Skoro polovina roditelja u Bosni i Hercegovini koristi nasilne metode u vaspitanju djece – kako fizičko, tako i psihičko kažnjavanje, podaci su istraživanja UNICEF-a.

Gita Narajan, predstavnica UNICEF-a u BiH, otvorenim pismom, koje je uputila kolegama, predložila je da centralna tema povodom obilježavanja Međunarodnog dana djeteta 20. novembra bude akcija protiv tjelesnog kažnjavanja mališana.

“Naša istraživanja pokazuju da skoro 50 odsto roditelja koristi nasilne metode u odgoju djece, a eksperti se slažu da to dugoročno može imati ozbiljne posljedice. S druge strane, naše nedavno istraživanje sa djecom i mladima pokazalo je da je nasilje jedno od glavnih problema koji ih zabrinjavaju”, naglasila je u pismu Narajanova.

Iz Udruženja roditelja “Naša djeca” kažu da pod pojmom nasilne metode u odgoju djece misle na sve vidove kažnjavanja.

“Tu su i metode kažnjavanja djece kojima se služe roditelji i staratelji u vidu raznih zabrana (korištenja mobitela, gledanja TV-a, odlaska na razne sekcije i dodatne aktivnosti) pa do fizičkog kažnjavanja djece”, navode iz ovog udruženja.

Prema riječima Nade Grahovac, ombudsmana za djecu u RS, izvještaji se odnose samo na prijavljene slučajeve i ne odražavaju pravo stanje na terenu, a brojke zabrinjavaju, posebno ako se ima u vidu da su i djeca u najranijem uzrastu, do četiri godine, izložena različitim oblicima nasilja.

Kako navode iz Udruženja “Naša djeca”, nepostojanje sistemskog rješavanja ovog problema postalo je gorući problem.

“Svakodnevno čitamo o sporadičnim slučajevima nasilničkog ponašanja nastavnika i roditelja prema djeci, kao i djece prema djeci”, navode iz “Naše djece”.

Nasilnim metodama se ne postiže mnogo, ističe Zlatko Delić, psiholog iz Banjaluke. Kaže da je roditeljsko opravdanje “batina je izašla iz raja” zastarjelo i da je tući djecu najlakše rješenje. Neophodno je mnogo rada, kreativnosti i strpljenja u odnosu prema djeci.

“Često se dešava da primjena nasilnih metoda dovede dijete do odrastanja u defektnu ličnost. Iako roditelji često koriste metode nagrađivanja i kažnjavanja, dijete je bolje samo nagraditi za nešto jer na taj način se razvijaju i obrasci ispravnog ponašanja, nego ga kazniti ako uradi nešto krivo jer često ne razumije posljedice toga što je uradio”, pojašnjava Delić.

Mnogi roditelji kažu da treba pravilno protumačiti pojam nasilja i da se vaspitna mjera razvoji od toga.

“Zbog toga što se svaki povišen ton nad djetetom smatra nekim vidom nasilja, djeca su danas prezaštićena, sve im je dozvoljeno i postaju svjesni samo svojih prava, ali ne i obaveza. Ako roditelj uzme prutić i zaprijeti djetetu, pošalje ga da sjedne ili natjera da se izvini smatram da to ni u kojem slučaju nije nasilje. Moraju se znati granice šta je nasilje, a šta vaspitna mjera”, rekla je Duška, majka trogodišnjeg djeteta iz Banjaluke.

Skoro polovina roditelja u Bosni i Hercegovini koristi nasilne metode u vaspitanju djece – kako fizičko, tako i psihičko kažnjavanje, podaci su istraživanja UNICEF-a.

Gita Narajan, predstavnica UNICEF-a u BiH, otvorenim pismom, koje je uputila kolegama, predložila je da centralna tema povodom obilježavanja Međunarodnog dana djeteta 20. novembra bude akcija protiv tjelesnog kažnjavanja mališana.

“Naša istraživanja pokazuju da skoro 50 odsto roditelja koristi nasilne metode u odgoju djece, a eksperti se slažu da to dugoročno može imati ozbiljne posljedice. S druge strane, naše nedavno istraživanje sa djecom i mladima pokazalo je da je nasilje jedno od glavnih problema koji ih zabrinjavaju”, naglasila je u pismu Narajanova.

Iz Udruženja roditelja “Naša djeca” kažu da pod pojmom nasilne metode u odgoju djece misle na sve vidove kažnjavanja.

“Tu su i metode kažnjavanja djece kojima se služe roditelji i staratelji u vidu raznih zabrana (korištenja mobitela, gledanja TV-a, odlaska na razne sekcije i dodatne aktivnosti) pa do fizičkog kažnjavanja djece”, navode iz ovog udruženja.

Prema riječima Nade Grahovac, ombudsmana za djecu u RS, izvještaji se odnose samo na prijavljene slučajeve i ne odražavaju pravo stanje na terenu, a brojke zabrinjavaju, posebno ako se ima u vidu da su i djeca u najranijem uzrastu, do četiri godine, izložena različitim oblicima nasilja.

Kako navode iz Udruženja “Naša djeca”, nepostojanje sistemskog rješavanja ovog problema postalo je gorući problem.

“Svakodnevno čitamo o sporadičnim slučajevima nasilničkog ponašanja nastavnika i roditelja prema djeci, kao i djece prema djeci”, navode iz “Naše djece”.

Nasilnim metodama se ne postiže mnogo, ističe Zlatko Delić, psiholog iz Banjaluke. Kaže da je roditeljsko opravdanje “batina je izašla iz raja” zastarjelo i da je tući djecu najlakše rješenje. Neophodno je mnogo rada, kreativnosti i strpljenja u odnosu prema djeci.

“Često se dešava da primjena nasilnih metoda dovede dijete do odrastanja u defektnu ličnost. Iako roditelji često koriste metode nagrađivanja i kažnjavanja, dijete je bolje samo nagraditi za nešto jer na taj način se razvijaju i obrasci ispravnog ponašanja, nego ga kazniti ako uradi nešto krivo jer često ne razumije posljedice toga što je uradio”, pojašnjava Delić.

Mnogi roditelji kažu da treba pravilno protumačiti pojam nasilja i da se vaspitna mjera razvoji od toga.

“Zbog toga što se svaki povišen ton nad djetetom smatra nekim vidom nasilja, djeca su danas prezaštićena, sve im je dozvoljeno i postaju svjesni samo svojih prava, ali ne i obaveza. Ako roditelj uzme prutić i zaprijeti djetetu, pošalje ga da sjedne ili natjera da se izvini smatram da to ni u kojem slučaju nije nasilje. Moraju se znati granice šta je nasilje, a šta vaspitna mjera”, rekla je Duška, majka trogodišnjeg djeteta iz Banjaluke.