Savez samostalnih sindikata BiH duže od pet godina zahtijeva utvrđivanje minimalne neto plate u iznosu od 1000 KM, s ciljem osiguranja barem egzistencijalnog minimuma i zaštite radničkog dostojanstva.

U tom smislu apsolutno podržavamo i pozdravljamo Odluku Vlade Federacije BiH o utvrđivanju najniže plate u iznosu od 1000 KM neto, od 01. januara do 31.decembra 2025. godine.

Istovemeno, ostajemo pri zathjevu za donošenje Zakona o pravičnoj minimalnoj plati, kako bi se ovo pitanje, za radnike suštinski bitno, trajno regulisalo.

Iako ni ovaj iznos plate ne pokriva ni trećinu potrošačke korpe za četveročlanu porodicu, smatramo da je to veliki napredak u pravcu kakvog-takvog poboljšanja materijalnog položaja potpuno degradiranog radnika, posebno u realnom sektoru.

Podsjetićemo da je od 2016. godine do 2021. godine najniža neto plata iznosila mizernih 406,6 maraka. Dakle, punih šest godina poslodavci su mogli jahati radnika za nešto više od 200 eura.

Interesantno je da tokom cijelog ovog perioda nismo vidjeli ni čuli nijednog analitičara, univerzitetskog profesora ili eksperta da je progovorio jednu jedinu riječ o pogubnosti i nehumanosti takvog ponižavanja i eksploatisanja radnika, koje je rezultiralo pandemijskim siromaštvom i egzodusom radnika iz ove zemlje.

Danas se od dreke i galame ovih “eksperata”, za koje je povećanje radničke mizerije najveći problem u poslijeratnoj BiH, ne može ostati.

Kako stvari stoje, na kraju će i radnike ubijediti da za njih nije dobro da im se plaho poveća plata, pa će radnici, što bi bio prvi primjer u svijetu, protestvovati da se smanji ova “sramno visoka” najniža plata.

Danas svi poslodavci tvrde da su oduvijek bili za najnižu neto platu od 1000 KM. Prema njihovim reakcijama vidimo da su to govorili samo zato što su bili ubjeđeni da od tog neće biti ništa.

Fiskalni su zakoni u proceduri skoro 10 godina. Da su ovoliku energiju i trud uložili da se ti zakoni usvoje, danas bi stope poreza i doprinosa bile bitno drugačije. Ali nije problem u porezu i doprinosima.

Također ćemo podsjetiti da je odlukom Vlade Federacije BiH za 2024. godinu najniža plata utvrđena u iznosu od 619 KM. Istovremeno je Uredbom Vlade o isplati novčane pomoći, poslodavcima omogućeno upravo ono što traže danas, čak i povoljnije – da isplaćuju najnižu platu od 619 maraka a da dodatno isplate do 440 KM mjesečno u vidu pomoći, u potpunosti oslobođene od bilo kakvih obaveza.

Ni dvadeset posto radnika u realnom, privatnom sektoru nije dobilo ovu podršku. To su činjenice koje niko ne može negirati. Tu u potpunosti u vodu pada priča o visokim nametima kao prepreci za povećanje plata.

Ti mrski „nameti“ o kojima svi govore su doprinosi iz kojih se finansiraju penzije, zdravstvene usluge, socijalna zaštita, dječiji doplatci, naknade porodiljama, uvezivanje staža, ali i sve druge javne funkcije i javna infrastruktura bez koje nema nijednog biznisa.

Kako samo mogli zaključiti, pristali bi poslodavci i na 1300 KM neto, ali da to ne bude više od 900 KM bruto. Međutim, takve matematike nema nigdje na svijetu.

Bez obzira na svu neprincipijelnost iz tih krugova, mi smo od početka podržavali, kao što i danas podržavamo hitno donošenje Zakona o doprinosima i Zakona o porezu na dohodak u cilju smanjenja ovih obaveza, ali u mjeri koja neće ugroziti održivost penzionog sistema i materijalnog položaja penzionera, koji su svojim trudom i radom izgradili sve ono što danas koristimo mi ali i poslodavci.

