipulativni troškovi, porez i drugi troškovi koji na bilo koji način utječu na prikazanu cijenu.

Zakonom o unutrašnjoj trgovini je određeno da je elektronska trgovina oblik prodaje na daljinu, koja se realizira na način da se robe i usluge nude, naručuju i prodaju preko interneta. Elektronska trgovina se obavlja kao:

• Prodaja robe, odnosno usluga preko elektronske prodavnice kao osnovnog oblika elektronske trgovine;
• Prodaja robe, odnosno usluga preko elektronske platforme koja povezuje trgovce i potrošače – prodaja preko platforme e-commerce;
• Prodaja robe preko elektronske prodavnice ili preko elektronske platforme, pri čemu trgovac nema robu u svojoj zalihi nego, u svoje ime i za svoj račun naručuje od treće strane, proizvođača ili trgovca s kojim ima sklopljen ugovor o saradnji/nabavci, koji robu direktno isporučuje potrošaču (na engleskom dropshipping).

U elektronskoj trgovini koja se obavlja na prethodno opisani način nije potrebno imati odgovarajuće skladište za robu.

Pod ostalim oblicima prodaje na daljine podrazumijevaju se sredstva masovne komunikacije, što se prvenstveno odnosi na katalošku prodaju, radio i televizijsku prodaju (na engleskom teleshopping), posredstvom pošte, štampanih pošiljki, reklamnih materijala s narudžbenicom isl.

Zakon o unutrašnjoj trgovini je već u primjeni i dostupan je na ovom linku.