Vjerovatno ne postoji niko ko nema barem jednog ili više članova najuže porodice koji su penzioneri, sa penzijama koje jesu sramno niske.

A od čega da se povećaju?

S druge strane, insistiramo da se barem za dvostruko poveća stopa poreza na dobit, da se oporezuju dividende i kapital, jer nije normalno da porez po istoj stopi plaćaju poslodavci koji su od 2019. godine ostvarali čist profit od 22,3 milijarde maraka kao i radnici sa najnižim platama.

Svima je dosad jasno da najveća galama i negodovanje zbog povećanja najniže plate dolazi od onih poslodavaca koji desetljećima prijavljuju radnike na najnižu platu, a razliku daju u koverti.

Ne razmišljaju takvi poslodavci, a izgleda ni njihovi radnici, da time čine krivično djelo porezne utaje. Da kradu državu od koje u svakoj nedaći očekuju subvencije i podršku. Da kradu od svojih radnika i njihovih budućih penzija, a pogotovo kradu od sadašnjih penzionera.

Takvi su poslodavci i nelojalna konkurencija korektnim poslodavcima, koji svoje obaveze uredno izvršavaju. Ovim, korektnim poslodavcima treba pomoći na svaki mogući način, ali uz jasno definisane kriterije i bez pogodovanja bilo kome. To što je neko mali poslodavc, zanatska ili ugostiteljska radnja, ne znači samo po sebi da jedva sastavlja kraj s krajem.

Na kraju, svjesni smo činjenice preglomaznog birokratskog aparata, koji je velikim dijelom posljedica ovakvog uređenja države i stranačkog zapošljavanja, na koje nijedna vlast nije bila imuna. Očekujemo od aktuelne Vlade da se ozbiljno uhvati u koštac s ovim problemom i reformiše javnu upravu na način koji će je racionalizirati, učiniti efikasnijom i značajno smanjiti troškove koje na svojim leđima nose poreski obveznici, u prvom redu radnici i poslodavci.

SAVEZ SAMOSTANIH SINDIKATA BIH
KANTONALNI ODBOR ZENIČKO-DOBOJSKOG KANTONA

Savez samostalnih sindikata BiH duže od pet godina zahtijeva utvrđivanje minimalne neto plate u iznosu od 1000 KM, s ciljem osiguranja barem egzistencijalnog minimuma i zaštite radničkog dostojanstva.

U tom smislu apsolutno podržavamo i pozdravljamo Odluku Vlade Federacije BiH o utvrđivanju najniže plate u iznosu od 1000 KM neto, od 01. januara do 31.decembra 2025. godine.

Istovemeno, ostajemo pri zathjevu za donošenje Zakona o pravičnoj minimalnoj plati, kako bi se ovo pitanje, za radnike suštinski bitno, trajno regulisalo.

Iako ni ovaj iznos plate ne pokriva ni trećinu potrošačke korpe za četveročlanu porodicu, smatramo da je to veliki napredak u pravcu kakvog-takvog poboljšanja materijalnog položaja potpuno degradiranog radnika, posebno u realnom sektoru.

Podsjetićemo da je od 2016. godine do 2021. godine najniža neto plata iznosila mizernih 406,6 maraka. Dakle, punih šest godina poslodavci su mogli jahati radnika za nešto više od 200 eura.

Interesantno je da tokom cijelog ovog perioda nismo vidjeli ni čuli nijednog analitičara, univerzitetskog profesora ili eksperta da je progovorio jednu jedinu riječ o pogubnosti i nehumanosti takvog ponižavanja i eksploatisanja radnika, koje je rezultiralo pandemijskim siromaštvom i egzodusom radnika iz ove zemlje.

Danas se od dreke i galame ovih “eksperata”, za koje je povećanje radničke mizerije najveći problem u poslijeratnoj BiH, ne može ostati.

Kako stvari stoje, na kraju će i radnike ubijediti da za njih nije dobro da im se plaho poveća plata, pa će radnici, što bi bio prvi primjer u svijetu, protestvovati da se smanji ova “sramno visoka” najniža plata.

Danas svi poslodavci tvrde da su oduvijek bili za najnižu neto platu od 1000 KM. Prema njihovim reakcijama vidimo da su to govorili samo zato što su bili ubjeđeni da od tog neće biti ništa.

Fiskalni su zakoni u proceduri skoro 10 godina. Da su ovoliku energiju i trud uložili da se ti zakoni usvoje, danas bi stope poreza i doprinosa bile bitno drugačije. Ali nije problem u porezu i doprinosima.

Također ćemo podsjetiti da je odlukom Vlade Federacije BiH za 2024. godinu najniža plata utvrđena u iznosu od 619 KM. Istovremeno je Uredbom Vlade o isplati novčane pomoći, poslodavcima omogućeno upravo ono što traže danas, čak i povoljnije – da isplaćuju najnižu platu od 619 maraka a da dodatno isplate do 440 KM mjesečno u vidu pomoći, u potpunosti oslobođene od bilo kakvih obaveza.

Ni dvadeset posto radnika u realnom, privatnom sektoru nije dobilo ovu podršku. To su činjenice koje niko ne može negirati. Tu u potpunosti u vodu pada priča o visokim nametima kao prepreci za povećanje plata.

Ti mrski „nameti“ o kojima svi govore su doprinosi iz kojih se finansiraju penzije, zdravstvene usluge, socijalna zaštita, dječiji doplatci, naknade porodiljama, uvezivanje staža, ali i sve druge javne funkcije i javna infrastruktura bez koje nema nijednog biznisa.

Kako samo mogli zaključiti, pristali bi poslodavci i na 1300 KM neto, ali da to ne bude više od 900 KM bruto. Međutim, takve matematike nema nigdje na svijetu.

Bez obzira na svu neprincipijelnost iz tih krugova, mi smo od početka podržavali, kao što i danas podržavamo hitno donošenje Zakona o doprinosima i Zakona o porezu na dohodak u cilju smanjenja ovih obaveza, ali u mjeri koja neće ugroziti održivost penzionog sistema i materijalnog položaja penzionera, koji su svojim trudom i radom izgradili sve ono što danas koristimo mi ali i poslodavci.

Vjerovatno ne postoji niko ko nema barem jednog ili više članova najuže porodice koji su penzioneri, sa penzijama koje jesu sramno niske.

A od čega da se povećaju?

S druge strane, insistiramo da se barem za dvostruko poveća stopa poreza na dobit, da se oporezuju dividende i kapital, jer nije normalno da porez po istoj stopi plaćaju poslodavci koji su od 2019. godine ostvarali čist profit od 22,3 milijarde maraka kao i radnici sa najnižim platama.

Svima je dosad jasno da najveća galama i negodovanje zbog povećanja najniže plate dolazi od onih poslodavaca koji desetljećima prijavljuju radnike na najnižu platu, a razliku daju u koverti.

Ne razmišljaju takvi poslodavci, a izgleda ni njihovi radnici, da time čine krivično djelo porezne utaje. Da kradu državu od koje u svakoj nedaći očekuju subvencije i podršku. Da kradu od svojih radnika i njihovih budućih penzija, a pogotovo kradu od sadašnjih penzionera.

Takvi su poslodavci i nelojalna konkurencija korektnim poslodavcima, koji svoje obaveze uredno izvršavaju. Ovim, korektnim poslodavcima treba pomoći na svaki mogući način, ali uz jasno definisane kriterije i bez pogodovanja bilo kome. To što je neko mali poslodavc, zanatska ili ugostiteljska radnja, ne znači samo po sebi da jedva sastavlja kraj s krajem.

Na kraju, svjesni smo činjenice preglomaznog birokratskog aparata, koji je velikim dijelom posljedica ovakvog uređenja države i stranačkog zapošljavanja, na koje nijedna vlast nije bila imuna. Očekujemo od aktuelne Vlade da se ozbiljno uhvati u koštac s ovim problemom i reformiše javnu upravu na način koji će je racionalizirati, učiniti efikasnijom i značajno smanjiti troškove koje na svojim leđima nose poreski obveznici, u prvom redu radnici i poslodavci.

SAVEZ SAMOSTANIH SINDIKATA BIH
KANTONALNI ODBOR ZENIČKO-DOBOJSKOG KANTONA